Pitanje:
Neke trgovačke radnje donose popust na određenu robu, kao vrsta trgovačkih reklama radi pridobijanja mušterija, pa da li je meni – kao vlasniku trgovine – dozvoljeno da to činim. I kakav je propis kupovanja u radnjama u kojim je sezona popusta?
Odgovor:
Sva hvala pripada Allahu, a zatim:
Većina učenjaka je kazalo da je dozvoljeno prodavati robu i usluge jeftinije od njene originalne (uobičajne) cijene. Ovaj stav zastupaju hanefije, imam Ibn Rušd od malikija, šafije, hanbelije, i imam Ibn Hazm od zahirija.
Njihovi dokazi su:
Prvo: da je Vjerovjesnik, miješanje u određivanju cijena, ubrajao u jednu vrstu zuluma, koju je obaveza kloniti se, pa je Poslanik rekao: „Doista, Allah je taj Koji uskraćuje i daje (القابض الباسط), i On je taj Koji određuje cijene (المسعّر). I ja, usitinu, želim da sretnem Allaha, a da niko ne zatraži od mene svoje pravo na koje sam mu učinio nepravdu, bilo po pitanju krvarine ili imetka“.[1]
Drugo: da šerijat podstiče na darežljivost i olakšavanje u kupoprodaji i ostalim međuljudskim odnosima (mua'melat), rekao je Poslanik: „Allah se smilovao čovjeku koji je blag kada prodaje i (ili) kupuje, i (ili) kada naplaćuje (potraživanje)!“.[2] I nema sumnje da prodavanje robe jeftinije od njene originalne cijene spada u ovo, a imam Ibn Rušd je, o onome ko prodaje jeftinije od cijene trgovaca na pijaci, rekao: naprotiv, zahvaljuje mu se na takvom djelu kojeg je učinio kao olakšicu ljudima, a imat će nagradu ako je to uradio iskreno Allaha radi.[3]
Treće: da vrijednost robe i usluga, i njihove cijene su pravo njihovih vlasnika, i nije dozvoljeno da im se uskrati njihovo raspolaganje u tome, niti se smije miješati u određivanju cijena i vrijednosti njihove robe.[4]
Drugi stav je da je zabranjeno prodavati robu i usluge sa manjom cijenom od originalne, i ovo je mišljenje malikija.
A prioritetnije mišljenje je da je dozvoljeno prodavati (robu) jeftinije nego što je to cijena na pijaci, zbog jačine dokaza koji ukazuju na to, i zato što se trgovine i nadoknade grade i oslanjaju na obostrani pristanak (التراضي), kao što je Uzvišeni rekao u prijevodu značenja: („Jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak“)[5]. Pa ako je trgovac zdovoljan da svoju robu ili uslugu proda za manju vrijednost od poznate cijene na pijaci, onda nema smisla zabranjivati mu to, kao što je osnova u trgovini dozvoljenost, rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: („A Allah je dozvolio trgovinu“)[6], stoga, nikakav vid trgovine se ne zabranjuje, osim sa ispravnim dokazom na kojem se može osloniti, ali ako vladar (velijul-emr) smatra da korist za ljude ne može biti postignuta osim s time da im onemogući prodavanje robe za manju cijenu od pijačne cijene, jer ako bi to omogućio rezultirao bi veliku štetu, onda mu se to (onemogućavanje prodavanja robe po nižu cijenu) dozvoljava, zato što je cilj da se popravi dobit ljudi i uskladi njihov život, pa ako se to ne može ostvariti osim da im se onemogući prodavanje robe za nižu cijenu od uobičajne, onda je dozvoljeno onemogućiti im to, čak šta više, nekada može biti i obavezno (vadžib), a Allah najbolje zna.
Izvor fetve: http://islamqa.info/ar/7842
Prijevod: Menhedz.com
Endnote:
[1] Sunen Ebu Davud (3451), Sunen Ibn Madže (2200), Sunen Tirmizi (1314), hadis je sahih (Albani).
[2] Sahih Buhari (2076).
[3] El-Bejanu vet-tehsil (9/306).
[4] Tebjinul-hakaik (6/28), i El-Mugni (6/312).
[5] En-Nisa 29.
[6] El-Bekara 275.
