Pitanje: Na većini namaza koje klanjam ja glasno plačem, pa da li to kvari moj namaz ili ne?
Odgovor:
Plakanje u namazu kada biva iz straha od Allaha Uzvišenog, i čovjekova prisjećanja na kijametska dešavanja, i onoga što se spominje u Kur'anu od ajeta o nagradama i prijetnjama, to, uistinu, ne kvari namaz.
Dok, ako povod plakanja bude neka nedaća koja se dogodila čovjeku a koje se on tada sjetio, ili slično tome, onda to kvari namaz, zato što je to djelo koje je prouzrokovano faktorom koji nema nikakve veze sa namazom.
Prema tome, čovjek treba sebe liječiti od ovakve vrste plakanja, kako se ne bi izlagao poništavanju svoga namaza. I propisno je da on u svom namazu ne bude opterećen onim što se ne veže za namaz, i zato neka ne razmišlja o ostalim stvarima (dok klanja), jer razmišljanje o nečemu što nije povezano s namazom, u toku namaza, jako utječe na namaz i umanjuje njegovu nagradu. Doista je to djelo šejtana, njegovo došaptavanje i krađa, kada on krade o čovjekova namaza.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitan o okretanju u namazu, pa je on kazao:
“To je otimačina koju šejtan ugrabi od čovjekova namaza“. (Buhari/751, Tirmizi/590, Nesai/1196)
I kao što je ovo jasno po pitanju okretanja glavom, to, također, obuhvata i okretanje srcem, pa, uistinu, šejtan je taj koji dolazi čovjeku u njegovom namazu i počne mu došaptavati: ‘Sjeti se toga i toga, na dan tada i tada’, i tako sve do momenta kada čovjek ne bude znao šta je uopšte i klanjao.
Odgovorio: šejh Ibn Usejmin, rahimehullah
Izvor fetve: Fetava nurun ‘alad-derb (Poglavlje: Učenje u namazu, 15. fetva)
Prevod: Menhedž
