Naslovna Fetve Odlika pripremanja iftara postačima

Odlika pripremanja iftara postačima

97
iftar, hurme

Sva hvala pripada Allahu Uzvišenom, i salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim:

Doista je pripremanje sehura i iftara za postače od dobrih djela, i to potpada pod vrijednost nahranjivanja o kojem su došli mnogi šeriatski tekstovi iz Kur'ana i sunneta.

Ono što mi je privuklo pažnju je i to što se nekad iz govora učenjaka onda kada ocijenjuju slabim hadis koji govori o vrijednosti pripremanja iftara za postače, a to je hadis kojeg prenosi Zejd b. Halid El-Džuheni: „Ko pozove postača na iftar, imaće nagradu kao i on (postač), s tim što postaču time neće biti umanjena njegova nagrada.“[1], ili kada pripremanje sehura vrijednjuju više od pripremanja iftara, može razumijeti da oni izbjegavaju pripremanje iftara postaču! Iako ja ne mislim da su učenjaci svojim govorima to ciljali. Naprotiv, izbjegavanje pripremanja iftara postaču samo zato što u hadisu kojeg prenosi Zejd ima slabosti, ili zato što je sehur bolji od iftara je neispravno.

Nakon sagledavanja svih šeriatskih tekstova došao sam do zaključka da je, pored toga što se u sehuru nalaze bereket i odlika zbog hadisa koji o tome govori: „Sehurite, jer u sehuru ima blagoslov (bereket)!“[2], bolje i vrijednije nahraniti postača za iftar nego li sa sehur, to zbog toga što se o pripremanju sehura postaču ne spominje neka posebna odlika u sunnetu shodno mom saznanju, što je suprotno kada je riječ o pripremanju iftara za postača, o kojem se spominje više hadisa koji, svi skupa, ukazuju da je iftariti postača od dobrih djela, a od tih tekstova su:

1- Prethodni hadis Zejda b. Halida El-Džuhenija koji govori o vrijednosti pripremanje iftara postaču. Iako ga neki učenjaci smatraju slabim to ne znači da je on u potpunosti neispravan, oko čije neispravnosti se svi slažu, tako da ne može poslužiti kao dokaz pa čak i kada je podsticaj na dobra djela u pitanju. Naprotiv, on je hadis oko čije vjerodostojnosti se učenjaci razilaze, pa od onih učenjaka koji ga ocjenjuju vjerodostojnim su imam Tirmizi, Ibn Hibban, El-Munziri, El-Begavi, Abdul-Hakk El-Išbili, Es-Sujuti; dok od savremenih je sešjh Albani i drugi. Zbog ovoga ovaj hadis spada u one hadise po kojima se može postupati onda kada je riječ o fadailul-e'amal (dobrim djelima).

2- Hadis Enesa u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao kod Sa'da b. Ubade. On mu iznese hljeb i ulje, te on jede. Potom Vjerovjesnik reče:
„Eftare ‘indekumus-saimun, ve ekele ta'amekumul-ebrar, ve sallet alejkumul- melaike“ (Kod vas iftariše postači, vašu hranu jedoše bogobojazni i blagosiljaše vas meleki)[3]. Da u nahranjivanju postača iftarom nema vrijednosti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi uputio ovu dovu za onoga koji je nahranio postača.

3- Hadis Abdullaha b. Omera u kojem stoji da kada bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, htio iftariti, rekao bi: „Zehebez-zama'u vebtelletil-‘uruku ve sebetel-edžru in šaellah“ (Nestalo je i edi, pokvašene su vene i, inšallah, postignuta nagrada)“.[4]
Ovaj hadis ukazuje na to da potpunost djela postača, a čime se pritvrđuje nagrada, biva u njegovom iftarenju; a ono s čime se pritvrđuje nagrada nema sumnje da je dobro djelo, dok i ono što uzrokuje isto je, također, od dobrih djela.

4- Od onoga što je pritvrđeno kod učenjaka i na što ukazuju šeriatski tekstovi je i to da je najbolje nahraniti osobu onda kada je ona gladna i žedna, čak se u dva Sahiha spominje predaja u kojoj stoji da je Uzvišeni Allah nekom čovjeku oprostio i uveo ga u Džennet samo zato što je on napojio žednog psa, a dok u Sahihu kod Muslima stoji da je Uzvišeni Allah oprostio zinalučarki koja je, također, napojila žednog psa, a šta tek reći za onoga ko nahrani i napoji (iftari) muslimana koji posti?!

Rezime:
Nahraniti osobu je dobro djelo i dobročinstvo, svejedno bilo to na sehuru, iftaru ili mimo toga, a posebno u toku Ramazana, osim što je, nahraniti postača iftarom, odlikovanije i posebnije.

A Uzvišeni Allah najbolje zna, i neka su salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Napisao: Šejh Fehd b. Abdur-Rahman El-Ajban
Izvor: https://ar.islamway.net/article/33553/
Prevod: Menhedž

Bilješke:

[1] Ahmed (17033), Tirmizi (807), Ibn Madže (1746), Nesai (3317), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
[2] Buhari (1923), Muslim (1095).
[3] Ahmed (12177), Ebu Davud (3854), Albani kaže da je sahih.
[4] Ebu Davud (2357), Nesai (3315), Albani je kazao za ovaj hadis da je hasen.