Draga braćo zaista su zdravlje tijela, sigurnost vatana i život u blagostanju glavni faktori životne stabilnosti na ovom dunjaluku. Iz tog razloga Allahov Poslanik ﷺ je rekao:
„Ko od vas osvane siguran u svom domu, zdravog tijela i ima opskrbu za taj dan – kao da su podarena sva dobra dunjaluka.“ (Hadisi bilježe Tirmizi i Ibn Madže – hadis je hasen)
Ako čovjek izgubi samo jednu od ove tri blagodati, njegov život postaje težak i gorak do te mjere da možda priziva smrt i priželjkuje da preseli sa ovoga svijeta. Kada ih pak ima – ne osjeća kako dani prolaze niti kako godine prolijeću. Završena je još jedna hidžretska godina, a mi se nalazimo u drugom danu mjeseca muharrema nove 1447. godine. Završena je još jedna hidžretska godina a kao da nismo ni osjetili njene dane i mjesece.
Ali za bolesne, uplašene, gladne, zarobljene i potlačene, raseljene i prognane, i one u vihorima rata – dani ove godine su bili teški, a mjeseci dugi, zbog onoga što su proživjeli i osjetili.
Nužnost obračuna sa samim sobom:
Na kraju minule godine, važno je da čovjek preispita sebe i obračuna svoju dušu. To zbog toga što vjernik zna da njegov život nije igra i zabava. Svjestan je da nije stvoren uzalud i da neće biti ostavljen bez nadzora.
Može čovjek zaboraviti svoja djela koja je činio, ali će ih na Sudnjem danu neminovno naći pred sobom, kao što kaže Uzvišeni:
يَوْمَ يَبْعَثُهُمُ اللَّهُ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُهُم بِمَا عَمِلُوا أَحْصَاهُ اللَّهُ وَنَسُوهُ وَاللَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ شَهِيد
„Na Dan kada ih Allah sve proživi, pa ih obavijesti o onome što su činili. Allah je to sve pobrojao, a oni su to zaboravili. A Allah je svjedok nad svakom stvari.“ (El-Mudžadela, 6)
I kaže Uzvišeni:
وْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَّا عَمِلَتْ مِنْ خَيْرٍ مُّحْضَرًا وَمَا عَمِلَتْ مِن سُوَءٍ تَوَدُّ لَوْ أَنَّ بَيْنَهَا وَبَيْنَهُ أَمَدًا بَعِيدًا وَيُحَذِّرُكُمُ اللّهُ نَفْسَهُ وَاللّهُ رَؤُوفُ بِالْعِبَادِ
„Na Dan kada svaka duša nađe pred sobom ono što je od dobra uradila i ono što je od zla učinila – poželjet će da je između nje i tog zla bilo ogromno rastojanje. Allah vas upozorava na Sebe, a Allah je blag prema robovima.“ (Ali Imran, 30)
I kaže isto tako:
وَنَضَعُ الْمَوَازِينَ الْقِسْطَ لِيَوْمِ الْقِيَامَةِ فَلَا تُظْلَمُ نَفْسٌ شَيْئًا وَإِن كَانَ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ أَتَيْنَا بِهَا وَكَفَى بِنَا حَاسِبِينَ
„Postavit ćemo pravednu vagu na Sudnjem danu, pa nikome neće biti učinjena nepravda. A ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti navidjelo, a Mi smo dovoljni da račune svodimo.“ (El-Enbija, 47)
Blagodati u kojima ljudi uživaju, i razne zaokupljenosti koje ih okružuju, čine ih da zaborave dan obračuna i nemarnim od sjećanja na Dan povratka:
اقْتَرَبَ لِلنَّاسِ حِسَابُهُمْ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ مَّعْرِضُونَ.مَا يَأْتِيهِم مِّن ذِكْرٍ مَّن رَّبِّهِم مُّحْدَثٍ إِلَّا اسْتَمَعُوهُ وَهُمْ يَلْعَبُونَ
„Približio se ljudima obračun njihov, a oni nemarni i odvraćeni. Ne dolazi im nijedno novo opomenuće od Gospodara njihova, a da ga ne slušaju s podsmijehom.“ (El-Enbija, 1–2)
Kako se obračunavati?
Vjernik treba, draga braćo, pogledati svoja djela i razmisli kako je proveo godinu. Na šta je potrošio svoje vrijeme? Kakav je bio njegov odnos s Allahom u minuloj godini? Da li je bio ustrajan u namazima? Da li se klonio harama? Da li se bojao Allaha u svom domu? U svom poslu i zaradi? U svakom stanju i trenutku?
Ako je tako postupio – onda obožava Allaha kao da Ga vidi. A ako Ga ne vidi – neka zna da Allah njega vidi. Ko obračuna sebe na dunjaluku – bit će siguran na ahiretu. A ko se previše smije na ovom svijetu, a malo plače – postoji bojazan da će na Sudnjem danu mnogo plakati.
