Pitanje: Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. Ako maloljetna osoba izvrši obrede hadža zajedno sa svojim roditeljima, da li sa nje spada obaveza hadža onda kada postane punoljetna, tj. da li se smatra da je izvršila obavezu hadža?
Od Alije, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Pero je uzdignuto od trojce:… i od djeteta dok ne postane punoljetno.”
Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: “… a kada namaz nastupi, neka jedan od vas prouči ezan i neka vam imami onaj koji zna najviše iz Kur'ana.“
Nastavlja Amr pa kaže: ‘Pogledali su jedni u druge – a nije bilo nikoga ko je iz Kur'ana znao više od mene, jer sam ja učio od putnika – pa su me proturili ispred sebe (da im klanjam), a imao sam (samo) šest ili sedam godina.’ Ovo je bilo za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to bilježe Ebu Davud (1485) od Ibn Abbasa, i Tirmizija (3386) od Omera, radijallahu anhum.
Odgovor:
Ve alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Od Ibn Abbasa, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sreo neke putnike kod Rahve1 i upitao ih. „Ko su putnici?“
Rekli su: ‘Muslimani.’ Upitali su: ‘A ko si ti?’
Rekao je: „Allahov Poslanik.“
Tada je neka žena podigla svoje dijete i rekla: ‘Hoće li ono imati hadždž?’
„Hoće. Ono će imati hadždž, a ti nagradu.“ Odgovori on.2
Također, od Ibn Abbasa, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Koje god dijete obavi hadždž, zatim postane punoljetno, dužno je da ponovo obavi hadždž.“3
Prvi hadis nam ukazuje da maloljetno dijete može obaviti obrede hadždža, i za to će imati nagradu kao i njegov roditelj. I ovim se pobija mišljenje one grupe učenjaka koji kažu da nije ispravan hadždž maloljetnog djeteta, zato što još ne pripada u obveznike koji su dužni izvršavati vjerske farzove.
Dok nam drugi hadis pojašnjava da dijete koje obavi obrede hadždža prije punoljetstva računat će se kao nafila, pa kada postane punoljetno biće dužno ponovo obaviti hadždž, jer je prvobitni hadždž bio nafila zbog njegovog nepunoljetstva, dočim drugi se smatra farzom onda kada ono postane punoljetno.
Ovo mišljenje zastupa velika većina učenjaka, neki čak navode da je na tome idžma'a uleme, i da razilaženje po ovom pitanju nije mjerodavno niti prihvatljivo.
Rekao je hafiz Ibnul-Munzir:
‘Složni su oko toga da čovjek ako obavi hadždž bez svijesti zatim mu se povrati svijest, ili dijete prije punoljetstva a zatim postane punoljetno, da time sa njih nije spala obaveza hadždža.’4
Rekao je imam Ibn Abdil-Berr:
‘Ovaj stav zagovaraju svi islamski pravnici i sljedbenici hadisa.’5
Rekao je Kadi Ijad:
‘Učenjaci su složni da dijete ako obavi hadždž zatim postane punoljetno, time sa njega ne spada obaveza hadždža. I ovom stavu se protivi samo jedna grupica, na čije se mišljenje po ovom pitanju ne treba osvrtati.’6
Imam Tirmizi nakon što je naveo par hadisa na ovu temu, rekao je:
‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je dijete koje obavi hadždž prije punoljetnosti, dužno ponovo obaviti hadždž kada postane punoljetno, jer mu taj hadždž ne može nadomjestiti obavezni hadždž.’7
U jednom od odgovora Stalne komisije za fetve se navodi sljedeće:
‘Kada maloljetna osoba obavi hadždž ili umru računat će se kao nafila, i to joj nije dovoljno za obavezni hadždž ili umru.’8
Dakle na osnovu navedenog kažemo da dijete koje obavi hadždž kao maloljetno, imat će nagradu zajedno sa svojim roditeljima, s tim što kada postane punoljetno i bude imalo mogućnosti ponovo mora obaviti hadždž zbog toga što mu tada hadždž postaje obaveza.
U prilog ovom ide i hadis koji je naveden u samom pitanju, a to je ono što se prenosi od Alijja ibn Ebi Taliba, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Pero je podignuto od trojice: od spavača dok se ne probudi, od djeteta dok ne postane punoljetno i od maloumnog dok ne ozdravi.“9 A Allah najbolje zna.
Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od Njegovih iskrenih i bogobojaznih robova. Vel-hamdulillahi Rabbil-alemin.
Odgovor napisao:
Emir Krčo
Bilješke:
1 Mjesto udaljeno od Medine trideset šest milja.
2 Muslim (1336), Tirmizi (924).
3 Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (14875), Ibn Huzejme u Sahihu (3050), El-Bejheki u El-Kubra (8687), El-Hejsemi u Medžmeuz-zevaid (5254), Ibn Hazm u El-Muhalla (7/44), Taberani u El-Evsatu (2731), El-Hakim u El-Mustedraku (1769) i kaže da je sahih, a tome nije prigovorio imam Zehebi. Također, ovaj hadis su ocijenili vjerodostojnim i imam Ibnul-Mulekkin u El-Bedrul-munir (6/16), Hafiz Ibn Hadžer u Fethul-Bari (4/71), i šejh Albani u Irvaul-galil (4/156).
4 El-Idžma'a (70 str.)
5 Et-Temhid (1/107).
6 Ovo prenosi imam En-Nevevi u svom djelu El-Medžmu'a (7/42).
7 Tirmizi u svom Sunenu (3/256).
8 Fetaval-ledžneh (11/24).
9 Tirmizi (1423), Ebu Davud (4403), Nesai (3432), Ibn Madžeh (2041), i Ahmed (1362), Albani je rekao da je sahih.
