Ahmed je rekao: „Pripovijedao nam je Muhammed ibn Dža’fer, njemu ‘Avf ibn Hajjan ibnul-’Ala’, njemu Katn ibn Kabisa, od svoga oca da je on čuo Vjerovjesnika, Allahov spas i mir njemu, kako kaže: ‘Zaista su ’ijafe, tark i tijere1 od džibta’.“ قال عوف: العيافة: زجر الطير، والطرق: اخلط يخط باألرض واجلبت، قال
’Avf je rekao: „Ijafe je gatanje na osnovu leta ptica nakon što se galamom poplaše. Tark je crta koja se nacrta na zemlji. Džibt je, kako kaže Hasan, šejtanov glas.“ Njegov lanac prenosilaca je dobar. Bilježi ga i Ebu Davud, En-Nesai i Ibn Hibban u njegovom „Sahihu“.
Od Ibn ’Abbasa, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ko izučava nauku o zvijezdama, naučio je odjeljak o sihru, i što više toga uči, više će odjeljaka znati.“ Zabilježio ga je Ebu Davud i njegov lanac prenosilaca je vjerodostojan (sahih).
En-Nesai prenosi od Ebu Hurejre, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ko napravi čvor, zatim u njega puhne, napravio je sihr, a ko napravi sihr, počinio je širk, a ko nešto objesi (na sebe), bit će mu prepušten.“
Od Ibn Mes’uda, Allah bio njime zadovoljan, prenosi se da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Hoćete li da vas obavijestim šta je ’adh? To je prenošenje tuđeg govora, širenje govora među ljudima.“ Bilježi ga Muslim.
Buhari i Muslim prenose od Ibn Omera, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ima rječitog govora koji je sihr.“
Komentar
Ovim poglavljem autor želi da pojasni neke vrste sihra. Autor je spomenuo šest oblika sihra, ali njegov cilj nije da navede sve vrste sihra, stoga je naslovio poglavlje: „Poglavlje o nekim vrstama sihra.“ Ovi oblici sihra koje je autor spomenuo predstavljaju ili veliki sihr koji izvodi iz vjere ili sihr koji je grijeh, ali ne izvodi iz vjere.
Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju
1 Hadis imama Ahmeda
Ahmed je rekao: „Pripovijedao nam je Muhammed ibn Dža’fer, njemu ‘Avf ibn Hajjan ibnul-’Ala’, njemu Katn ibn Kabisa, od svoga oca da je on čuo Vjerovjesnika, Allahov spas i mir njemu, kako kaže: ’Zaista su ’ijafe, tark i tijere od džibta’.“ Spominjanje seneda hadisa inače nije običaj autora. Stoga kažemo da je možda autor naveo sened kako bi čitalac donio sud o njegovoj vjerodostojnosti time što će uvidjeti ko su prenosioci hadisa. Nakon što je naveo hadis autor je rekao da je njegov sened dobar. Dobrim je hadis ocijenio i imam Nevevi. Neki učenjaci su pak hadis ocijenili slabim zbog šejha ‘Avfa.
✦ „Zaista su ijafe…“ Ijafe, kako je spomenuo ‘Avf, je gatanje na osnovu leta ptica. Predislamski Arapi kada bi htjeli krenuti na putovanje, ili htjeli brak, trgovinu i tome slično, puštali bi ptice. Pa ako bi ptica odletjela na desnu stranu to bi uzimali kao optimizam i dobar znak te bi putovali, ženili se itd. A ako bi pak ptica odletjela na lijevu stranu oni bi odustajali od putovanja, braka i tome slično. Tako da je ijafe gatanje isključivo na osnovu ptica.
✦ „…tark…“ To su crte koje bi povlačili velikom brzinom po zemlji bez određenog broja. Potom bi brisali dvije po dvije crte pa ako bi na kraju ostala samo jedna crta onda bi to kod njih bio loš znak te bi odustajali od putovanja ili trgovine. A ukoliko bi na kraju ostale dvije crte onda je to kod njih bio pozitivan znak te bi sproveli ono što su naumili od putovanja ili trgovine. Ponekad bi koristili kamenje ili lišće umjesto crta, tako da pojam tark obuhvata sve pomenuto što se koristi radi spoznaje budućnosti.
✦ „…i tijereh…“ S obzirom da se ovdje tijereh spominje zajedno sa ijafetom onda kažemo da je tijereh sujevjerje ili vjerovanje u loš znak na osnovu nečeg što čovjek vidi, čuje ili na osnovu nečeg poznatog, mimo ptica. Što se tiče vjerovanja u loš predznak na osnovu onoga što čovjek vidi, poput onoga ko izjutra izađe tražeći opskrbu te prvi čovjek koga sretne bude ćopav, paralizovan i tome slično, smatra da je to loš predznak. Primjer vjerovanja u loš predznak na osnovu onoga što čovjek vidi jeste čovjek koji želi da krene na put pa čuje drugog čovjeka kako nekom govori: „O propalice“, pa ovaj odustane od putovanja smatrajući to lošim predznakom. I primjer vjerovanja u loš predznak na osnovu nečeg poznatog jeste vjerovanje da su određeni mjeseci u godini loši.