Kao što kaže Uzvišeni:
فَلْيَضْحَكُوا قَلِيلًا وَلْيَبْكُوا كَثِيرً
„Neka se oni malo smiju, a dugo će plakati!“ (Et-Tevba, 82)
Abdullah Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže:
„Dunjaluk je malo – neka se u njemu smiju koliko hoće. Kada prođe i stanu pred Allaha, počet će u neprekidnom plaču.“(Hadisi bilježe Ibn Džerir i Ibn Ebi Šejbe sa ispravnim lancem prenosilaca)
Prenosi se od Ebu Hurejre i Ebu Se’ida, radijallahu anhuma, da je Poslanik ﷺ rekao:
„Na Sudnjem danu čovjek će biti doveden i biće mu rečeno: ‘Zar ti nisam dao sluh, vid, imetak i djecu? Zar ti nisam potčinio stoku i usjeve, i učinio da budeš gospodar?’ Reći će mu se: ‘Zar nisi mislio da ćeš Me jednog dana sresti?’ Reći će: ‘Ne!’ Reći će mu se: ‘Danas te zaboravljam kao što si ti Mene zaboravio.'“ (Hadis bilježi Tirmizi sa vjerodostojnim senedom)
Značenje riječi „danas te zaboravljam“ jeste: „Ostavit ću te danas u patnji.“
Liječenje srca prije tijela:
Draga braćo, ako bolesnici brinu o svom zdravlju i redovno prate stanje bolesti sve dok ne ozdrave i savladaju bolest, onda je još preče da to čine oni čija srca boluju od grijeha i nepokornosti. Jer, popravka srca je važnija i hitnija od popravljanja tijela.
Ako se život pretvara u patnju zbog fizičke bolesti, onda je patnja na ahiretu daleko bolnija za one čija su srca pokvarena.
U današnje vrijeme putevi grijeha kao i pozivači ka njima su mnogobrojni. Putevi pokornosti postaše uski, a onih koji ka njima pozivaju je malo. Fitne nas danas prate na svim poljima, na radnim mjestima i trgovima, ulaze u naše domove i kvare nam djecu i žene. Pa šta smo mi pripremili da zaštitimo sebe i svoje porodice?!
Godina nam prolazi, a grijesi se gomilaju. Ahiret se približava, a mi o njemu rijetko razmišljamo – osim onih kojima se Allah smilovao, a takvih je malo!
Zavaravamo se malim djelima pokornosti, a činimo velike grijehe i pogubna djela!
Zar ne shvatamo da još uvijek živimo u nemaru?!
Drugi dio hutbe:
Posljedice grijeha za ummet
Zbog grijeha i nepokornosti Allahu – i ustrajnosti mnogih muslimana u tim grijesima –islamski ummet je postao poput postavljene trpeze na koju navaljuje svako ko je gladan, i poput otvorenog sanduka iz kojeg svako uzima šta hoće i koliko hoće.
Zaboravili su Allaha – pa ih je On zaboravio. Napustili su Njegove naredbe – pa je On dao neprijatelje preovladaju njima.
Grijesi su im ostavili:
- poniženje i sramotu uz koju su se srca smirila, šta više zamrla
- oči koje su se navikle na suze siročadi, i
- uši koje su otupile od jecaja napaćenih.
U mnogim zemljama, ubistvo nenaoružanog muslimana postalo je laka stvar, čak izvor zabave i veselja za nevjernike, kao da se radi o video igrama– ve la havle ve la kuvvete illa billah.
Još je veća nevolja to što ova agresija neprijatelja dolazi uz podjele među muslimanima, razjedinjenost i sukobe među njima. Neki muslimani mrze druge muslimane više nego što mrze nevjernike – i to se dešava u mnogim mjestima.
Zašto je sve ovo ovako?
Ako čovjek pogleda duboko u uzroke ovog poniženja, rasula i razjedinjenosti – vidjet će da su grijesi i nepokornost Allahu glavni razlog tome.
Svaki musliman na svijetu nije zadovoljan ovim ponižavajućim stanjem, ali – šta je konkretno uradio svako od nas da se ono promijeni?
Svaki pojedinac osjeća tugu i bol zbog stanja ummeta. Ali kada pogledamo sebe – možda smo upravo mi jedan od uzroka tog stanja!
- Popravljanje pojedinaca vodi ka popravljanju zajednice.
- Kvarenje pojedinaca vodi ka propasti zajednice.
Ako bi svaki musliman popravio samog sebe, brinuo se za svoju porodicu, i širio dobro koliko god može – Allahovom dozvolom bi se popravio čitav ummet.
Ali ako svaki pojedinac ima fesada kod sebe, i širi taj fesad oko sebe, osim onih kojima se Allah smilovao – i uz to još želi da ummet bude jak, častan i pobjednik nad neprijateljima – onda je to nemoguće jer Uzvišeni Allah ne popravlja stanje onih koji su mufsidi.
Autor: Ibrahim el-Hakil
Izvor: khutabaa.com
Ostale hutbe istog autora čitaj ovdje.
