Naslovnica Edeb Četiri uzroka razilaženja među muslimanima

Četiri uzroka razilaženja među muslimanima

147
razilazenje među muslimanima

1 Slijepo slijeđenje pojmova i ograničavanje vjere određenim pravilima, pa se onda svaka skupina okupi oko jednog stava i neprijateljski se ophodi spram svakoga ko se ne slaže s njom. Onaj ko je uz njih, taj je brat i prijatelj, a ko nije s njima, on im je neprijatelj.

2 Ispunjenost srca ostalim bolestima i nedostacima – mržnjom, varanjem, ohološću, prijezirom, istraživanjem grešaka. Ovo je očekivani plod kada je izvor razilaženja prohtjev i forsiranje ličnog stava. Kada se srce ispuni prohtjevima i strastima, potamni i postane osorno, onda je podložno da se u njemu razvije svaka bolest i nedostatak. Čudno je da neko traga za istinom kako bi je otkrio, ali ne želi da je prihvati osim od svoga učitelja (šejha) ili od njemu sličnih iz svoje skupine. Ako to čuje od nekoga drugog ko ima različit pristup, odbacuje ga, zatvara uši i bježi od toga. Ovdje se jasno vidi da njegovo traganje nije bilo za istinom, niti je bilo da bi se istina prihvatila, bez obzira od koga dolazila ili ko je izrekao.

3 Gubljenje istine zbog podupiranja stava i ideje. Istina je sačuvana Allahovom pažnjom sve do Smaka svijeta, međutim, gubi se iz svakodnevnog života muslimana. Gubi se iz njihova života zbog njihova nemara i zaboravljanja. Ako se i ne izgubi u cijelosti, onda se pomiješa sa nečim drugim, ili bude prekrivena nečim, pa bolesne oči ne mogu da je uoče na najjasniji način. Sve je to rezultat slabog vjerovanja i takvaluka.

4 Nepostojanje razumijevanja i sloge među onima koji izlažu različite stavove, što dovodi do cijepanja i udaljavanja, a to je, opet, početak poraza: I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali… (El-Enfal, 46) To je gorak plod koji udaljava srca jedna od drugih i koji sprječava dogovor i shvatanje koje je potrebno među vjernicima. Jasno je da treba da nestane ograda i prepreka među njima i da se dogovore, sporazumeju i da žive u ljubavi i slozi.

Nema ništa djelotvornije za pobjedu i Allahovu pomoć od složnosti među srcima. Ono što to pokazuje je i predaja da je Poslaniku, alejhissalatu vesselam, bilo dato znanje o Noći kadra, a kada je izašao među ashabe da im to kaže, rekao im je: “Dato mi je znanje o Noći kadra, a onda su se zavadili taj i taj, pa mi je to znanje oduzeto, nego tražite Noć kadra u poslednjih deset dana ramazana.” Zavada i razilaženje su bili uzrok da se uzdigne znanje i da bude zaboravljeno. Međusobno razumijevanje i slaganje je nešto što je urođeno ovoj vjeri, dok je razilaženje i međusobna zavidnost i mržnja nešto što šejtan ubacuje među vjernike kako bi ih učinio nejedinstvenim i kako bi među njih posijao neprijateljstvo. Opametimo se![1]

Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž


[1] El-furkatu vettemezzuku vel-ihtilaful-mezmum, Salah Abdilma'bud, Medželletuttevhidi, broj 8, šaban, 14252, str. 62-63.