Naslovnica Šerijat Fikh Važni proposi o kupoprodaji: Određivanje cijena, nagomilavanje robe, kamata, zamjena novca, udruživanje,...

Važni proposi o kupoprodaji: Određivanje cijena, nagomilavanje robe, kamata, zamjena novca, udruživanje, dioničarstvo, iznajmljivanje…

128

Kupoprodaja je dozvoljena Kur'anom. Allah Uzvišeni kaže: “Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekara, 275. ajet)

Sastavni dijelovi trgovine su: prodavac, kupac, ono što se prodaje (roba i slično), cijena, te oblik i način na koji je trgovina obavljena.

Prodavac mora biti stvarni vlasnik onoga što prodaje ili opunomoćenik vlasnika i pametan, tj. da je svjestan šta radi.

Uvjet za kupca jeste da mu bude dozvoljeno raspolaganje imovinom, u smislu da nije malouman, da nije dijete i da nije pod prisilom.

Cijene moraju biti poznate.

Uvjet za ono što se prodaje (robu) jeste da bude čista, da ju je moguće preuzeti, da je poznata, bilo na osnovu viđenja, opisa, ili količine, ako je to roba koja se može vagati ili mjeriti.

Što se tiče robe koja je nečista, svi se slažu da je zabranjeno (haram) trgovanje alkoholom, leševima, svinjetinom, a razilaze se kad su u pitanju nečistoće za đubrenje njiva i vrtova, kao što je životinjski i ljudski izmet; većina odobrava tu prodaju, a Ebu- Hanife odobrava prodaju i pasa.1

Oblik na koji je trgovina obavljena mora sadržavati ponudu i prihvatanje riječima koje upućuju na obostrano zadovoljstvo, kao npr: “Prodao sam ti” i “Kupio sam”, ili da kupac kaže: “Prodaj mi to za toliko i toliko novca”, a prodavac odgovori: “Prodao sam.”

Nije dozvoljena prodaja pod prisilom, a što se tiče prodaje u nuždi, ona je dozvoljena, ali je mekruh. Dovoljno je uručivanje jednog od njih.

Dozvoljeno je da između kupca i prodavca bude posrednik (nakupac) pod uvjetom da se nakupac i prodavac među sobom slože o procentu raspodjele viška kojeg dobiju.

Dozvoljeno je da se prilikom kupoprodaje uvjetuje određeno svojstvo kod robe, pa ako se to svojstvo nađe, prodaja je ispravna, a ako se ne nađe, kupoprodaja ne vrijedi. Ako vlasnik proda palmu ili neku drugu voćku koja je oplođena i na kojoj su se već pojavili plodovi, plodovi će pripasti prodavcu, a ako se nisu bili pojavili, pripast će kupcu.

Prije nego što se raziđu, prodavac i kupac imaju mogućnost izbora da ostanu pri ugovorenoj prodaji ili da odustanu od nje. Ako jedan od njih dvojice uvjetuje pravo izbora do određenog vremena, on stiče to pravo do isteka tog vremena; neki učenjaci misle da vremenski rok ne može biti duži od tri dana.

Međutim, postoje određene kupoprodaje i određene stvari koje su zabranjene prilikom trgovanja, a to su:

1. nije dozvoljeno prodati robu prije nego što se ona preuzme od prvog prodavca;

2. nije ispravno prodati plod prije nego što se pokaže njegova zrelost, niti žitarica prije očvršćenja zrna;

3. nije ispravna prodaja robe bez njenog viđenja ili opisa njenog izgleda;

4. nije dozvoljeno da se nešto kupi i dadne prodavcu kapara uz uvjet da, ako kupac ostavi robu, novac pripadne njemu. To jest zabranjeno je prodavcu da za sebe zadrži unaprijed primljeni novac ako kupac odustane od kupovine;

5. nije dozvoljena prodaja duga za dug;

6. zabranjuje se obmana u trgovini, u smislu da se laže i govori da je neka roba skuplja nego što je stvarna cijena te robe2;

7. nedopustiva je obmana u prodaji robe, tako što bi se izložio bolji dio robe, a sakrilo ono što je slabo ili ne vrijedi;

8. nije dopuštena prodaja dugo nepomužene stoke, to jest da se krava npr. ne muze neko vrijeme pred prodaju, te se u njenom vimenu nakupi više mlijeka, što navede kupca na uvjerenje da je ona izuzetna muzara;

9. zabranjena je i prodaja robe s mahanom zbog koje joj se umanjuje vrijednost pa ako kupac nije znao za to, on ima pravo izbora;

10. zabranjeno je da mještanin prodaje robu nekog sa strane, to jest da stranac dođe s robom na pijacu s namjerom da je proda, pa mu jedan od mještana kaže: “Ostavi tu robu kod mene, pa ću ti ja nakon nekoliko dana prodati skuplje”, iako je ta roba ljudima neophodno potrebna;

11. zabranjeno je prodati grožđe (ili šljivu), ako se sigurno zna da će kupac od toga voća praviti alkohol; Dozvoljena je prodaja džuture onoga čija vrijednost nije detaljno poznata.

Određivanje cijena

U ovom slučaju misli se na postavljanje precizne cijene za robu koja se namjerava prodati, tako da se ne učini nepravda ni prodavcu ni kupcu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da vladar određuje cijene robi jer postoji mogućnost činjenja nepravde, a ljudi su slobodni u svojim imovinskim postupcima. S druge strane, određivanje cijena prouzrokuje skrivanje robe pa siromasi neće moći doći do nje.

Vladaru je dozvoljeno da odredi cijenu robe kad trgovci suviše podignu cijene, čak je to i obaveza njegova u smislu zaštite prava naroda i sprečavanja skrivanja robe.

Ihtikar – nagomilovanje robe

Ihtikar znači kupiti neku robu i skloniti je sa tržišta, dok takve robe ponestane kod svijeta, pa joj onda enormno povećati cijenu. Ovo je po Šerijatu strogo zabranjeno, posebno ako je sklonjeno više robe nego što je potrebno njemu i onima koje on izdržava godinu dana. Haram je iščekivanje vremena enormnih povećanja cijena da bi se prodala roba, a posebno ako se to desi u vrijeme kada kod ljudi vlada nestašica te robe. Ako bi određeni broj drugih trgovaca imao te robe i ljudi ne bi bili u krizi za nju, onda to ne bi bilo ihtikar.

Kamata

Kamata je po islamu zabranjena-haram. Allah, dž.š., kaže: “Allah je dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu…” (El-Bekara, 275. ajet)

Postoje dva načina uzimanja kamate:

1 – kamata uz višak. To je prodaja jedne vrste hrane ili novca za istu vrstu uz povećanje. Na primjer, prodaja kilograma pšenice za kilogram i četvrt, makar se vrste razlikovale;

2 – kreditna kamata. To podrazumijeva da čovjek bude nešto dužan drugom i kad dođe rok vraćanja, te dužnik ne mogne vratiti dug, onda mu ovaj koji mu je dao pozajmicu, poveća iznos duga za određeni procent.

Tu spada i da čovjek proda jednu vrstu hrane za drugu vrstu, uz čekanje bez momentalnog preuzimanja robe. Ili ako se proda jedna valuta za drugu na određeno vrijeme. Znači, novac se mora preuzeti momentalno. Ukoliko se ne preuzme odmah, to je kamata.