✦ „…od džibta.“ Džibt obuhvata sve ono što čovjek obožava, slijedi ili mu se pokorava mimo Allaha. Kada se ova riječ spomene općenito onda ona obuhvata značenje taguta. Pod džibtom se ovdje cilja na sihr. Ovim hadisom autor je ukazao na tri vrste sihra: ijafet, tark i tijere. Na osnovu čega pomenute stvari svrstavamo pod pojam sihra? Na osnovu toga što pomenute stvari predstavljaju laž i vračanje. I sihr je isto tako laž i vračanje, tako da ih ove dvije stvari objedinjuju. Isto tako pomenuta djela se poput sihra vežu za skrivene stvari.
✦ „'Avf je rekao: ‘Ijafet je gatanje na osnovu leta ptica nakon što se galamom poplaše. Tark je crta koja se nacrta na zemlji’.“ Valja napomenuti da se povlačenje crta po zemlji odnosi na povlačenje u cilju vračanja i pretskazanja, tako nije svako povlačenje crta po zemlji vrsta sihra. Ukoliko bi čovjek povlačio crte s ciljem pojašnjenja i poučavanja, onda bi to bilo dozvoljeno.
✦ „Džibt je, kako kaže Hasan, šejtanov glas.“ Hasan el Basri je od učenjaka iz generacije tabi’ina, tako da je ova predaja maktu’2. Što se tiče njegovih riječi da je džibt šejtanov glas neki komentatori Kitabut-tevhida su rekli da je došlo do greške pri pisanju ove riječi te da je Hasan u stvari rekao ‘Innehu eš-šejtan’, tj. džibt je šejtan. Ako bi uzeli u obzir da je ova stvar koju spominju ovi učenjaci tačna onda bi to značilo da je Hasan džibt protumačio kao šejtana. Međutim, ono što su autori djela Tejsirul Azizil Hamid, i Fethul Medžid prihvatili jeste ovo što smo ovdje naveli u predaji, a to je rennetuš-šejtan, tj. šejtanov glas.
2 Hadis Abdullaha ibn ‘Abbasa
Od Ibn ’Abbasa, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ko izučava nauku o zvijezdama, naučio je odjeljak o sihru, i što više toga uči, više će odjeljaka znati.“ Zabilježio ga je Ebu Davud i njegov lanac prenosilaca je vjerodostojan (sahih).
✦ „Ko” je od općih čestica tako da obuhvata svaku osobu bez obzira radilo se o muslimanu ili nevjerniku.
✦ „…uči nauku o zvijezdama naučio je odjeljak o sihru…“ Ovdje se pod naukom o zvijezdama cilja na izučavanje astrologije, tj. nauke koja pretskazuje događaje na Zemlji, poput pobjede, poraza, suše, zemljotresa i tome slično, na osnovu položaja zvijezda.
Što se pak tiče izučavanja zvijezda radi spoznaje pravca kible, na primjer, ili spoznaje vremena i tome slično to je dozvolio imam Ahmed i Ishak navodeći kao dokaz riječi Uzvišenog:
„i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju.“ (En-Nahl, 16)
✦ „…i što više toga uči više će odjeljaka znati.“ Tj. što god bude više izučavao ovo znanje povećat će svoje znanje o sihru.
Ovo je četvrti oblik sihra koji je autor spomenuo: astrologija. Razlog zbog kojeg se naziva sihrom jeste taj što ovo znanje, poput sihra, predstavlja obmanu i laž.
Takođe, astrologija se, poput sihra, veže za skrivene stvari. Autor je na kraju hadisa naveo da ga bilježi Ebu Davud i da je vjerodostojan. Isto tako vjerodostojnim su ga ocijenili Nevevi i Zehebi.
3 Hadis Ebu Hurejre
En-Nesai prenosi od Ebu Hurejre, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ko napravi čvor, zatim u njega puhne, on je učinio sihr, a ko učini sihr počinio je širk, a ko nešto objesi (na sebe) bit će mu prepušten.“
Oko vjerodostojnosti ovog hadisa postoji razilaženje među učenjacima. Neki ga smatraju slabim, poput Munzirija koji kaže da mu je lanac prekinut, dok su ga drugi ocijenili dobrim, poput Ibn Mufliha u djelu El-adabu eš-šer'ijje.
✦ „Ko napravi čvor, zatim u njega puhne, on je učinio sihr…“ Hadis ukazuje na jedan oblik sihra koji biva na taj način što se sveže čvor a potom puhne u njega, potom se ponovo pravi čvor pa puhne u njega. Puhanje čine nakon što se sveže čvor, a prilikom puhanja prizivaju u pomoć džina i spominju ono čime žele nauditi osobi koju žele opsihriti.
✦ „…a ko učini sihr počinio je širk…“ Tj. počinio je veliki širk jer je sihr djelo velikog širka.
Ovo je peti oblik sihra koji autor spominje: sihr pravljenja čvorova.
✦ „…a ko nešto objesi (na sebe) bit će mu prepušten.“ Tj. onaj koji se svojim srcem veže za nešto ili pak veže nešto o sebe bit će njemu i prepušten. Ukoliko se srce veže za Allaha onda će čovjek uspjeti, a ukoliko se pak veže za nekog drugog onda će propasti.
