Naslovnica Savremeni učenjaci Ali el-Hudajr Fetve o pokornosti roditeljima: Obavezna i zabranjena pokornost, traženje dozvole za putovanje,...

Fetve o pokornosti roditeljima: Obavezna i zabranjena pokornost, traženje dozvole za putovanje, stanovanje sa roditeljima…

527
fetve

Propis pokornosti roditeljima

Pokornost roditeljima je obaveza pod sljedećim uvjetima:

› Da pokornost ne bude u onome što je grijeh. Ukoliko narede nešto što je grijeh onda nije dozvoljeno da im se čovjek u tome pokori, prema riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Pokornost biva u onome što je dobro.“ Isto tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.“

Mimo naređivanja nepokornosti je da roditelji naređuju ono što je vadžib (obaveza), ono što je poželjno i ono što je dozvoljeno; pokornost njima u ovim trima stvarima je obavezna.

› Da se na pokornost njima ne veže šteta po tebe, bez obzira radilo se o vjerskoj ili dunjalučkoj šteti, prema riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zabranjeno je nanošenje štete sebi i drugima.“ Hadis bilježi Ibn Madže sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.

✧ Kakav je propis pokornosti roditeljima u sumnjivim stvarima, poput toga da narede djetetu da jede hranu koja je sumnjiva, stanovanje na sumnjivom mjestu…

U ovoj mes'eli postoje dva mišljenja učenjaka:

› Prvo mišljenje je da im je pokornost i u sumnjivim stvarima obavezna zbog općih šerijatskih tekstova koji naređuju pokornost prema roditeljima.

› Drugo mišljenje je da nije obaveza pokoriti im se u sumnjivim stvarima zbog hadisa Nu'mana ibn Bešira u kojem stoji: „Zaista je halal jasan i zaista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvat će svoju vjeru i čast. A ko bude činio sumnjive stvari, upast će u haram. Takav je kao pastir koji čuva svoje stado oko zabranjenog posjeda, svakog momenta se može dogoditi da stado uđe u njega.“ Takođe, u hadisu kod imama Tirmizija stoji: „Ostavi ono što ti je sumnjivo i uzmi ono što ti nije sumnjivo.“

✧ Kakav je propis pokornosti roditeljima u ostavljanju nafila?

Ako roditelji zahtijevaju da se ponekad ostavi nafila onda je obaveza pokoriti im se, prema priči o Džurejdžu koja se nalazi kod imama Buharija, koji je klanjao nafilu pa ga je pozvala njegova majka, a on joj se nije odazvao te je ona dovila protiv njega i Allah joj je uslišao njenu dovu.1 Međutim, ukoliko oni zahtijevaju da se u potpunosti ostavi nafila onda kod nekih malikijskih učenjaka nije obaveza pokoriti im se u tome zbog hadisa: „Pa ko ne voli moj sunnet, nije od mene.“ A potpuno ostavljanje sunneta predstavlja nevoljenje sunneta.

✧ Da li je obaveza tražiti dozvolu od roditelja prilikom putovanja?

Prije odgovora neophodno je pojasniti da se putovanje dijeli na obavezno i neobavezno.

Što se tiče obaveznog putovanja, za njega nije obaveza tražiti dozvolu od roditelja, ali je poželjno. Dokaz da traženje dozvole od njih nije obaveza kada se radi o obaveznom putovanju su riječi Uzvišenog:

Reci: Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put. (Et-Tevba, 24)

Primjeri obaveznog putovanja: obavljanje hadždža koji je vadžib (tj. jednom u životu), putovanje radi sticanja znanja koje je vadžib ili izlazak u džihad koji je vadžib.

Što se tiče hadisa u kojem se navodi da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tražio dozvolu da se bori na Allahovom putu, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: „Jesu li ti živi roditelji?“ „Da“ – odgovori čovjek. „Bori se za njih,“ (tj. čineći dobročinstvo njima) odgovor na ovo bi glasio da se hadis odnosi na džihad koji je poželjan, a ne džihad koji je obavezan.

Što se tiče putovanja koje je poželjno, a roditelji imaju potrebe za njim (djetetom) ili im pak odvajanje od njega šteti, u takvoj situaciji je traženje dozvole obavezno.

✧ Da li je obaveza traženja dozvole od roditelja za izlazak koji nije vremenski puno dug?

Ne, nije obaveza osim ako ne postoji neka situacija koja zahtijeva da se i tada traži dozvola od njih.

✧ Mes'ela: Kome je obaveza činjenje dobročinstva roditelju?

