Kako bi se nadvladalo razilaženje i neslaganje među nama, nužno je da se slijede određeni adabi:
1 Nužno je iskreno se predati Allahu i biti oslobođen prohtjeva. Nužno je težiti istini. Ovo je, teoretski, lahko, ali je primjena ovoga teška. Koliko je samo ljudi koji tvrde kako pozivaju istini, teoretski, ali kada treba to u praksi primijeniti, uočimo da oni pozivaju sebi i traže podršku svojoj ličnoj ideji, ili slijeđenju svoga vođe i pravca?
2 Nužno je da postoji cjelovita sloboda u iznošenju stavova i mišljenja i obrazlaganja istih. Stvarni učenjak je onaj koji ne sprječava svom protivniku da iznosi dokaze i da poteže različita pitanja i ne sprječava svog sagovornika da iznosi svoje ubjeđenje, pa ili će ga ubijediti u ispravnost svoga stava ili će prihvatiti argumente sagovornika i odustati od svojeg mišljenja. Ovo je nešto najbitnije u sporovima. Sve to kako razilaženje ne bi preraslo u svađu ili međusobnu mržnju, a onda to dovelo do podijeljenosti među ummetom.
3 Nužno je ne slijediti lične stavove i nahođenja. Uzvišeni je rekao: I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim… (El-Maide, 49) Onaj ko ima neke lične ciljeve i prohtjeve, zaslijepljen je, i on je daleko od onoga čime su Allah i Njegov Poslanik, alejhissalatu vesselam, zadovoljni. Takvo stanje postaje uzrok odbacivanja istine, čak i onda kada se dođe do nje.
4 U pitanjima kod kojih postoji različit stav, nužno je vratiti se onom na šta Allah ukazuje riječima: Ma u čemu se razilazili, treba da presudu da Allah. (Eš-Šura, l O) Nužno je, dakle, vratiti se Allahu i Poslaniku, alejhissalatu vesselam, kod pitanja kod kojih postoje različiti stavovi, pa kada se dođe do dokaza, onda to uzeti bez obzira od koga došlo.
5 Dobro se čuvati slijepe privrženosti šejhu ili vlastitom stavu. Onaj ko se slijepo podržava šejha ili svog stava, taj je kao neko ko je zabludio, ko novotarije uvodi kroz slijepo slijeđenje i koji odbacuje sve ono što nije u skladu sa tim. Štaviše, takav stavove svojih učenjaka i mezheba uzimaju kao zakon i propis sam po sebi. Dešava se da svojim stavovima stave van snage ono što je došlo Šerijatom, da Allah sačuva toga.
6 Da se udaljiš od svega onoga što je diskutabilno. Učenjak kada bude upitan o nečemu, zna da li je to pitanje o kojem postoji razilaženje i da li bi takvo što moglo uzrokovati nejedinstvo među muslimanima, pa će onome koji pita dati odgovor i ukazati mu na nešto što je preče od toga pitanja koje je on postavio. Zbog toga su učenjaci selefa vrlo često davali prednost nečemu što je manje vrijedno, a ostavljali bolje kako ne bi doveli do podjele i zavade. Ostavljali su ono što je pohvalno učiniti, a uzimali ono što je dozvoljeno samo kako bi očuvali jedinstvo.
7 Nužno je da se ne slijede pogreške u praksi učenjaka i da se ne slijede izuzeci u pravnim stavovima. Makar i ne želio takvo što, učenjak ima nagradu i opravdanje zbog toga. Ne treba ga slijediti u tome jer u tome je velika opasnost.
8 Islam te obavezuje da budeš pravedan i spram onih koji su ti dragi i spram onih koji to nisu i da pred Allahom budeš pravedan svjedok, pa makar se radilo o tebi samom i da ne dozvoliš sebi da te srdžba navede da ostaviš istinu i da te tvoje zadovoljstvo odvede u neistinu, niti da te tvoje nezadovoljstvo spriječi od nečega što je bolje i ispravnije. Uzvišeni je rekao: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditeija i rođaka… (En-Nisa, 135)
9 Nužno je naučiti se spletkama neprijatelja islama (tj. naučiti kako prozreti spletke neprijatelja, op.M), njihovim planovima koji imaju za cilj da unište vjernike koji pozivaju pravom putu, bez obzira kojoj skupini pripadao. Njima je najbitnije da stanu na kraj muslimanima, bez obzira na različitost pravaca. To podrazumijeva izazivanje bilo kakvoga sukoba među muslimanima. Zanemariti ovo je velika izdaja ciljeva ummeta i prijestup koji se ne može ničim opravdati.
10 Pridržavaj se islamskih adaba prilikom kritikovanja i razilaženja, biraj najbolje riječi, a izbjegavaj one koje bi mogle povrijediti, kao i izjave koje su neprilične.
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž
