Pitanje: Selam alejkum, da li je čovjek grešan ako ženu u idetu odvede njenoj porodici jer ga ona ne poštuje i iznosi probleme iz kuće?
Odgovor:
Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:
„O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite, i brojte to vrijeme, i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahove granice. Onaj koji Allahove propise krši, sam sebi je zulum učinio.“ (Et-Talak, 1)
Uzvišeni Allah nam objašnjava da je ženi u iddetu zabranjeno izlaziti iz njene (bračne) kuće, a i mužu je zabranjeno da je izgoni iz njene kuće, sve dok traje njen iddet. Zatim je Uzvišeni napravio izuzetak, a to je kada žena svojevoljno počini sramno djelo. Tada se dozvoljava mužu da je odvede njenoj familiji.
Oko toga šta se pod „očitim sramnim djelom“ podrazumijeva, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: neki kažu da se time cilja na to ako ona počini zinaluk (preljubu); drugi, pak, kažu da se time cilja na bilo koji grijeh; treći kažu da se time cilja na namjerno napuštanje kuće u iddetu; dok četvrti kažu da se time cilja na njenu neposlušnost prema mužu i vrijeđanje njegove familije.
Od pomenutih stavova imam Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullah, odabire drugi stav, a to je da se time cilja na bilo koji grijeh, jer se u ajetu spominje izraz „fahiše“ što u arapskom obuhvata svaki grijeh. A to se, ujedno, prenosi i od Ibn Abbasa, radijellahu anhu. Tefsir Et-Taberi (23/438).
A slično spominje i imam Ibn Kesir u svom tefsiru:
„Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze“, tj. za vrijeme poslijebračnog pričeka ona ima pravo na stan kod muža sve dok je u tom periodu. Čovjek je nema pravo istjerati, niti je njoj dozvoljeno otići jer i ona sama ima udjela u obavezi svoga muža da joj da stan…
„osim ako očito sramno djelo učine“, tj. ne treba da izlaze iz svojih kuća osim u slučaju da počine očito sramno djelo, kada trebaju izaći. Pod očitim sramnim djelom podrazumijeva se preljuba. To je mišljenje Ibn Mes’uda, Ibn Abbasa i grupe tabi'ina, ali, također, podrazumijeva neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja Ibn Ka’ba, Ibn Abbasa, Ikrime i drugih. Tefsir Ibn Kesir (8/143).
Dakle, šerijatski tekstovi i fikhsko razumijevanje istih ukazuju da muž nije grešan kada svoju ženu, dok je u iddetu, odvede kod njenih (tj. njenoj familiji), ako je razlog tome njena neposlušnost prema njemu, ili vrijeđanje njega i njegove familije i slično tome, a što smo naveli kroz govore učenjaka.
A samo Uzvišeni Allah najbolje zna.
Odgovorio: Emir Krčo
