Drugo kazivanje: Ubica koji se pokaje, Allah će mu oprostiti
Od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Davno prije vas bio je jedan čovjek koji je ubio devedeset devet osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na Zemlji, te su ga uputili na jednog pobožnjaka. On ode do spomenutog pobožnjaka i reče mu da je ubio devedeset devet osoba, pa ga upita, ima li za njega oprosta od Allaha. Na to mu pobožnjak reče da za njega nema oprosta. Čovjek ubi pobožnjaka i namiri broj ubijenih na stotinu.
Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na Zemlji, pa ga uputiše ne jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio stotinu osoba, a zatim ga upita ima li za njega oprosta?
Učenjak mu na to reče: ‘Svakako! Ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj žive ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.’
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje napola puta zadesi smrt. Zbog njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleki milosti rekoše: ‘On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!’
Meleki kazne rekoše: ‘On nikada nije učinio niti jedno dobro djelo!’
Tada melekima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi.
On im reče: ‘Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.’
Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.“
Katade prenosi da je El-Hasen rekao: Nama je spomenuto da je prilikom umiranja svoja prsa nagnuo. Hadis je sahih, a bilježi ga Muslim (2766).
Koristi ovog kazivanja:
Prva korist: koliko god grijesi roba bili veliki, vrata teube su otvorena do Kijametskog dana: Reci: O robovi Moji koji ste protiv sebe u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On je, doista, Oprostitelj grijeha, Milostivi. (Ez-Zumer, 35)
Druga korist: gubljenje nade u Allahovu milost samo povećava obijest i prelaženje granica kod griješnika, kao što je to učinio i ovaj čovjek koji je ubio pobožnjaka i time navršio stotinu.
Treća korist: izdavanje fetve (odgovora) bez znanja može dovesti do kobnih posljedica i propasti, kako za samog muftiju (onoga koji izdaje fetvu) tako i narod (koji ga slijedi, op.M).
Četvrta korist: onaj ko traži fetve (odgovore) treba za svoje fetve odabrati istinske učenjake, koji su odgojeni i rade po znanju.
Peta korist: pokajnik treba ostaviti i napustiti loše prijatelje i družtvo, kako se ne bi vratio starom grijehu.
Šesta korist: dobro i zdravo društvo pomaže čovjeku u pokornosti i dobrim djelima.
Sedma korist: nastojanje meleka da u potpunosti i dosljedno izvršavaju naredbe Allaha.
Osma korist: dijela se vrijednuju shodno završecima, te ja molim Uzvišenog Allaha da meni i vama podari lijep završetak, Allahumme amin.
Autor: ‘Isam eš-Šaji'a
Iz knjige: “Selasune kissatin bilisani Muhammedin”, 11. str.
Priprema i naslov: Menhedž
Sva kazivanja na linku ovdje.
