Naslovnica Islam Dobro i pravedno vođstvo

Dobro i pravedno vođstvo

74

Dobro i pravedno vođstvo

Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:
„I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: ‘Učinit ću da ti budeš ljudima vođa.’ On je upitao: ‘A i neki iz mog potomstva?’ Odgovorio mu je: ‘Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!'“ (El-Bekara, 124)

Uzvišeni Allah je Ibrahima, alejhis-selam, stavio na kušnju nekim od naredba i zabrana, pa ih je on na najbolji način izvršio i u potpunosti sproveo.

Plemeniti Kur'an nije precizirao niti imenovao riječi s kojima je iskušan Ibrahim, te su zbog toga tumačenja mufessira tih ajeta različita.

Katade je kazao: To su obredi hadža, odnosno njegovi farzovi i suneti, poput tavafa, s'aja (kretanje između Safe i Merve), ramja (bacanje kamenčića), i ihrama.

Dok Hasen El-Basri kaže: Uzvišeni Allah ga je iskušao zvijezdama, mjesecom u suncem, pa je Ibrahim ispravno postupio u tome, te je spoznao da je njegov Gospodar vječni bez kraja; kao što ga je iskušao i vatrom pa se on strpio na tome; i kao što ga je iskušao sunećenjem (obrezivanjem), prinošenjem svoga sina kao kurban, hidžrom, pa je on sve to osaburao.1

Od Tavusa se prenosi da je Abdullah b. Abbas, radijellahu anhu, rekao:
„Allah, azze ve džell, je iskušao Ibrahima taharetom (čišćenjem) svoga tijela, a od toga je pet stvari koje se odnose na glavu: kraćenje brkova, ispiranje nosa, pranje usta, čišćenje zuba (misvakom), pravljenje razdeljka na kosi, kraćenje noktiju, skidanje dlaka sa stidnog mjesta, obrezivanje, čupanje dlaka ispod pazuha, i čišćenje vodom nakon velike i male nužde.“2

Ibrahim se pokorio svome Gospodaru izvršavajući Njegove naredbe i kloneći se Njegovih zabrana, pa je zbog toga zaslužio da postane predvodnikom koji će ljudima biti najbolji primjer kojeg slijede. U Ibrahimu se javlja prirodni osjećaj te zbog toga želi da se vođstvo nastavi u njegovom potomstvu. Tada dolazi do jasne slike i kristalnog pojašnjenja da zlumćari silnici nemaju ne zaslužuju biti imami (predvodnici), niti imaju pravo na vođstvo; i shodno tome njihov imamet nije validan, njihova uprava se odbacuje, i njihovo vođstvo ljudi ne slijede niti se pokoravaju njihovim naredbama.

Ovako je Uzvišeni Allah ostvario želju Ibrahima, alejhis-selam, i učinio da vođstvo pripadne njegovom vjerničkom i dobrom potomstvu, jer Uzvišeni nakon Ibrahima nije poslao nijednog poslanika a da nije bio iz njegove loze i kojem je bilo naređeno da njega slijedi. Bez sumnje on je svom potomstvu poželio samo hajr, zato što insan voli i želi da njegov sin bude bolji od njega.

Što se tiče zulumćara iz njegovog potomstva, njima ne pripada imamet, niti su postigli obećanje Uzvišenog Allaha, te se zbog toga ne smiju slijediti. Ovim Uzvišeni Allah Ibrahimu daje do znanja da će u njegovom potomstvu imati i zulumćara, i zato zulumćar ne može biti halifa, niti vladar, niti funkcioner, niti svjedok.

Prema tome dobar imamet ne može biti osim kod vlasnika čistih duša koje su osvijetljene nurom imana, i koje svog vlasnika vode ka činjenju hajra. Dok onaj čija je duša zapala u zulum makar i koliko jedne mrvice takav ne može postići vođstvo. Pa onaj ko otklanja zulum a dunjaluk ispunjava pravdom, hajrom, smirajem i stabilnošću, takav je od svih ljudi najprječi da mu se dadne dobro vođstvo.

Zulum je spomenut kao prepreka vođstvu kako bi se potomstvo Ibrahima što više udaljilo od istog.

Vođstvo se ne postiže nasljeđivanjem… već se ono postiže znanjem, vjerom (tj. djelom), i snagom, a nikako porijeklom, ugledom, ili imetkom. I njegov vlasnik mora biti oštrouman, iskusan, poznavatelj umjetnosti ratovanja i upravljanja vojskama, i da bude musliman, punoljetan, razuman, pravedan, i bez vidnih i značajnih tjelesnih mahana (koje utiču na vođstvo poput hendikepa i slično).

Izvor: Iz knjige “Fi zilali ajeh”, 27. str.
Autor: Naila Hašim Sabri
Ostali dijelovi serijala ovdje.
Prijevod: Menhedž

Bilješka:

1 Es-Siradžul-munir (90 str).
2 El-Kurtubi (98 str).