Naslovnica Akida Osobine ljudi koji će biti od stanovnika Dženneta

Osobine ljudi koji će biti od stanovnika Dženneta

1700
islam

Put ka Džennetu treba trajno tražiti, čineći dobra djela na način kako je to opisano i objašnjeno u Knjizi, koju je Allah, dželle šanuhu, objavio najčasnijem Svom robu, Muhammedu, alejhisselam. Allah, dželle šanuhu u Kur'anu kaže:

“Nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine; i za one koji se kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? I koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Ali-lmran, 133- 135)

Osobine stanovnika Dženneta su:

Prva osobina: Oni koji su bogobojazni (muttekun)

To su oni koji se Allaha, dž.š., boje i uzimaju zaštitu svojim dobrim djelima od džehenemske kazne. Oni izvršavaju ono što im se naređuje, poslušni su, žive u nadi svojih dobrih djela, a izbjegavaju ono što je zabranjeno, plašeći se Allahove, dž.š., kazne.

Druga osobina: Oni koji dijele svoj imetak kada su u obilju i oskudici

Oni dijele od onoga što im je Allah, dž.š., podario, onako kako je propisano i kako se traži, od zekata, sadake, a dijele onima koji imaju pravo na to. Zatim dijele za potrebe džihada i drugih poslova na tom putu. Oni dijele javno i tajno. Njihov život i ljubav za imetkom ne opterećuju ih u dijeljenju. Nisu škrti niti pohlepni, a svoj imetak stiču na dozvoljen način i dijele ga, ne plašeći se svoje potrebe za njim.

Treća osobina: Oni što srdžbu savlađuju

A to su oni što se sustežu i svoju srdžbu savlađuju kada su u prilici da to čine. Nikome nepravdu ne čine niti im njihova ljutnja prouzrokuje zavist ili nepravedan odnos prema drugima.

Četvrta osobina: Oni koji mnogo praštaju

To su oni što praštaju ljudima u trenucima kada mogu kazniti. Zbog toga Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Allah voli sve koji dobra djela čine.” Allah ovim upućuje na praštanje, a ovo treba biti rezultat dobrote, koji će povećati dobro, dok praštanje koje bi povećalo zlo nije pohvaljeno i na takvu vrstu praštanja ovdje se ne misli. Allah Uzvišeni u Kur'anu kaže: “Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi.” (Eš-Sura, 40)

Peta osobina: Oni koji se kaju – tevvabun

To su svi za koje se kaže u Kur'anu: “I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole.” (Ali – Imran, 135)

Griješenje je izvedeno iz nevaljalih postupaka, kao što se smatra velikim grijehom nepravedno ubistvo, neposlušnost prema roditeljima, jesti kamatu, jesti imetak jetima (siročeta), bježanje s bojnog polja, zinaluk, krađa i slično tome. A što se tiče griješenja prema sebi, to je općenitiji pojam. Obuhvaća i male i velike grijehe. Oni koji se, kada urade nešto od toga, sjete veličine Onoga Koji je to zabranio, prisjete se i zatraže oprost i milost zbog učinjenog grijeha, a ovo je u skladu s Allahovim, dž.š., riječima: “Samo Allah prašta.” Ovim se želi kazati da se dova ne upućuje osim Allahu Uzvišenom, jer niko ne može grijehe praštati osim Allaha, dž.š.

Šesta osobina: Oni što u grijehu ne ustraju

To znači, kada urade neki grijeh, brzo se poprave i ne ustrajavaju u griješenju, znajući šta rade i poznaju štetnost ustrajavanja u grijehu. Oni požure za tevbom (kajanjem) i nastoje da izbjegavaju grijehe, bili veliki ili mali.

Allah Uzvišeni kaže:

“Ono što žele – postići će oni vjernici koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, ti doista prijekor ne zaslužuju; a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju; i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (ElMuminun 1-11)

Ovi kur'anski ajeti u sebi obuhvaćaju nekoliko značajnih osobina vjernika koji će biti u Džennetu, a to su:

Prvo: Da su vjernici (el – mu'minun)

…koji vjeruju u Allaha, dž.š., i sve ono što obuhvaća vjerovanje, kao i vjerovanje u Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, i da sve ono što se događa (dobro ili loše) biva s Allahovim, dž.š., određenjem, s tim što je neophodno da vjerovanje u gore spomenuto slijedi postupak u djelu i riječima.

Drugo: Skrušenost

To su oni koji kada obavljaju molitvu, to rade skrušeno i ponizno, smirenih srca i tijela, stojeći u namazu, svjesni da stoje pred Uzvišenim Allahom, dž.š.

Treće: Oni koji izbjegavaju «lagv»

…a to je sve ono od čega nema nikakve koristi, bilo da se radi o riječima ili djelu. Oni izbjegavaju ono što ih se ne tiče i svoje vrijeme provode u korisne svrhe, kao što čuvaju namaz i skrušeno ga obavljaju, čuvaju vrijeme od besposlice. Ako je njihova osobina izbjegavanje “lagva”, a to je ono od čega nema koristi, čuvanje od onoga što je štetno kod njih je na prvom mjestu.

Četvrto: Oni dijele zekat

Ovdje se misli na obavezni porez koji se daje na imetak, a moguće je da se misli i na ostala davanja koja čiste dušu od ružnih riječi i djela.

Peto: Oni koji stidna mjesta svoja čuvaju

…osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu. Oni prijekor ne zaslužuju. Oni svoje spolne organe čuvaju od bluda, jer to je veliki grijeh i razara društveni poredak i narod. Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: “A oni koji pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.”

Šesto: Oni koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu

Emanet je ono što se povjeri na čuvanje nekome, svejedno, radilo se o riječima ili poslu ili, pak, o gledanju nečega svojim očima. Pa ko tebi ispriča neku tajnu, on ti je time povjerio emanet. Ko uradi nešto u tvome prisustvu što ne bi želio da svako zna, povjerio ti je emanet, ko tebi preda nešto od imetka ili riječi, time ti je povjerio emanet. A obaveze o kojima je riječ odnose se na obaveze prema drugome, kao što su obaveze prema Allahu, dž.š., susjedu ili obaveze između ljudi uopće. Onaj koji želi Džennet, čuva povjereno i obaveze svoje ispunjava, bilo da se odnose na obaveze prema Allahu, dž.š., ili ljudima. U to, svakako, ulazi ispunjavanje dane riječi, potpisanih ugovora, uz uslov da se radi o dozvoljenim poslovima.

Sedmo: Oni što čuvaju svoj namaz

To su oni koji redovno obavljaju namaz i ustrajavaju u njegovom izvršavanju u određeno vrijeme, i to rade na najljepši način, sa svim oblicima namaza. Molimo Allaha, dž.š., da nama svima olakša put ka Džennetu. On je najplemenitiji i i neka je selam i spas na našeg poslanika Muhammeda, alejhisselama, i njegove ashabe.

 

Napisao: Abdullah b. Ahmed Ali Allaf el-Gamidi
Izvor: El-Asr, br. 4