Pitanje: Esselamu alejkum. Da li je ispravno kazati “Lebejke ja Gazza, lebejk! (Odazivamo ti se Gazo, odazivamo!)” Ako nije, kakav je propis ovog djela i njegovog počinitelja?
Odgovor: Ve alejkumus-selam ve rahmetullah,
Izraz lebbejke je arapskog porijekla, a znači odazivam ti se!
Kao što je opće poznato, taj se izraz u Šerijatu koristi kod hadžskih i umranskih propisa, onda kada hadžija ili umradžija iz mjesta mikata krene prema Mekki (Haremu) i tada počinje izgovarati poznate riječi: Lebbejkellahumme lebbejk… (Odazivam ti se, Allahu moj, odazivam!)
Također, isti izraz, uz mali dodatak, su koristili i ashabi, radijellahu anhum, onda kada bi se odazivali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na njegov poziv, a to je glasilo ovako: “Lebbejke ve sa’dejke!”, tj. “Odazivam ti se i pokoravam.” Štaviše, imam Buhari je u svom sahihu naslovio poglavlje: O onome koji odgovori (na poziv): “Odazivam ti se i pokoravam!”, te je spomenuo prethodni hadis. Buhari (6267).
Imam Malik prenosi da je Omer, radijellahu anhu, onda kada je stanovnike Medine zadesila glad, poslao pismo svom namjesniku u Egiptu, Amru b. El-‘Asu, radijellahu anhu, a u kojem je počeo sa dozivanjem: „Vegausa! Vegausa! Vegausa!“ (Upomoć! Upomoć! Upomoć!), na što mu se Amr odazvao riječima: „Lebbejke, lebbejke, lebbejke!“ te mu je poslao ogromnu karavanu s hranom.1
Isto tako kroz povijest islama se spominju namjesnici i halife koji su se odazivali na pozive i vapaje muslimana zarobljenih kod nevjernika. Od tih poznatih je i halifa El-Mu'atesim koji se odazvao riječima „Lebbejki, lebbejki“ muslimanki koja ga je dozivala onda kada su je krstaši zarobili, te je on opremio vojsku i krenuo u pohod a zatim je i oslobodio.2
Dakle, ovaj izraz „lebbejke“ se koristi onda kada se čovjek želi odazvati onome ko ga doziva. Izgovarenjem „Lebbejki ja Gazzah“ čovjek ne cilja na sami grad i njegovu površinu i građevine, već ono na što cilja su upravo stanovnici Gaze, njegova braća muslimani koji su potlačeni i već godina ugnjetavani od strane prokletih cionista.
I nema sumnje da se svaki musliman, shodno svojoj mogućnosti, treba odazvati ostalim potlačenim muslimanima i pomoći ih na bilo koji način, svejedno bili oni u Gazi, Siriji, Afganistanu, Kašimu ili negdje drugo, jer mu je to vjerska dužnost i obaveza.
Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:
„Šta je s vama pa se ne borite na Allahovom putu za nemoćne; za muškarce, žene i djecu koji govore: ‘Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada čij i su stanovnici nasilnici, odredi nam zaštitnika i daj nam pomagača!'“3
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Musliman je muslimanu brat i neće mu činiti nasilje, a niti ga (nasilju) prepustiti. Ko se nađe uz svoga brata koji je potrebit, Allah će se naći pri njegovoj potrebi; ko otkloni od muslimana kakvu muku, Allah će otkloniti od njega jednu od muka Sudnjeg dana, a ko pokrije muslimanu (kakvu sramotu), Allah će njemu (njegovu) pokriti na Sudnjem danu.“ Buhari (2442)
I rekao je:
„Vjernike ćeš, u njihovoj međusobnoj samilosti, ljubavi i suosjećanju, vidjeti da su kao jedno tijelo: kad oboli jedan njegov organ, cijelo tijelo obuzme nesanica i groznica.“ Buhari (6011).
Hadisi nam jasno ukazuju da se muslimani međusobno moraju pomagati, jer su braća po najčvršćoj vezi, a brat brata ne ostavlja na cjedilu već ga pomaže svojim tijelom, imetkom, i jezikom koliko god je u mogućnosti.
Prema tome, onaj ko potlačene muslimane ne može pomoći tijelom ili imetkom, onda ih mora pomagati jezikom, kao na primjer: upućivanjem dove za njih, pozivanjem druge da im pomognu, iskazivanje podrške njima, bodrenje i stajanje uz njih i tako dalje.
A Allah najbolje zna.
(Menhedz.com)
Bilješke:
