Pitanje: Imam zeta koji je počeo klanjati pa ga, da bi ustrajao u tome, interesuje šta treba da čini, neki savjet? I volio bi da učini neko dobro djelo, npr. da zakolje kurban pa da podijeli ili da u toj vrijednosti podijeli novac…?
Odgovor:
Na početku bih volio da se zahvalim na sve Allahove blagodati prema nama, a posebno na blagodat što je tvog zeta vratio islamu i učinio ga od praktikanata. Molim Uzvišenog da i nas i njega uputi na Pravi put, i da nas na tome učvrsti i da kao takvi napustimo ovaj dunjaluk i sretnemo našeg Stvoritelja, a On Uzvišeni zadovoljan nama. A zatim da prijeđemo na odgovor:
Znajući da je Allahova vjera nešto najvrijednije za muslimana na ovom svijetu, i da bez iste čovjek je od izgubljenih kako na dunjaluku tako i na ahiretu, otuda dokučujemo vrijednost ustrajnosti u islamu.
Da bi musliman ustrajao u vjeri potrebno je više stvari, a mi ćemo spomenuti one najvažnije:
Prvo: istinoljubivost u islamu i iskrenost prema Allahu
Jedan od uvjeta da bi čovjekova djela bila ispravna i kod Allaha prihvaćena jeste da on to radi iskreno u ime Allaha i samo radi Njegovog zadovoljstva. Pa ako bude iskren u svojoj vjeri prema Allahu, i istinski želi da ustraje u tome, On Uzvišeni će mu uslišati njegove dove i dati ono što od Njega traži.
Buhari navodi da je jedne prilike kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došao neki beduin kako bi se podučio osnovnim islamskim propisima, i nakon što ga Poslanik poduči, ovaj reče:
‘Tako mi Allaha, ja ovome neću ništa ni dodavati, niti ću šta od ovoga umanjivati’, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Bit će spašen, ako je istinu rekao“, ili: „Ući će u Džennet, ako je istinu kazao.“1
Slično se navodi i kod Nesaija da kada je nakon jedne od bitaka Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, raspodijelio ratni plijen među mudžahide, neki beduin mu priđe i upita ga: ‘Šta je ovo?!’ „Dio ratnog plijena kojeg si zaslužio svojim učešćem u džihadu!“ – odgovori Poslanik. ‘Nisam te zbog ovoga počeo slijediti, već zbog toga kako bi me strijela pogodila ovdje’, pa rukom pokaza na svoj vrat! I tada reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ako si iskren (u tome) prema Allahu, i On će prema tebi biti iskren (tj. dat će ti ono što želiš)“. Zatim ne prođe mnogo te Poslanik i njegovi ashabi krenuše u drugi pohod. Nakon završetka bitke ashabi nađoše tog beduina među ubijene, pa ga donesoše Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a strijela još uvijek stoji tamo gdje je pokazao, te Poslanik upita: „Je li to onaj?!“, a prisutni rekoše: ‘Jeste, on je.’ Tada reče Poslanik: „Bio je iskren prema Allahu, pa je i Uzvišeni bio iskren prema njemu (tj. ispunio je njegovu želju).“2
Iz prethodnih hadisa vidimo da Uzvišeni Allah postupa prema Svojim robovima shodno Njihovoj iskrenosti. Pa ako je čovjek u svojim dobrim namjerama, dovama i djelima iskren prema Allahu, On Uzvišeni će biti iskren prema njemu.
Stoga, prvo i najvažnije za tebe jeste da si uvijek iskren prema Allahu, i da tvoje vraćanje islamu bude iskreno i samo radi Njega Uzvišenog.
Drugo: mnoštvo i konstantno upućivanje dove
Dova je jedan od važnih ibadeta koji direktno utiču na čovjekovu ustrajnost u vjeri. Mnogo je hadisa koji potvrđuju ovu stvar, i koji ukazuju da je sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo dovio Allahu i molio Ga da mu podari ustrajnost u vjeri, pored toga što je bio Allahov Poslanik, a sve to kako bi muslimane podučio važnosti i utjecaju dove. Štaviše, u suri El-Fatiha koju svaki musliman, kada klanja farz namaz, mora proučiti sedamnaest puta dnevno, stoji ajet u obliku dove: „Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo. Uputi nas na Pravi put…“3
Dok sura Ali-‘Imran sadrži ajet u kojem se konkretno traži od Allaha da nam učvrsti naša srca na istini:
„Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si, doista, Onaj Koji obilno daruje!“4
Kao što smo i ranije naveli ova stvar je pritvrđena i u praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Imam Tirmizi biljei od Enesa ibn Malika, radijellahu anhu, da je kazao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često bi govorio: O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri. Čuvši to, upitah: ‘Allahov Vjerovjesniče, mi vjerujemo u tebe i u ono sa čim si došao, pa da li se bojiš za nas?’ On reče: Da, bojim se jer su srca između dva prsta od Allahovih prstiju, pa ih može okrenuti kako hoće.“5
Musliman uvijek mora imati na um da ga je Allah uputio isključivo iz Svoje milosti, i da on ne može ostati niti opstati u islamu osim uz Allahovu milost i dozvolu, pa iz tog razloga treba uvijek i što više doviti Allahu i moliti Ga za ustrajnost u vjeri. Jer mi kao slabašna i bespomoćna bića nemamo nikakve šanse, šta god bilo u pitanju, ako nas On Uzvišeni prepusti samima sebi i uskrati nam Svoju milost i pomoć.
Nakon spoznaje upute i prihvatanja islama jedini cilj svakog ispravnog i iskrenog muslimana treba i mora biti da na tome ustraje do kraja i na dunjaluku preseli kao musliman i vjernik u Allaha Uzvišenog. Ako to uspije, doista, Allah mu je podario veliku blagodat i milost, zbog toga što je mnogo onih koji se prihvate islama i pripoje muslimanima, ali je samo mali broj onih koji na tome ustraju i ostanu do kraja.
A kako je samo divno imati Gospodara koji ti se odaziva i dove uslišava, rekao je Uzvišeni Allah:
„Gospodar vaš je rekao: “Dove Mi upućujte, Ja ću vam se odazvati!“6, i rekao je: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli“7, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Naš Uzvišeni i Blagoslovljeni Gospodar spušta se svake noći na zemaljsko nebo, kada od noći preostane njena posljednja trećina, i govori: ‘Ima li ko da Mi uputi dovu, pa da mu (je) uslišam? Ima li ko da od Mene traži (nešto), pa da mu (to) dam? Ima li ko da od Mene traži oprost grijeha, pa da mu oprostim?'“8
Prema tome, drži se dove i uvijek dovi, i ne dozvoli da te šejtan obmane i odvrati od nje, jer je ona najbolje oružje vjernika, pa ako ti šejtan oduzme to oružje čime ćeš se braniti?! Rekao je poznati učenjak Kadi Ijad: „Dova je vjernikovo oružije.“9
Treće: postepenost u islamskom obrazovanju
Slobodno možemo kazati da je islamsko znanje more bez obala, ili tinta koja ne može presušiti. Odatle i učenjaci kada govore o znanju kažu da se ono dijeli na dvije vrste: ono koje je obavezno svakom muslimanu da ga nauči, i ono koje to nije, već je samo pohvalno.
Najprije musliman mora naučiti ispravnu akidu (vjerovanje), jer je ona ta koja nakon Allahove milosti uvodi u Džennet, ako je ispravna i zdrava. Ma ša god musliman radio od dobrih dijela ako ne bude imao ispravnu akidu, slabo će mu šta to koristiti na Kijametskom danu.
Pa tako, dužan je da nauči kako ispravno vjerovati u Allaha Uzvišenog, zatim u Njegovog Poslanika, i nakon toga u sve ostale grane i pitanja akide.
Uporedo sa izučavanjem akide on mora naučiti i tri pitanja koja se tiču svakog muslimana, a to su: kako se abdestiti, klanjati i postiti; znači mora naučiti osnovne propise abdesta, namaza i posta mjeseca Ramazana, jer se to ne odvaja ni od jednog muslimana, drugim riječima te tri stvari uvijek moraju biti kod svakog punoljetnog i razumnog muslimana, ma gdje god se on nalazio.
Kada to savlada treba polahko početi sa učenjem arapskog pisma (tj. sufaru) kako bi mogao da čita Allahovu Knjigu, Kur'an, na originalnom jeziku na kojem je i objavljena. Jer ovdje nije u pitanju samo sevap/nagrada za učenje Kur'ana na arapskom jeziku, već i pozitivno djelovanje samog čitanja na dušu i tijelo muslimana. Kur'an ostavlja traga na razum, srce, dušu i tijelo muslimana onda kada ga čita na arapskom. Stim što to ne znači da ne treba uporedo čitati njegov prevod, to svakako mora raditi, prije i nakon što nauči arapsko pismo, pošto ne zna arapski jezik onda treba da zna i razumije ono što čita u Kur'anu, a kad već ima olakšicu za to onda je treba i iskoristiti.
Rekao je naš Gospodar, Allah džele šanuhu:
O ljudi, već vam je stigla Opomena (tj. Kur'an) od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima. l Reci: ‘Zbog Allahove blagodarnosti i milosti – eto, zbog toga neka se raduju; to je bolje od onoga što gomilaju.’10
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige (Kur'ana) bit će mu za to upisano dobro djelo, a dobro djelo se deseterostruko nagrađuje. Ne velim vam da je elif-lam-mim jedno slovo, nego elif je jedno slovo, lam je jedno slovo, mim je jedno slovo.“11
Što znači nagrada je i te kako velika, pa je zbog toga i ne treba propuštati. A za onoga ko ne zna ili sa poteškoćom čita Allahovu Knjigu, za njega se nalazi utjeha u sljedećem Poslanikovom hadisu:
„Onaj ko dobro uči Kur'an bit će u društvu sa melekima časnim i čestitim, a ko ga uči zamuckujući i s poteškoćom, imat će dvije nagrade.“12
Dakle, onaj učač koji ne može vješto izgovarati harfove i kur'anske riječi, te se u tome muči i nastoji ih izgovoriti pravilno i ispravno, imat će dvije nagrade: jednu nagradu za učenje Kur'ana i drugu za pretrpljenu muku i trud prilikom njihovog izgovora i učenja.
Pored toga od velike važnosti je ovdje ukazati i na iščitavanje islamske literature koja će mu i te kako pomoći u ustrajnosti u islamu. Musliman, a pogotovo onaj novopridošli, treba sebi odrediti da koliko god je u mogućnosti svaki dan barem par stranica pročita o nekoj od islamskih tema. Tema koja najbolje opisuje kako izgleda život jednog istinskog muslimana jeste sira (životopis) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Redovnim iščitavanjem životopisa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, musliman dobija stvarnu sliku o božanskoj poruci s kojom je došao Poslanik, suštini i prirodi vjere koja mu je propisana, i pravi izgled jednog islamskog društva. Dok musliman čita Poslanikovu siru i prati sve ono što se u njoj od događaja i situacija navodi, on se utopi u to i bukvalno dobija osjećaj kao da zajedno sa Poslanikom i ashabima sve to ponovo proživljava. Bez imalo sumnje ti živi primjeri i prvi osjećaji će i te kako ostaviti traga u njegovom srcu, a što će mu, tokom njegovog daljnjeg putovanja i ustrajnosti u islam, dobro doći i mnogo pomoći, inšaallah.
Četvrto: što više dobrih djela i neprestana borba protiv svoje duše i šejtana
Znamo da je prvi čovjek i naš praotac Adem, alejhisselam, upravo izbačen iz Dženneta zbog prokletog šejtana koji ga je iz zavisti i mržnje prema njemu naveo na grijeh i neposlušnost Stvoritelju. Otuda nastaje i to nezapamćeno neprijateljstvo šejtana prema čovjeku, jer je baš s njim bio stavljen na ispit na kojem je i pao. Kaže Uzvišeni:
„Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali, a poslije melecima rekli: ‘Sedždu Ademu učinite!’ Pa svi sedždu učiniše, osim Iblisa, on nije bio među onim koji na sedždu padoše! ‘Šta te je navelo pa da ničice ne padneš kad sam ti naredio?’, upita On. ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače’, odgovori. ‘E, onda silazi iz Dženneta’, reče On, ‘nije tvoje da se u njemu oholiš; silazi, ti si, zaista, među prezrenim!’ ‘Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!’, zamoli. ‘Daje ti se vremena!’, reče On. ‘E, kao što si me u zabludu zaveo’, reče, ‘tako ću i ja ljude na Tvom Pravom putu sigurno presretati, pa ću im, doista, i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!'“13
Vidimo da se taj neprijatelj cijelog čovječanstva zakleo Allahu Uzvišenom na to da će voditi borbu protiv njih zavodeći ih do Sudnjega dana. A neće moći zavesti samo one koji su iskreni i istinski Allahovi robovi. Rekao je Uzvišeni:
„'E tako mi dostojanstva Tvoga’, reče, ‘sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim onih među Tvojim robovima koji su u vjerovanju iskreni!‘“14
Prema toma da bi se musliman zaštitio šejtana prvo što treba učiniti je da ga takvim i smatra:
„Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici Vatre.“15
Zatim se treba okititi dobrim djelima i bogobojaznošću koliko je god u stanju, zato što Uzvišeni Allah kaže:
„Za put se opskrbite, a najbolja je opskrba bogobojaznost.“16, i kaže: „A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha pouzdaje, On mu je dovoljan. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“17
Pored toga vrlo je važno da musliman odabere sebi posebno društvo u kojem će jačati svoju vjeru i iman, i koje će ga odvraćati od grijeha i loših puteva, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Druži se samo sa vjernikom, i neka tvoju hranu jede samo bogobojazan!“18, i rekao je: „Čovjek je vjere svoga prijatelja, pa neka svako vodi računa s kim prijateljuje.“19
Ovo potvruđuje i Uzvišeni Gospodar u Svojoj Knjizi pa kaže:
„O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!“20
A Allah najbolje zna.
Molim Uzvišenog Allaha, Svemilosnog Milostivog, da nam se smiluje i oprosti naše grijehe, da nas učini od Njegovih iskrenih i bogobojaznih robova, da nas sačuva kaburske i džehennemske kazne, te konačno uvede u Džennet i njegove ljepote.
Vel-hamdulillahi rabil-‘alemin.
Napisao: Emir Krčo
[1] El-Buhari (1891), Muslim (11).
[2] En-Nesai (1953), El-Hakim u „El-Mustedrak“ (6527), Abdur-Rezzak u „El-Musannef“ (6651), a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
[3] El-Fatiha, 4, 5.
[4] Ali-‘Imran, 8.
[5] Et-Tirmizi (2140), Ahmed (13696), a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
[6] Gafir, 60.
[7] El-Bekara, 186.
[8] El-Buhari (6321), Muslim (758).
[9] Tebjiidus-sahabe (1/74).
[10] Junus, 57, 58.
[11] Et-Tirmizi (2910), Albani je rekao da je vjerodostojan.
[12] El-Buhari (4937), Muslim (798), Ibn Madžeh (3779).
[13] El-E'araf, 11-17.
[14] Sad, 83.
[15] Fatir, 6.
[16] El-Bekara, 197.
[17] Et-Talak, 2, 3.
[18] Et-Tirmizi (2395), Albani je kazao da je hadis dobar.
[19] Ebu Davud (4833), Albani je kazao da je hadis dobar.
[20] Et-Teuba, 119.
