Kada ti neko kazuje o svom događaju kojeg je doživeo sa nekim uvaženim, naći ćeš sebe kako šutiš i da njegov govor pomno pratiš; a kako bi tek bilo ako bi taj velikan koji ti kazuje bio upravo najbolji prvak svih ljudi, kako bi ti svojim kazivanjem otkrio jedan od oblika veličanstvenog morala ovog plemenitog vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?
Hajmo čuti riječi Enesa b. Malika, radijellahu anhu, koji je deset godina hizmetio Vjerovjesnika, onda kada kaže: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ružno govorio, niti proklinjao, a niti vrijeđao. A kada bi nekog od nas htio ukoriti, rekao bi: „Šta mu je pa tako postupa?!“‘1
Također, Enes pripovjeda i sljedeće: ‘Vjerovjesniku sam služio deset godina, i nikada mi nije rekao ni „Uf!“, niti: „Zašto si to učinio?“ ili „Zašto tako nisi uradio?“‘2
Obrati pažnju! Ovo je hizmećar, izrazito mlad, počeo je da hizmeti Vjerovjesnika u svojoj desetoj godini, a obe stvari – mlade godine i hizmet – su podložno tlo za učestale greške, ali i pored toga Enes, radijellahu anhu, svih tih godina od Vjerovjesnika nije čuo ni riječ „Uf!“. Štaviše, on navodi da ako bi se dogodila situacija koja zahtjeva ukor, on bi upotrijebio samo „Šta mu je pa tako postupa?!“ A onaj čija je ovo praksa, takav je daleko od proklinjanja, vrijeđanja i ružnog govora, neka je salavat i selam na njega.
Zaista je ovo veličanstvena vjerovjesnička uputa i menhedž u ophođenju sa onima kojima smo vezani društvenim vezama i jakim prijateljstvima, u izbjegavanju kritikovanja koliko god smo u mogućnosti, pa ako je to ipak neizbježno, onda neka bude blago i mudro.
Opće je poznato da društvene veze – sa svim njihovim slojevima i stepenima – nisu pošteđene događaja u kojima dolazi do raznoraznih grešaka, a koje su opet nerazdvojna ljudska osobina – poput nepoštovanja vremenskih termina, ili neispunjavanja prava, ili neprisustvovanje sastanku kojeg neko poput njega ne bi smio propustiti, i slično tome – sve to je razumljivo i posve poznato, ali problem leži u načinu ophođenja prema tim greškama.
Koliko je samo starih veza i iskrenih prijateljstava srušilo loše izražavanje ili uvredljiva riječ, a nakon kojih je vrlo teško popraviti vezu, pa i ako se postigne obnova prijateljstva, onda će u tom zidu prijateljstva ostati pukotina koju smo mogli izbjeći samo da smo prigrlili vjerovjesničku uputu u proaktivnom tretmanu za kakvoću ophođenja sa ovom vrstom dešavanja. Pa kakva je bila uputa Poslanika?
Prije nego li počne kazivanje o ukoru, bilo bi lijepo da se podsjetimo par stvari:
Prvo: potpunost u prijateljstvu – makoliko ono bilo duboko i snažno – neće biti sačuvano od stvari koje obavezuju ukor i kritiku. Prema tome, kada bi čovjek bojkotovao svog prijatelja zbog svake pogreške koju on napravi, onda ne bi više imao prijatelja!
„Ako je prelaženje preko grešaka od najboljih svojstava zahvalnosti, pa od svih ljudi najzaslužniji tvoga halala su upravo oni čiju si ljubav prema tebi uvidio i osjetio, dokle god nemaš dokaza koji ti dokazuje da su oni svoja srca okrenuli od tebe.“3
Dok je zanemarivanje (prelaženje preko uvreda, op.M) – u onome što ne uzrokuje štetu – još uvijek od osobina plemenitih. Rečeno je imamu Ahmedu: ‘Rahatluk (spas od nedaća) je deset dijelova, devet je u zanemarivanju’, a on reče: „Rahatluk je deset dijelova, i sva su u zanemarivanju (prelaženju preko uvreda, op.M).“4
Drugo: da prije upućivanja kritike pokušamo odgovoriti na par pitanja: kada trebam kritikovati? Kako trebam kritikovati? I šta nakon kritikovanja?
A kod Allaha Uzvišenog je uspjeh.
Napisao: Šejh i dr. Omer el-Mukbil, hafizahullah
Izvor: Medžalisut-tezkir, 71. str.
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
1 Buhari (6031).
2 Buhari (6038).
3 Muhammed El-Hadir Husejn u zbirci svojih pisanih djela, pod naslovom „Es-Sadakah“ – prijateljstvo – (4/1857).
4 El-Adabuš-šer'ijjeh (2/20).