Zamjena novca

Dozvoljeno kao i drugo, ali iz ruke u ruku. Ovdje se misli na prodaju jednog novca za drugi kao što je prodaja dinara za dirheme i obratno.3

Da bi ova prodaja bila valjana, uvjet je da se jedna gotovina zamijeni za drugu na licu mjesta. Zbog razlike u vrijednosti valuta dozvoljena je različita cijena novca. Kada se radi o istoj valuti, onda nije dozvoljena razlika u cijeni jer bi to predstavljalo kamatu, kao što je spomenuto, a u skladu s riječima Alejhiselama: “Ne prodajite zlato, osim jednu količinu za istu takvu količinu.” (Muttefekun alejhi)

Udruživanje radi osiguranja

Osiguravajuća preduzeća su šerijatski neispravna, jer ona ne posluju na principu dijelenja zarade i gubitka, već na postojanju opasnosti i neizvjesnosti, a uz to, ona trguju čovječijim životom i smrću, onim što se nikako imetkom ne može nadoknaditi. Njihov je profit očit vid kamate. Ova udruženja su, prema tome, šerijatski potpuno neispravna.

U Šerijatu postoji udruživanje radi osiguranja i ono posluje na principu zarade i gubitka.

Kreditiranje – dioničarstvo

Mudareba je način poslovanja po kojem jedan čovjek dadne drugom određeni novac kojim će ovaj poslovati, s tim što će zarada procentualno biti podijeljena među njima onako kako su se dogovorili, a ako dođe do gubitka, on će ići samo na glavnicu. Ovaj oblik poslovanja propisan je i dozvoljen i u tome se slažu svi islamski učenjaci (idžma).

Uvjeti za valjanost kreditiranja – dioničarstva

Uloženi novac mora biti poznat (količinski). Mora biti utanačen procenat zarade koje će pripasti radniku. Ako se radi o dogovoru po principu “zaradu ćemo dijeliti”, onda svakom pripada po polovina zarade.

Zarada se ne može dijeliti bez pristanka dvaju strana. Ako se podijeli zarada, a u sljedećoj akciji dođe do gubitka, on će se nadoknaditi iz glavnice. Ako dođe do raskida mudareba i onaj koji je uložio imetak bude tražio podmirivanje svog udjela u robi, radnik mu je to dužan dati.

Iznajmljivanje (zakup)

Iznajmljivanje jeste obavezujući ugovor za korištenje nečega na određeno vrijeme, uz određenu naknadu. To je dozvoljeno pod uvjetom da je predmet korišćenja poznat, kao što je stanovanje u kući, da je predmet dopušteno koristiti i da je poznata naknada za korištenje. Dozvoljeno je iznajmiti učitelje za poučavanje u Kur'anu, kao što je dozvoljeno iznajmiti osobu za hranu i odjeću. Onaj ko iznajmi nešto mora imati stvarnu korist od toga, pa nije dozvoljeno iznajmiti nekoga da čini ibadet kao što je namaz ili učenje Kur'ana, jer od toga korist ima samo onaj koji je iznajmljen, za razliku od poučavanja, učenja ezana i ikameta.

Naknada postaje obavezujuća nakon isteka roka i vraćanja posjeda, makar i ne bi bio potpuno iskorišten.

Ako iznajmljivač nađe neki nedostatak u iznajmljenoj stvari, dozvoljeno mu je da raskine ugovor o iznajmljivanju. Tokom perioda na koji je iznajmljivanje ugovoreno, onaj koji je unajmio smatra se pouzdanim i nije dužan nadoknaditi štetu koja se dogodila bez njegove krivice.

Prenos duga – doznaka

Pod ovom odrednicom podrazumijeva se prenos duga sa jedne osobe na drugu, kao kad bi jedan čovjek bio dužan nešto drugome, ili ako bi neko treći bio njemu dužan isto toliko, pa se oni međusobno dogovore: “Upućujem te na toga i toga, on je meni dužan pa uzmi to od njega.” Ako onaj koji je upućen drugom to prihvati, onda se onaj koji ga je uputio oslobađa duga, pa makar onaj na koga je prenesen dug i ne bio zadovoljan. Ovakav postupak je dozvoljen. Ako se ne mogne od njega uzeti dug zbog toga što je on bankrotirao ili zanijekao da je dužan, dug se neće vratiti na onog koji ga je prenio.

