Naslovna Islam Namaz Greške klanjača u namazu (13. dio)

Greške klanjača u namazu (13. dio)

171

Šesdeset i prva greška: neki klanjači ne pokazuju niti pomjeraju svoj kažiprst na tešehhudu.

Ispravno: treba usmjeriti svoj kažiprst u pravcu Kible i pomjerati ga prilikom tešehhuda (o pomjeranju kažiprsta postoji razilaženje među učenjacima, op. Menhedž).

Šesdeset i druga greška: raširiti prste dok se šake nalaze na stegna prilikom sjedenja između dvije sedžde.

Ispravno: ispružiti svoje šake i staviti ih na stegna, te usmjeriti svoje prste u pravcu kible.

Šesdeset i treća greška: gledanje u mjestu gdje se čini sedžda prilikom tešehhuda.

Ispravno: kada se klanjač nalazi na tešehhudu on treba gledati u svoj kažiprst desne ruke.

Šesdeset i četvrta greška: neki klanjači kada propuste jedan ili više rekata, oni ustaju da naklanjaju propušteno odmah nakon što imam preda prvi selam (na desnu stranu, op. M), ili uz prvi selam, ili, pak, u toku drugog selama (na lijevu stranu, op. M).

Ispravno: da onaj koji treba naklanjati propušteno neće ustati naklanjati jedan ili više rekata osim nakon što imam preda i drugi selam (tj. nakon što imam preda selam i na desnu i na lijevu stranu, op. M).

Šesdeset i peta greška: neučenje naglas zikrova koji se trebaju učiti nakon farz namaza.

Ispravno: učenje naglas zikrova koji se spominju nakon svakog farz namaza, a posebno učenje istigfara tri puta. I govora: „Allahumme entes-selam…“, isto tako i tehlil: „La ilahe illellahu vehdehu la šerike lehu.“

Izvor: El-Kaulul-mubin (62, 63 str.)
Prevod: Menhedž