Činjenje dobročinstva roditeljima je obaveza svakom djetetu, s tim da ukoliko je roditeljima dovoljan jedan sin onda je činjenje dobročinstva njima fard kifaje za ostalu djecu.

✧ Da li je obaveza izdržavati roditelje?

Obaveza je izdržavati roditelje pod sljedećim uslovima:

› ukoliko su otac i majka siromašni i imaju potrebu i
› ukoliko je dijete u stanju da ih izdržava.

✧ Da li je obaveza stanovati sa roditeljima?

Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je upitan: „Ko je najpreči mog lijepog suhbeta (druženja i ophođenja)?“ „Tvoja majka“ – odgovorio je Poslanik i to ponovio tri puta, a potom četvrti put rekao: „Potom tvoj otac.“ Suhbet znači prisnost i neodvojivost, stoga je stanovanje sa njima obaveza ukoliko imaju potrebe za njim i ukoliko ne postoji neka prepreka stanovanju sa njima. Ukoliko, pak, otac dozvoli sinu da se odvoji, onda nema prepreke da se sin odvoji i posebno živi.

✧ Da li dobročinstvo prema roditeljima obuhvata i djeda i nenu?

Oni nisu na stepenu oca i majke već su na manjem položaju, ali je obaveza prema njima veća od obaveze prema ostaloj rodbini. Oni su najpreča rodbina, ali kada su u pitanju roditelji, njima se duguje najveći stepen dobročinstva zbog nošenja, rađanja i odgajanja djeteta.

✧ Kome se treba dati prednost u pokornosti: ocu ili majci?

Dat će se prednost majci jer je ona preča zbog hadisa koji je prethodio.


Autor: šejh Ali el-Hudajr
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema i naslov: Menhedž


1 Šejh ukazuje na poduži hadis u Buharijevom „Sahihu“ u kojem stoji: „Džurejdž je bio veoma pobožan čovjek. Sebi je sagradio jednu samačku kućicu i u njoj činio ibadet. Jednog dana dođe mu majka, a on bijaše u namazu, i poče ga zvati: ‘O, Džurejdž!’ On se počeo dvoumiti, te u sebi reče: ‘Gospodaru moj, ili moja majka ili namaz?’ Odluči se za namaz i nastavi klanjati, a majka mu se vrati kući. Sutradan je ponovo došla i opet ga našla na namazu i ponovo ga pozvala: ‘O, Džurejdž!’, a on ponovo reče: ‘Gospodaru moj, ili moja majka ili namaz?’ I ponovo se odluči za namaz. Sljedeći dan majka ponovo dođe i opet ga zateče u namazu i pozva, a on joj se ponovo ne odazva nastavljajući sa namazom. Ona tada ljutito reče: ‘Allahu, ne daj mu smrt dok ne vidi lica prostitutki!’ Benu Israil (njegovi sunarodnjaci) međusobno su često razgovarali i spominjali Džurejdža i njegov ibadet. Među njima je bila i jedna prostitutka o čijoj se ljepoti nadaleko pripovijedalo, koja im (nakon što je čula kako pričaju o Džurejdžu) reče: ‘Ako hoćete, ja ću ga zavesti.’ Zatim je otišla do njega i ponudila mu se, a on se na nju i ne obazrije. Vidjevši to, ona dođe jednom čobanu koji je ponekad navraćao kod Džurejdža i sa njime učini blud te ostade noseća. Kada je rodila dijete, ona reče: ‘Ovo dijete je Džurejdžovo.’ Na to su oni otišli do njegove kućice i pošto su ga zatekli u njoj, izbacili su ga vani, kuću srušili i počeli ga nemilice tući. On ih upita: ‘Šta vam je?’ ‘Ti si blud učinio sa ovom nevaljalicom, pa je ona rodila tvoje dijete’, rekoše oni. ‘Gdje je dijete?’, upita on. Oni ga donesoše, a on im reče: ‘Pustite me da klanjam!’ Potom se abdestio i klanjao, a kada je završio, priđe djetetu, prstom uprije u njegov stomak i reče: ‘O, dijete, ko je tvoj otac?’ Dijete odgovori: ‘Moj otac je taj i taj čoban.’ Oni tada priđoše Džurejdžu i počeše ga grliti i ljubiti, a onda mu rekoše: ‘Mi ćemo ti sagraditi kuću od zlata.’ On im reče: ‘Ne, nego je napravite od blata, kakva je i bila’, što oni i učiniše.“ (op.prev.)