Pitanje: Mi dobro znamo da je zabranjeno brijanje brade, ili puštanje odjeće ispod članaka na osnovu takstova hadisa koji govore o tome, ali moje pitanje jeste da je u našim zemljama zabranjeno puštanje brade ili kraćenje nogavica, i onaj ko to bude činio odmah postaje sumnjiv kod agencija za državnu bezbjednost, i time biva izložen zatvaranju, mučenju, ispitivanju, oduzimanju putnih dokumenata i još mnogim drugim iskušenjima, a s kojima budu iskušavana i ostala porodica dotične osobe.
O ovakvim teškim okolnostima omladina, koja se drži vjere i slijedi put ispravnog menhedža i naših dobrih selefa, proživljava jedan strašan period u kojem je primorana na kraćenje brade, puštanje nogavica i na još mnoga druga ostavljanja pritvrđenih sunneta, i onaj koji ne bude tako postupao bit će prisiljen na zatvor.
Dakle, moje pitanje glasi: da li ćemo se čuvati zla i iskušenja zatvora, te pritisaka državne bezbjednosti brijanjem brade i ostavljanjem sunneta općenito, ili ćemo, pak, saburati na ezijećenje?
Odgovor:
Zahvala pripada Allahu, a zatim:
Molimo Uzvišenog Allaha da oslobodi našu potlačenu braću na svakom mjestu, i da ih učini nadmoćnima na Zemlji, i da od njih pokaže nevjernicima ono od čega su oni (nevjernici) strahovali.
Nema sumnje da vjernikovo javno izgovaranje istine, i njegova čvrstina na tome, te njegova strpljivost u onome što ga pogađa (od iskušenja) na Allahovom putu, nema sumnje da je to bolje i preče; pa onaj ko vidi da može ostati postojan i strpljiv, onda mu je preče da javno ispoljava istinu, i neka u tome izdrži sve ono što ga bude zadesilo zbog toga. Rekao je Uzvišeni:
„Elif-lam-mim. Zar misle ljudi da će ako govore: ‘Mi vjerujemo!’ biti ostavljeni a da iskušavani neće biti?! A mi smo iskušavali i one prije njih, pa će Allah, sigurno, znati one koji govore istinu i one koji lažu.“1
A onaj ko se za sebe boji štete, i ta šteta je stvarna – a ne puhka pretpostavka ili kukavičluk – pa se odluči na prihvatanje Allahove olakšice, kako bi od sebe odagnao štetu, onda nema smetnje u tome.
Većina Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba su prihvatili postojnost (na istini), i saburali su na ezijetu koji im je nanošen na Allahovom putu, i nisu popuštali niti pristajali na ono što su nevjernici od njih tražili, pored toga što su prolazili kroz raznorazna kažnjavanja i mučenja.
Međutim, od njih – kao što je to bio slučaj sa Ammarom b. Jasirom, radijellahu anhuma – bilo je i onih koji su prihvatili Allahovu olakšicu, te su ispunili nevjernicima ono što su tražili od njih, a to je vrijeđanje islama i Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, uz smirenost srca u imanu, pa je o tome Uzvišeni Allah objavio ajet:
„Onaj ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – ne i onaj ko na to bude primoran, već onaj koji nevjerovanje širokogrudno prihvati – Allah se na takve srdi i njih čeka patnja velika.“2
Zatvor i ono što se u njemu sprovodi od kažnjavanja je vrsta ikraha (prisile) koji je prihvatljiv kod učenjaka, a zbog kojeg je muslimanu dozvoljeno da izostavi neke vjerske vadžibe, i da uradi neke od zabranjenih stvari na koje je prisiljen.
Ali obaveza je da se ta nužda određuje shodno granicama potrebe, pa tako, ako je moguće ostvariti nuždu kraćenjem brade, onda nije dozvoljeno brijanje iste. Dok, ako nije moguće osim brijanjem brade, onda je tek dozvoljeno brijanje, i on treba nastojati da to odgađa što je više moguće, a tako isto kažemo kada je u pitanju i kraćenje nogavica, i nepuštanje istih ispod članaka.
Vjernik treba uvijek da se podsjeća na to da stanje u kome se on nalazi jeste stanje darure (nužde), i treba biti iskren sa sobom, pa kada ta darura nestane, on se vraća onome što mu je Uzvišeni Allah naredio, i ispovijedat će istinu javno.
I neka musliman maksimalno ulaže truda u ono što može činiti, i svu svoju snagu uloži u tome, a zatim – inšaallah – nema smetnje u onome što on ostavi iz straha od nanošenja štete. Također, njemu nije dozvoljeno izostavljanje vadžiba na čije izostavljanje nije primoran.
Rekao je Uzvišeni Allah: „Allah svaku osobu obavezuje samo onoliko kolike su njene mogućnosti.“3, i rekao je: „Pa Allaha se bojte koliko god možete.“4.
Molimo Uzvišenog Allaha da vrati ponos islamu i muslimanima, a da ponizi njihovog neprijatelja.
A Allah najbolje zna.
Izvor: https://islamqa.info/ar/
Napomena od Menhedža: Da ne bi došlo do zloupotrebe fetve, naglašavamo da se pomenuta fetva odnosi na uzimanje olakšica (kraćenje brade i sl…) kada postoji stvarna bojazan od hapšenja, zatvaranja i torturisanja od strane nevjernika, a ne i u slučaju kada osoba treba dobiti posao od poslodavca ili iz drugih dunjalučkih razloga. Isto tako, da bi se poseglo za olakšicom, mora postojati stvarna bojazan, a ne samo puka pretpostavka, i mora da ta bojazan bude nešto ozbiljno i veliko, poput zatvaranja, torturisanja, ubistva i slično, a ne da to bude samo formalno ezijećenje koje se završava na verbalnim uvredama samo, jer bi u protivnom svi ljudi koristili olakšicu i nestalo bi sunneta na zemlji, jer gotovo da nema mjesta na dunjaluku a da sljedbenik sunneta nije izložen nekom vidu ezijećenja.
Na kraju, u duhu velikog broja fetvi učenjaka na ovu temu, musliman će posegnuti za olakšicama u vjeri u stanju ikraha, ako nije u stanju učiniti hidžru u zemlju ili mjesto gdje normalno može ispovjedati islam. Ukoliko je u stanju učiniti hidžru, ali iz dunjalučkih razloga to ne radi, već poseže za olakšicama, u tom slučaju je griješan, a Allah najbolje zna!
Bilješke:
[1] El-Ankebut, 1-3.
[2] En-Nehl, 106.
[3] El-Bekara, 286.
[4] Et-Tegabun, 16.
