Pitanja imana su od pitanja kojima su ispravni prethodnici poklonili veliku pažnju, zbog velike brige Kur’ana i Sunneta o njima.
Definicija imana
Iman je ubjeđenje srcem (bez imalo sumnje), izgovaranje jezikom i praktična potvrda djelima. Povećava se pokornošću a smanjuje griješenjem.1
Dokazi da djela ulaze u naziv imana
Samo uvjerenje nije dovoljno da bi iman bio ispravan i iskren. Potvrda imana koji je u srcu mora biti izražena kroz vanjska djela. Iman koji je u srcu odražava se na djela i u skladu s jačinom imana su i brojnost i veličina djela. Dokazi da su djela sastavni dio imana su mnogobrojni.
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيُضِيعَ إِيمَانَكُمْ
Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. (Kur’an, 2:143)
Ibn Kesir, rahimehullah, u svome tefsiru navodi hadis od Buharije u vezi tog događaja i kaže: “Bilo je ljudi (od muslimana) koji su preselili prije nego je kibla promijenjena ka Ka‘bi, i nismo znali kakvu će oni nagradu imati za njihov namaz, pa je Allah objavio ajet: A Allah neće dopustiti da propadne vaš iman (tj. namaz)…’”
Imam Buhari je stavio ovaj hadis u nekoliko poglavlja od kojih je i poglavlje: “Namaz je od imana.” Allah Uzvišeni, također, kaže:
إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ الَّذِينَ يُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنفِقُونَ أُولَٰئِكَ هُمُ الْمُؤْمِنُونَ حَقًّا ۚ لَّهُمْ دَرَجَاتٌ عِندَ رَبِّهِمْ وَمَغْفِرَةٌ وَرِزْقٌ كَرِيمٌ
Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju. (Kur’an, 8:2-4)
U ovom ajetu je znak da su sva spomenuta djela od imana.
Od jasnih dokaza da su djela od imana je hadis Abdullaha ibn Abbasa, radijallu anhu, o delegaciji Abdul-Kajsa, da im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređujem vam iman (vjerovanje) u Allaha Jedinog.” Zatim je rekao: “A znate li šta je vjerovanje u Allaha?” Rekli su: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: “To je svjedočenje da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena…” (Buhari i Muslim)
U ovom hadisu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio iman da je to govor jezikom (šehadet) i djela udovima, odnosno praktična djela (namaz, zekat itd.). Međutim, ova djela sama po sebi ne predstavljaju iman u Allaha bez imana u srcu jer se djela vrjednuju prema nijjetu (namjerama, ubjeđenju).
Dokazi za povećanje imana i njegovo smanjivanje
Imam Buhari, rahimehullah, kaže: “Poglavlje povećanje imana i njegovo smanjivanje”, i riječi Uzvišenog (prijevod značenja):
A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu još više povećali. (Kur’an, 18:13)
Mi smo čuvarima Vatre samo meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju – da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća… (Kur’an, 74:31)
Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (Kur’an, 5:3) Pa ako se ostavi nešto od potpunosti onda je to manjkavost.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno ječma. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno pšenice. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala i koliko trunke imana!”2 (Buhari)
Ebu Se‘id el-Hudri, radijallu anhu prenosi da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmijeni (ukloni) svojom rukom, a ako ne bude u stanju, neka to uradi riječima (neka naredi da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji čin imana.” (Muslim)
Šejh Ibnul-Usejmin, rahimehullah, kaže: “Svaki šerijatski tekst koji govori o povećanju imana sadrži dokaz i za njegovo smanjivanje i obrnuto. Jer povećanje i smanjivanje su međusobno povezani (uslovljeni), i ne može se zamisliti jedno bez drugog.”
Učenjaci Ehli-sunneta vel-džemata, prijašnji i potonji, su saglasni da je iman govor i djelo; govor srca (ubjeđenje) i govor jezika (izgovaranje šehadeta) i djelo srca (njegova namjera i iskrenost) i djelovanje organa (praktična djela). Povećava se pokornošću i mnoštvom ibadeta, a smanjuje griješenjem i nemarnošću. Ovaj konsenzus spominje Ibnul-Dževzi prenoseći govor imama Ahmeda, Allah im se smilovao, koji kaže: “Saglasno je sedamdeset učenjaka od tabi‘ina i imama muslimana i islamskih pravnika iz islamskih pokrajina da je ono na čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, da je iman govor i djelo, povećava se pokornošću i smanjuje griješenjem.” (Menakibu Ahmed, Ibnul-Dževzi)
Imam Šafija, rahimehullah, kaže: “Složni su ashabi, tabi‘ini i oni koje smo doživjeli nakon njih da se iman sastoji iz riječi, djela i nijeta (tj. ubjeđenja) i da je postojanost imana ovisna o svakom od ovih elemenata.” (Šerhul-usul, El-Lalekai, 5/957)
Islamski ummet je iskušan ljudima koji su se udaljili od puta Kur’ana i Sunneta i okrenuli se od shvatanja ispravnih prethodnika po ovom pitanju pa je time došlo do razilaženja u ummetu.
