Moj sud o apologetičarima je: da se udaraju papučama i prutovima palme, a zatim da se vode kroz plemena i da se govori: “Ovo je kazna onome ko ostavi Kur’an i Sunnet a prihvati se apologetike.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok se borio svojom bolešću (tj. smrtnim trenutcima), i dok bi gubio svijest a zatim se vraćao, on ne bi otpočinjao osim tim jednim pitanjem: „Da li su ljudi klanjali?!“, pa bi ponovio padao u nesvijest a zatim se budio, i opet postavljao isto pitanje: „Da li su ljudi klanjali?!“3