Zalog

Uzimanjem zaloga, osigurava se dug nečim iz čega ga je moguće namiriti, pa kad dođe rok otplate, ako se dug ne vrati, namirit će se od onoga što je uzeto u zalog.

Dužnik daje zalog, davalac pozajmice uzima zalog, a ono što se daje uz zalog zove se rehn. Uzimanje je zaloga dozvoljeno. Zalog postaje punovažan uzimanjem. Ako bi zalogodavac pokušao da vrati zalog od onoga koji ga je uzeo, to ne bi mogao uraditi dok ne izmiri dug.

Ono što nije dozvoljeno prodavati nije dozvoljeno ni davati u zalog.

Zalog se daje na povjerenje onom ko je dao pozajmicu. Ovaj nije dužan ništa nadoknađivati ako nije prouzrokovao štetu na zalogu.

Zalog se može ostaviti kod neke treće, povjerljive osobe. Kad dođe rok za otplatu, a dug nije otplaćen, zajmodavac će prodati zalog i namiriti dug, a ono što pretekne vratit će vlasniku, a ako ne podmiri sav dug, ostatak pada na dužnika.

Zajmodavac ima pravo koristiti se zalogom onoliko koliko troši na njega, npr. da muze i jaše onoliko koliko ga je hranio, dok plodovi sa zaloga pripadaju zalogodavcu.

Opunomoćenje

Opunomoćenje jeste čin davanja punomoći nekoj osobi koja će ga zastupati u poslovima u kojima je zastupanje moguće, to jest u sklapanju i razvrgavanju ugovora kao što je kupoprodaja, sklapanje braka i razvod.

Opunomoćivanje nije dozvoljeno kad se radi o ibadetima kao što je post i namaz, osim kod hadža i umre za umrle i nemoćnu osobu i kad se radi o obavezama prema Allahu u kojima je dozvoljeno davanje pomoći, kao što je podjela zekata i klanje kurbana.

Punomoć nije dozvoljena kad se radi o priznavanju zakletve. Ako onaj koji je nekoga opunomoćio nije ništa ograničio, onda je kupoprodaja zastupnikova uz uobičajenu cijenu dozvoljena pod uvjetom da obojica imaju pravo raspolaganja imovinom.

Opunomoćenje postaje važećim svakom izjavom koja upućuje na dozvolu, i u tom pogledu nije neophodan poseban oblik izjave.

Zajam4

Pod zajmom se podrazumijeva davanje novca nekome ko će se njime okoristiti, a zatim vratiti njegovu vrijednost. Davanje zajma jeste mustehab (pohvalno), jer kad se dva puta pozajmi, ima se sevap kao da je jedanput pozajmljeno dato kao sadaka.

icon page pinUvjeti zajma

  • Neophodno je da bude poznata vrijednost i količina pozajmljenog koja će se vratiti vaganjem, mjerenjem ili brojanjem.
  • Mora biti poznat opis pozajmljenog.
  • Zajam može dati onaj kome je dozvoljeno raspolaganje imovinom.
  • Zajam prelazi u vlasništvo preuzimanjem.
  • Zajam može biti na određeni rok ili bez roka vraćanja.
  • Zabranjeno je (haram) da zajmodavac ostvari bilo kakvu korist davanjem zajma, bez obzira da li se radilo o povećanju duga, ili nekakvoj drugoj koristi, ako je to uvjetovano i dogovoreno među njima.
  • Ako zajmoprimac učini neko neobavezno dobročinstvo prema zajmodavcu, to nije haram.

