Naslovnica Akida Pretvaranje – nekoliko korisnih i bitnih propisa o pretvaranju

Pretvaranje – nekoliko korisnih i bitnih propisa o pretvaranju

308
akida, islamsko vjerovanje

Jezičko značenje: ispoljavanje određene stvari drugome da je vidi.

Šerijatsko značenje: ispoljavanje pokornosti drugima kako bi je ljudi vidjeli i pohvalili.

Propis pretvaranja:

a) Malo pretvaranje predstavlja mali širk.

b) Svako djelo ili skoro svako djelo koje se čini sa pretvaranjem predstavlja veliki širk i on se ne pojavljuje kod vjernika, već je to osobina licemjera.

Opasnost pretvaranja:

1. Mali je širk

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najviše čega se bojim po vas jeste mali širk.” Upitan je o njemu, pa je odgovorio: “Pretvaranje.” (Ahmed)

2. Neće biti oprošteno ukoliko se njegov počinitelj ne pokaje za njega

Svevišnji Allah je rekao:

“Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga.” (Prijevod značenja En-Nisa’, 48.) Ovo obuhvata i veliki i mali širk.

3. Poništava djelo pri kojem se nađe

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Svevišnji Allah je rekao: ‘Ja sam najneovisniji od toga da Mi se neko smatra ravnim, pa ko učini neko djelo i u njemu pripiše Mi nekoga, Ja ostavljam i njega i njegovo djelo.”’ (Muslim)

4. Opasnije je od Dedždžalova iskušenja

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o onome od čega više strahujem po vas od Dedždžala?!” Rekli su: “Svakako, Allahov Poslaniče!” Rekao je: “Skriveni širk. Čovjek će ustati da klanja, pa će uljepšati svoj namaz kada vidi da ga gleda drugi čovjek.”(Ahmed)

Ukoliko se s djelom pomiješa pretvaranje

Postoje tri slučaja.

Prvi slučaj: Podsticaj na djelo u osnovi je želja da ga vide ljudi. Ovo predstavlja širk i dotični ibadet je ništavan.

Drugi slučaj: Da nijjet za činjenje djela bude Allahovo zadovoljstvo, ali u toku djela dođe do pretvaranja. Ovdje se mogu desiti dva stanja:

1. da se čovjek bori sa svojom dušom i da se ne prepušta pretvaranju, da nije zadovoljan time. U ovom slučaju pretvaranje koje se pojavilo neće imati utjecaja na dotično djelo;

2. da bude zadovoljan tim pretvaranjem, da mu se prepusti i da ga ne otklanja. Propis ibadeta u ovom slučaju:

a) Ukoliko se završetak djela ne nadovezuje na njegov početak, tada je početak, tj. prvi dio djela ispravan, dok je onaj dio djela pri kojem se desilo pretvaranje neispravan.

Primjer toga: Čovjek udijeli stotinu dinara iskreno radi Allaha, a zatim vidi čovjeka pa udijeli drugu stotinu dinara pretvarajući se. U ovom slučaju prva sadaka je ispravna, dok je druga ništavna.

b) Ukoliko se završetak djela, tj. drugi dio, nadovezuje na početak, odnosno prvi dio djela, tada je cijelo djelo ništavno.

Primjer toga: Čovjek klanja dva rekata radi Allaha, subhanehu ve te’ala, međutim, počne se pretvarati na drugom rekatu i ne odagna to pretvaranje od sebe i prepusti se njemu, tada cijeli namaz postaje ništavan.

Treći slučaj: Da se pojavi pretvaranje nakon završenog djela. U ovom slučaju ništa ne utječe na djelo.

Pitanje: Čovjek čuje kako ga ljudi hvale pa se obraduje tome?

Nema nikakve smetnje u tome. Naprotiv, “to je rana dobra vijest za vjernika.” (Muslim)

Pitanje: Čovjek ostavi činjenje djela radi ljudi?

Ostavljanje činjenja djela radi ljudi je, također, pretvaranje.

Razlika između pretvaranja – rija’a i čuvenja – sum’e

Rija’a – pretvaranje je vezano za čulo vida, tj. čovjek čini djelo kako bi ga ljudi vidjeli i pohvalili. Sum’a – čuvenje, vezana je za čulo sluha, tj. čovjek čini djelo kako bi se pročuo među ljudima pa ga ljudi počeli hvaliti.

Lijek za pretvaranje

1. prisjećanje vrijednosti iskrenosti,

2. svjesnost opasnosti pretvaranja i poništavanja djela,

3. prisjećanje na ahiret,

4. svjesnost da ljudi niti koriste niti štete,

5. dova: “Allahumme inni e’uzu bike en ušrike bike šej’en ve ene e’alemu ve estagfiruke lima la e’alemu! – Allahu moj! Ja Ti se utječem da Ti smatram nekoga ravnim, a ja to znam, i tražim oprosta od Tebe za ono što učinim u neznanju!”

Nastojanje čovjeka da svojim ibadetom zadobije imetak

Pod ovim se podrazumijeva da čovjek radi čisti ibadet kako bi zadobio dunjalučku korist.

Primjer toga:

1. poput onoga koji obavlja hadždž da bi uzeo novac;

2. poput onoga koji se bori radi ratnog plijena;

3. poput onoga koji uči ezan za platu;

4. poput onoga koji traži šerijatsko znanje samo da bi dobio diplomu ili radno mjesto.

Propis:

Dvojak je:

a) ukoliko svim svojim djelima ili skoro svim svojim djelima namjerava postizanje dunjalučke koristi, tada to biva veliki širk;

b) ukoliko počini određeno djelo kojim namjerava određenu dunjalučku korist, tada to biva mali širk koji poništava dotično djelo.

Upozorenje čovjeku da ne traži svojim ibadetom dunjalučku korist

Svevišnji Allah je rekao:

Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili.” (Prijevod značenja Hud, 15.-16.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko bude tražio znanje kojim se traži samo Allahovo lice, a on ga ne bude tražio osim da postigne neki od dunjalučkih ciljeva, on neće osjetiti miris Dženneta.” (Ahmed i Ebu Davud)

Iz djela: Olakšano poimanje tevhida
Autor: Abdullah b. Ahmed el-Havil
Priprema i naslov: Menhedž