Tako se pojavila zabludjela sekta haridžija koji smatraju nemuslimanom onoga ko čini velike grijehe. Oni su ohalalili krv muslimana zbog stava da je iman cjelina koja se ne dijeli – ili postoji kompletno ili ne (tj. nema stepene), ne povećava se niti smanjuje. Oni smatraju da se u jednom srcu ne mogu sastaviti iman i griješenje. Oni ne prave razliku između temelja (osnove) imana i njegove potpunosti [ovo je slučaj sa klasičnim haridžijama, dok se vjerovanje današnjih haridžija prilično razlikuje od pomenutog, pa je običnom muslimanu teže prepoznati haridžiju, op. Menhedž].
Zatim se u ummetu desila novotarija murdžizma kao suprotnost i odgovor na novotarije haridžija, pa su izuzeli djela iz definicije imana, tako da je grješnik koji čini velike grijehe kod njih vjernik potpunog imana.3 [Ovo se također odnosi na klasične murdžije, dok vjerovanje mnogih savremenih murdžija odstupa od pomenutog pravila, detaljnije vidi ovdje, op.Menhedž]
Učenjaci su upozorili ummet i strogo negirali novotariju irdžaa’a od samog njenog pojavljivanja, zbog njihovog znanja da će ona široko otvoriti vrata ostavljanju šerijatskih propisa i da će opravdavati griješenje i razvrat.
Temelji (ruknovi) imana
Iman se temelji na šest stvari:
- Vjerovanje u Allaha Uzvišenog
- Njegove meleke
- Njegove knjige
- Njegove poslanike
- Sudnji dan;
- i vjerovanje u Allahovu odredbu dobra i zla.
Autor: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Iz knjige: Korisna predavanja iz islamskog vjerovanja (naslov od Menhedža)
Bilješke:
1 Iman (vjerovanje) podrazumijeva i riječi i djela i uvjerenje i sve tri ove stvari su dio imana. Kao npr. što je akšam namaz sastavljen od tri rekata, te ako mu se oduzme jedan rekat, više se ne naziva akšamom, tako isto i iman, kojem, ako se oduzme jedan dio, ne naziva se imanom.
2 To što će imati trun imana ne znači da ima samo trun vjerovanja u srcu, već da ima ispravno vjerovanje u srcu bez kojeg ne može biti musliman, kao i djela srca bez kojih ne može biti musliman, kao i minimum djela tijela bez kojih ne može biti musliman jer sve to zajedno čini taj trun imana. Međutim, taj minimum je bio nedovoljan da prevagne sve one grijehe koje je činio, a koji su prevladali čovjekom te se ne vide njegova dobra djela. Za ovo značenje ima i dokaz u vjerodostojnom hadisu u kojem stoji da će posljednji ljudi koji budu izvađeni iz vatre imati dobrih djela, a to je činjenje sedžde, što predstavlja detaljnije i konkretnije pojašnjenje nedovoljno jasnih (ili višesmislenih) informacija koje su navedene u drugim predajama. Takav hadis imamo u Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu, i u njemu stoji: “Kada Allah Uzvišeni završi suđenje među Njegovim robovima, htjeti će neke ljude izvaditi iz Vatre, Svojom milošću. Tada će narediti melekima da iz Vatre izvade svakog ko nije činio širk, sljedbenicima šehadeta kojima Allah bude htio da se smiluje, pa će ih meleki prepoznati po tragovima sedždi. Vatra će spržiti sve dijelove tijela osim mjesta kojima je činio sedždu, jer je Allah zabranio Vatri da prži te dijelove.“ (Buhari i Muslim) Ovdje se kaže da su ovo posljednje džehennemlije, i da su pored šehadeta imali i djela (namaz), a u drugim verzijama se spominje samo šehadet jer se zna da islam ne može opstati osim uz djela, makar bila mala, jer su djela nužni proizvod šehadeta, tj. tevhida, a Allah najbolje zna.
3 Tj. govore da griješenje ne škodi imanu i ne umanjuje ga, te da je iman velikog grješnika kao iman vjerovjesnika, jer ne smatraju činjenje dobrih djela sastavnim djelom imana.
