Pitanje: Ako budem pozvan na svadbenu gozbu (velima) i znam da će na njoj biti nečega što je zabranjeo, da li da se odazovem? A ako se ne odazovem, da li time potpadam pod riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko se ne odazove pozivu, taj je nepokoran Allahu i Njegovom Poslaniku“?
Odgovor:
Odazivanje na poziv (na svadbenu gozbu) je obavezno, jer je Poslanik – sallallahu alejhi ve sellem – rekao: „Ako neko od vas bude pozvan, neka se odazove.“ (Bilježe ga Buhari i Muslim.)
Također, kod autora Sunena stoji: „Ko vas pozove – odazovite mu se.“
To važi sve dok ne postoji opravdan razlog da se ne odazove, poput toga da je osoba zauzeta poslom, ima drugi termin, na putu je i tome slično. Ako postoji takav opravdani razlog, dozvoljeno je ne odazvati se, ali treba zatražiti halala od brata koji je pozvao, jer je to preče zbližavanju srca, i uklanjanju mržnje, netrpeljivosti i šejtanskih spletki.
Ako, međutim, nema opravdanja, ali se zna da će na svadbi biti nečega što je očiti haram, onda se ne odaziva na poziv jer je to valjan razlog da se poziv odbije. Onaj ko zna da postoji nešto zabranjeno – dužan je da ga ukloni ukoliko je u stanju. Također, treba savjetovati domaćina ili onoga ko je uputio poziv.
Stoga ukoliko ako se radi o jasnom i očitom haramu sa jasnim dokazima, onda ne treba prisustvovati osim s namjerom da se to osudi.
Ako osudi, ali se zlo ne ukloni – dužan je da napusti to mjesto, jer je Poslanik – sallallahu alejhi ve sellem – rekao:
“Ko od vas vidi neko zlo, neka ga promijeni rukom. Ako ne može, onda jezikom. Ako ni to ne može, onda srcem – a to je najslabiji vid imana.” Hadis bilježi Muslim od Ebu Se’ida el-Hudrija.
Neki ljudi misle da im je dozvoljeno prisustvovati mjestu gdje ima harama ako to osudi svojim srcem. To nema nikakve osnove u Šerijatu niti je iko od učenjaka slično tome spomenuo. Ako neko vidi zlo i nije u stanju da ga promijeni ni rukom ni jezikom, nije mu dovoljno da osudi srcem, a da i dalje sjedi na tom mjestu. Obaveza mu je da napusti takvo mjesto.
Izuzetak je ako je osoba prisiljena da ostane – tada joj je dovoljno da to osudi srcem i biće opravdana. Ali ako nije prisiljena, zna da se čini haram, a ne može ga promijemiti niti jezikom niti rukom, onda mora napustiti to mjesto.
U takvoj situaciji nije dovoljno da čovjek samo osudi svojim srcem, jer je to obaveza i van tog mjesta – pa kakva je tek situacija kada se nalazi na tom mjestu?!
Onaj ko ne osudi srcem – nema imana, jer je Poslanik – sallallahu alejhi ve sellem – rekao:
“Ko se protiv njih bori rukom – vjernik je. Ko se bori jezikom – vjernik je. Ko se bori srcem – vjernik je. A iza toga nema imana ni koliko zrno gorušice.”
Hadis bilježi Muslim od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu.
Odgovorio: šejh Sulejman el-Ulvan
Iz djela: Fetava mutenevvia
