Pitanje: Ponekad bivam pozvana da prisustvujem malim gozbama ili velikim prigodama… Kako da se postupi u situaciji kada se zna da su, u principu, ovi skupovi popraćeni ogovaranjem, klevetanjem, međusobnim hvalisanjem i natjecanjem u odjeći, uvredljivim aluzijama i bockanjem onih koji nose jednostavniju odjeću (žene poput mene), a ponekad se tu nađe i prenošenje tuđi h riječi. Ja, također, imam i svoje kućne poslove. Ne želim da uposlim sluškinju, a otprilike sve žene koje prisustvuju ovim prigodama imaju sluškinje, tako da nalaze puno slobodnog vremena. Potrebna sam svom mužu i kući. Svaki minut koji provedem u kući ostavlja svoj trag, ako Bog da, i to je moja prva zadaća. Pored toga, željela bih da imam još dodatnog vremena kako bih se posvetila učenju Kur'ana ili pročitala neku korisnu knjigu. Ne želim da zalazim među ovodunjalučke skupove i okupljanja gdje vidim kako su njihove štetne posljedice nadvladale koristi, ako ih uopće ima. Uputite me kako da se adekvatno postavim u datoj situaciji i šta da činim? Da li ima neko odgovarajuće opravdanje da ne prisustvujem, ako mi je to dozvoljeno? Šta da radim u situaciji kada mi domaćica gozbe zavidi i koja se raduje kada me vidi u nezgodnoj situaciji i položaju, a, isto tako priča protiv mene? Da li sam dužna odazvati se njenom pozivu i prisustvovati gozbi?
Odgovor:
Hvala Allahu, dž.š. Ebu Hurejre, r.a., kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da kaže: ‘Pet je obaveza muslimana prema muslimanu: da mu odvrati selam, da ga obiđe kada se razboli, da mu klanja dženazu, da se odazove njegovom pozivu i da mu nazdravi kada kihne.”‘[1]
Islamski učenjaci su podijelili pozive na koje se je musliman dužan odazvati u dvije kategorije:
Prva: poziv na svadbenu gozbu
Većina islamskih učenjaka je na stanovištu da je odaziv na ovu vrstu poziva obaveza (vadžib ), izuzev u slučaju postojanja šerijatskog opravdanja. Neke od ovih opravdanja ćemo, ako Bog da, spomenuti kasnije. Dokaz koji ukazuje na obaveznost odaziva je hadis koga prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: “Najgora hrana je hrana sa gozbe kod koje se odbijaju i sprječavaju oni koji bi joj prisustvovali, a pozivaju se oni koji odbijaju da joj prisustvuju. Onaj ko se ne odazove na poziv, otkazao je poslušnost i pokornost Allahu i njegovom poslaniku savs.“[2]
Druga: poziv na razne druge vrste gozbi, osim svadbene
Većina islamskih učenjaka smatra da je odaziv na njih pohvalan (mustehab). Jedino su neke šafije i zahirije zauzele različit stav od ovoga i oni smatraju da je odaziv obavezan (vadžib). Ako bi se moglo reći da je odaziv pritvrđeno pohvalan, onda bi, možda, takav stav bio najbliži ispravnom mišljenju. Allah, dž.š., najbolje zna.
Međutim, islamski učenjaci su uslovili određene uvjete za odaziv na poziv. Ako se ovi uvjeti ne bi ispunili i ispoštovali, onda prisustvovanje pozivu nije ni obavezno (vadžib ), niti pohvalno
(mustehab), nego, u određenim situacijama, može biti i zabranjeno (haram).
Ove uvjete je šejh Muhammed ibn Usejmin, rahimehullah, ukratko izložio i sumirao riječima:
1 – Da na sazvanom mjestu nije prisutno neko ružno i zabranjeno djelo. Međutim, ako se nalazi neko takvo djelo, a čovjek ima mogućosti da ga otkloni, njegovo prisustvo postaje obaveznim
(vadžibom) iz dva razloga: odaziva na poziv i otklanjanje lošeg djela. Ali, ako čovjek to nije u stanju, onda mu je zabranjeno (haram) prisustvovati takvim okupljanjima.
2 – Da onaj ko poziva na gozbu ne bude od onih osoba koje je nužno (vadžib) ili sunnet izbjegavati. Jedan od razloga da ima takav tretman jeste njegovo javno činjenje poroka i grijeha. Njegovo izbjegavanje može biti korisno kako bi se takva osoba pokajala za svoje postupke.
3 – Da domaćin i gostoprimac bude musliman, inače, odaziv na poziv nemuslimana neće biti obavezujući, zbog toga što je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Obaveza muslimana prema muslimanu..”
4 – Da hrana koja se poslužuje na gozbi bude dozvoljenom.
5 – Da odaziv na poziv ne sadržava i obuhvata zapostavljanje nekog druge obaveze (vadžiba) ili nečega što je još obligatnije. Ako to uključuje, tada je zabranjeno odazivanje na njega.
6 – Da ne uključuje teškoću ili štetu po onoga koji se odaziva, kao što je dugo putovanje, napuštanje porodice koja ima potrebe za njegovim prisustvom među njima ili neke druge vrste poteškoća.[3]
Neki islamski učenjaci su ovome još pridodali:
7 – Da domaćin određenu osobu posebno ne spominje u pozivu, nego poziva sve prisutne na nekom općem skupu da prisustvuju gozbi koju će prirediti povodom neke prigode, a osoba je jedna od prisutnih. Po mišljenju većine, njegovo prisustvo nije obavezno.
Poslije ovoga će ti postati jasno i očevidno da prisustvovanje ovakvim gozbama koje ti spominješ, ne samo da nije obavezno, nego u određenim situacijama može biti i zabranjeno (haram), kao što je to u slučaju tvoje nemogućnosti da otkloniš loše djelo ili će tvoje prisustvovanje rezultirati zanemarivanjem muževog prava i dužnosti prema njemu ili prava vlastite djece koje se očituje u njihovom odgoju i tvojoj nužnoj brizi o njima. Ti, također, nisi sigurna od njihovog zla i štete koju ti mogu nanijeti. Ovo je dovoljan razlog koji te oslobađa
prisustvovanja obaveznom pozivu, a da o neobaveznom i ne govorimo.
Žena, također, mora obratiti pažnju na to da ona mora tražiti dozvolu od svog muža da izađe na prigodu na koju je pozvana. Tvoja je obaveza da savjetuješ te sestre da moraju voditi računa o
iskorištavanju vremena i njihovih druženja u onome što će im sa sobom donijeti i ovodunjalučku i ahiretsku korist. Allahov poslanik, s.a.v.s. nas je upozorio na ishod i rezultat sjedenja na kojima se ne spominje Allah, dž.š., rekavši:
“Ne sjedne ni jedna grupa ljudi skupa na zajedničkom druženju, gdje ne spominju Allaha, dž.š., niti donose salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s. a da zbog toga neće osjetiti tugu i kajanje. Ako bude želio, Allah, dž.š., će ih kazniti, a ako hoće, On će im oprostiti.”[4]
Od Ehu Hurejre, r.a., se prenosi da je kazao: ”Allahov Poslanik, s.a. v. s. je rekao: ‘Ni jedna grupa ljudi ne ustane sa mjesta druženja gdje nisu spominjali Allahovo, dž.š., ime, a da njihovo ustajanje ne nalikuje ustajanju sa lešine magarca i zbog toga će osjetiti jad. “‘[5]
Dostavi im ovaj savjet usmenim ili pismenim putem. Kada bi ih, uz to, pozvala u svoju kuću i iskoristila okupljanje za formiranje halke zikra, uz još neke dozvoljene sadržaje koji su dragi i bliski njihovim dušama. Nadati se da će te Allah, dž.š., učiniti uzrokom uvođenja ove lijepe prakse najboljeg iskorištavanja ovih druženja i skupova.
Allah, dž.š., upućuje na Pravi put.
Odgovorio: šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Iz knjige Fetve – ahlak, odgoj, društveni problemi (pitanje br.: 22006)
Bilješke:
[1] Buhari u Sahihu, hadis br.1164, i Muslim u Sahihu, hadis br. 4022.
[2] Buhari u Sahihu, hadis br. 4779, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2585.
[3] Ibn Usejmin, El-Kavlu-l-mufid, 3/111.
[4] Tirmizi u Sunenu, hadis br. 3302, i za njega tvrdi da je hasenun-sahihun. Albani ga u Sahihut-Tirmizi, 3/140, ocjenjuje kao sahih.
[5] Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4214. Nevevi ga u Rijadu-s-salihin, hadis br. 321, ocjenjuje hao sahih, a sa njim se u ocjeni ovog hadisa složio i Albani.
