Znaj da među najveće čovjekove poroke spada nagon proždrljivosti. Stomak je, zapravo, izvor nagona i žarište svih vrsta bolesti i poroka. Iz njega dolaze nagoni za jelom, zatim spolni nagoni, zatim neodoljiva želja za uticajem i imetkom.
Kada bi čovjek svoje prohtjeve podvrgao kontroli i glađu i time šejtanu stijesnio puteve, učinio bi sebe da Uzvišenom Allahu bude pokoran, ne ostavljajući svojoj duši mjesta za oholost i bezbožnost.
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je kazao: “Goru posudu od stomaka čovjek ne može da napuni. Čovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja koji će mu kičmu uspravnom održati. A ako ga već mora puniti, neka trećinu odredi za hranu, trećinu za piće i trećinu za disanje!” (Tirmizi, Ibn Madže, Hakim)
Ovaj hadis je zajednički temelj svih osnova medicine. Kada bi se ljudi pridržavali ovih riječi, bili bi pošteđeni bolesti i bolova, a bolnice i apoteke bi se pozatvarale.
Ibrahim b. Edhem, rahimehullah, je rekao: “Nepokornost prema Allahu daleko je od onoga ko je glad, a blizu onoga ko je sit. Glad slabi strasti koje navode na sve vrste grijeha i njime se savladava duša koja navodi na zlo. Izvor svih vrsta grijeha su strasti i nekontrolisana fizička snaga, a izvor strasti i fizičke snage je hrana. Sva sreća leži u tome da čovjek vlada svojom dušom, a nesreća da duša vlada njime. Kao što divlju životinju ne možeš ukrotiti drugačije nego glađu, jer sve što je više hraniš sve je jača, tako isto ne možeš ni prohtjevnu dušu.”
Priča se da je mudri Lukman svoga sina savjetovao riječima: “O sinko moj, kada se stomak napuni, misao se uspava, mudrost zanijemi, a organi tijela klonu pa prestanu robovati.”
U pozitivne strane gladovanja spada i to što ono vodi skrušenosti i poniznosti, s jedne, i otklanjanju obijesti, razuzdanosti i raskalašenosti, kao izvora bezbožnosti i nebrige prema Uzvišenom Allahu, s druge strane.
Nema ništa čime se prohtjevi duše mogu tako uspješno ukrotiti i obuzdati kao što je gladovanje. Tek tada ona postaje smirena i ponizna prema svome Gospodaru. Tek tada uviđa koliko je nemoćna i ništavna ako joj se uskrati zalogaj hrane i smrkne pred očima zbog izostanka gutljaja vode. Jer, sve dok se čovjek ne uvjeri u svoju nemoć i ništavnost, ne vidi kolika je svemoć i snaga njegova Gospodara.
Čovjekova sreća je u tome da sebe uvijek vidi malim i nemoćnim, a svoga Gospodara Svevišnjim i Svemogućim. Neka, zato, bude što više gladan, pa će se svoje ovisnosti od Gospodara češće prisjećati!
Ukratko, duši se ni u kom slučaju ne smije prepustiti da se nekontrolirano povodi za svojim prohtjevima, čak ni u onome što je dozvoljeno, jer se čovjek u istoj onoj mjeri u kojoj se prepusti svojim strastima, mora bojati da mu se na Sudnjem danu ne kaže: Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali. (Kur’an, 46:20) Drugim riječima, čovjek će u onoj mjeri u kojoj se bude protiv svojih strasti borio i u njihovom ostavljanju pobijedio, uživati u blagodatima na budućem svijetu.
Iz djela “Lađa mudrosti”, napisano prema knjizi “Bistro more pobožnosti i suptilnosti”, autora Ahmeda Ferida
Priprema i naslov: Menehdž