4 Hadis Abdullaha ibn Mes'uda
Od Ibn Mes’uda, Allah bio njime zadovoljan, prenosi se da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Hoćete li da vas obavijestim šta je to adhu? To je prenošenje tuđeg govora. To je ona koja puno priča i zavađa svijet (el-kaletu).“ Bilježi ga Muslim.
✦ „Hoćete li da vas obavijestim šta je to el-adhu?“ Riječ adh se koristi za sihr, laž i potvoru. Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je nakon toga pojasnio da se ovdje pod ovim riječima cilja na nemimet, tj. prenošenje tuđih riječi s ciljem širenja nereda i mržnje među ljudima.
Ovo je šesti oblik sihra koji autor navodi, tj. nemimet. Nemimet je sihr koji čovjeka ne izvodi iz vjere već predstavlja veliki grijeh. Nazvan je sihrom zbog toga što ima istu posljedicu i rezultat poput sihra: podvajanje ljudi, promjena njihovih srca i udaljavanje čovjeka od određenih osoba.
Da li ćemo za nemmama (onoga koji prenosi tuđe riječi) reći da je sihirbaz? Ne.
Da li je njegov propis poput propisa sihirbaza? Ne, jer nemimet nije djelo velikog kufra koji izvodi iz vjere.
5 Hadis Ibn Omera
Buhari i Muslim prenose od Ibn Omera J da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ima rječitog govora koji je sihr.“ Ovaj hadis bilježe Buhari i Muslim. Buhari ga bilježi od Ibn Omera, a Muslim od Ammara, Allah bio njime zadovoljan.
✦ „Ima rječitog govora koji je sihr.“ Tj. neki govor, a ne svaki rječiti govor. Govor možemo podijeliti na nekoliko vrsta:
› Govor koji je sihr
› Govor koji nije sihr
› Govor čovjeka kojim ispoljava ono što je u njegovom srcu. U ovom govoru saučestvuju svi ljudi jer je svima dato da mogu da ispolje i pojasne ono što žele. Kaže Uzvišeni: „Svemilosni, poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga izgovoru.“ (Er-Rahman, 1–4)
› I retorički govor, koji opet dijelimo na dvije vrste:
› Retorika izokretanja kojom se neistina prikazuje istinom i obratno. I ovo je upravo ta retorika koju je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, nazvao sihrom u pomenutom hadisu, jer je sihr taj koji izokreće stvari, kao što kaže Uzvišeni: „I njemu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog sihra njihova, kreću.“ (Taha, 66)
› Retorika pojašnjavanja istine. Ova retorika se ne naziva sihrom u šerijatskom smislu, iako se jezički može nazvati.
Autor je u ovom poglavlju spomenuo šest oblika sihra, a mi pored gore navedenih oblika spominjemo još:
› Topljenje olova, gdje čovjek odlazi sihirbazu koji „topi olovo“ u posudi u kojoj se ukazuje lice onoga ko ga je opsihrio.
› Prizivanje duša, što u stvari predstavlja prizivanje džina određenim dovama (molitvama) i potom obavještavanje o nekim stvarima.
› Hipnoza. Postoji hipnoza koja je sihr, a postoji i hipnoza koja je samo zulum. Neki savremeni učenjaci su spomenuli da je hipnoza sihr jer se putem džina ovladava čovjekom pa on (džin) govori jezikom čovjeka koji je hipnotisan. Postoji i drugi vid hipnotisanja koji je samo zulum, a putem kojeg se od čovjeka žele izvući neke tajne. Pri tom se koriste određene metode kojima se čovjek hipnotiše, te mu potom postavljaju pitanja i on odgovara na njih. Ovo predstavlja zulum, jer onaj ko je uspavan (a hipnotisan je poput onoga ko spava) od njega je uzdignuto pero dok se ne probudi. Stoga, ukoliko se prilikom hipnotisanja koristi džin, onda je sihr, u suprotnom biva zulum.
✧ Da li se za neke stvari koje su privlačne može reći da su sihr, ili kada ti se dopadne kakav govor da isto tako kažeš da je to sihr?
Sa jezičke strane to je dozvoljeno, ukoliko ne postoji nikakvo pomaganje i podržavanje neistine. To je ono što nazivamo halal sihrom. Ibn Abdul Berr spominje da je neki čovjek došao Omeru ibn Abdul Azizu te je od njega nešto tražio i na lijep način mu se obraćao i govorio, pa je Omer rekao: „Ovo je sihr koji je halal.“ Slično ovom spominje i Ibnul Kajjim u svojoj Nuniji.3
Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”, Dvadeset četvrto poglavlje
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala
Bilješke:
1 Tijere je sujevjerje, vjerovanje u loš predznak. Objašnjenje drugih termina slijedi.(op.prev)
2 Maktu’ je predaja koja je od govora tabi’ina. (op.prev.)
3 Pod sihrom koji se jezički naziva sihrom, ili halal sihrom spada i dotjerivanje žene svom mužu i tome slično. Op. prev.