Vakuf

Uvakufljenje je ulaganje u dobrotvorne svrhe imetka koji ima svojstvo trajanja tako da se može koristiti, a da se ne potroši. Uvakufljenje je izuzetno pohvalan čin.

icon page pinUvjeti uvakufljenja:

  • onaj koji uvakufljuje mora biti u mogućnosti da dobrovoljno ulaže;
  • ono što se uvakufi, ako je određeno, mora biti od onog što je moguće posjedovati; uvakufljenje mora imati jasan cilj u smislu: “Uvakufio sam”, ili “Dao sam u ime Allaha”;
  • treba uvakufiti ono što će ostati i nakon ubiranja prinosa;
  • vakuf se ne može naslijediti, pokloniti, prodati niti je dozvoljeno vezivati ga za nešto. Ako nestane ustanove kojoj je uvakufljeno, vakuf će biti proslijeđen najbližoj rodbini onog koji je uvakufio.
  • Ako vakuf uvjetuje da on ili neko drugi nadgleda vakuf, to će se prihvatiti, a ako ne uvjetuje, onda će to učiniti nadležni organ (kadija).
  • Ako vakuf, zbog svoje zapuštenosti, prestane donositi bilo kakvu korist, neki učenjaci dozvoljavaju da se on tada proda i dobiveni novac uloži u nešto slično.
  • Uvakufljenje postaje važeće samim oglašavanjem, izdvajanjem, ili predavanjem onom kome je uvakufljen, i nakon toga nije dozvoljeno to prekršiti, prodati niti pokloniti.

Oporuka – vasijjet

Vasijjet je oporučivanje da se nešto plati ili da se podijeli dio imetka nakon smrti. Postoje dvije vrste vasijjeta:

1. oporuka nekome da nešto za njega uradi ili da prati i nadzire njegovu djecu do punoljetstva;

2. usmjeravanje dijela imetka na ime onoga kome je oporuka namijenjena.

Onaj ko se prihvati da nadzire nešto, mora biti pametan i razuman.

icon page pin

Uvjeti oporuke

Uvjeti oporuke su slijedeći:

  1. bolesnik mora biti pametan, svjestan i biti vlasnik onog što oporučuje;
  2. ono što se oporučuje mora biti dozvoljeno;
  3. onaj kome se oporučuje nešto, mora to prihvatiti, jer ako odbije, oporuka je nevažeća i on nakon toga nema više prava na nju;
  4. ko nešto oporuči da se izvrši poslije njegove smrti, dozvoljeno mu je da odustane od toga ili da izmijeni šta hoće u oporuci;
  5. ko ima nasljednike, nije mu dozvoljeno da oporuči više od jedne trećine imetka niti je dozvoljeno oporučiti jednom nasljedniku dok ne odobre ostali nasljednici;
  6. ako trećina ne bude dovoljna za sve oporuke, onda će se ona razdijeliti proporcionalno svim stranama, poput vraćanja duga svim potražiteljima;
  7. oporuka se izvršava tek nakon podmirenja dugova;
  8. oporuka se može prihvatiti za života oporučioca, a može i poslije njegove smrti;
  9. ako čovjek nešto oporuči, pa to propadne, oporuka je nevažeća i on nije obavezan da izdvaja iz imetka novu oporuku;
  10. ako oporuči jednom od nasljednika, pa to neki nasljednici ne odobre, a neki drugi odobre, oporuka će se izvršiti u dijelu koji mu je odobren. Ko napiše svoju oporuku, a ne uzme svjedoka za to, oporuka mu je valjana.

 

Iz djela Islamsko znanje, grupa autora, Šesto poglavlje: muamelat – kupoprodaja

Bilješke:

1 Jasno je da islam određuje (dozvoljava) gajenje pasa samo radi čuvanja i lova.
2 Nužno je ispravno vaganje, tj. ostavljanje robe na vagi da se jasno vidi kolika je težina robe, što isključuje bacanje robe naglo na tas i dizanje na brzinu, čime se obmanjuje.
3 Prema tome trgovina papirnim banknotama ispravna je kad se radi o različitim valutama, kao što je zamjena dinara za marke, ali pod navedenim uvjetima.
4 Pravilo je da je svaki zajam koji donosi korist – kamata.