Četvrto pitanje: Zašto se poligamija ograničava na četiri žene, kad znamo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio a za sobom ostavio devet žena?
Odgovor:
Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja:
„O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove (mehr), i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz (ratnog) plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po majci koje su se s tobom iselile, i ženu – vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi, samo tebi, a ne ostalim vjernicima. Mi znamo šta smo propisali vjernicima u vezi sa suprugama njihovim i onima koje su u vlasništvu njihovu, a i da ti ne bi bilo teško. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.“1
Uzvišeni Allah je Taj Koji je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selle, dozvolio ovaj broj žena, i ovaj propis važi isključivo za njega samo, mimo ostalih muslimana. To je zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjedovao specifičnosti koje ostali ljudi nisu imali, pa su mu zbog toga bile propisane neke obaveze koji nisu važile za druge ljude, poput obaveznosti noćnog namaza; i dozvoljene su mu neke stvari koje su zabranjene ostalim muslimanima. Imam Ibnu Kesir je u svom Tefsiru2 spomenuo da je ovaj broj žena bio propisan isključivo za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a isto je rekao i Kurtubi3, i El-Hafiz ibnu Hadžer u svom komentaru na Buharijev Sahih4, kao i drugi učenjaci iz potonjih i kasnijih generacija.
Nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nikom nije dozvoljeno da se oženi sa više od četiri žena, dokaz tome je predaja koju smo ranije naveli a u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio onom ashabu (Gajlanu b. Seleme) da nakon njegovog primanja islama može zadržati samo četiri od svojih deset žena s kojima je bio u braku, dok ostale mora pustiti.
Peto pitanje: Da li je kod čovjeka osnova višeženstvo ili pak jednoženstvo?
Odgovor:
Nisam naišao ni na jedan govor učenjaka u kojem kažu da je višeženstvo obavezno, a naredba pomenuta u riječima Uzvišenog onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene se ne razumije kao klasična naredba, zato što je Uzvišeni Allah tu naredbu vezao za one (žene) koje su drage i dopuštene.
Dok ima grupa učenjaka koja smatra da je višeženstvo mustehabb (pohvalno), i smatra da je osnova kod čovjeka da ima više žena, osim u slučaju kada strahuje da će biti nepravedan prema njima. Učenjaci su ovo mišljenje dokazali time što je Uzvišeni Allah u citiranom ajetu prvo otpočeo i spomenuo višeženstvo, tj. sa po dvije, sa po tri, ili sa po četiri, dok jednu ženu ovdje nije spomenuo. Ovaj stav ima jako dokazivanje, dok dataljnije o propisu višeženstva će biti naknadno govora uz Allahovu pomoć i dozvolu.
Šejh Abdul-Aziz bin Baz, rahimehullah, je bio upitan o tome šta je osnova kod čovjeka, višeženstvo ili jednoženstvo, pa je odgovorio sljedeće:
„Po ovom pitanju osnova je propisanost višeženstva za onoga ko je u mogućnosti i ne strahuje od nepravde, zbog toga što u tome ima mnogo koristi, kao što je očuvanje čednosti muža i njegovih žena, njegovo dobročinstvo prema njima, širenje porodice čime se ujedno povećava i ovaj ummet, i time se povećava broj onih koji će obožavati samo Allaha Jedinog. Na ovo ukazuje i govor Uzvišenog Allaha u prevodu značenja: „Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dvije, sa po tri, ili sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.“5 I zato što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio više od jedne žene, kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljedenji dan, i koji često Allaha spominje.“6
Također, kada su ona tri muslimana izgovorila poznate riječi, jedan od njih je kazao: „Ja nikada neću jesti meso!“, drugi je rekao: „Ja ću neprekidno cijelu noć klanjati!“, i treći je kazao: „Ja se neću nikako ženiti!“, i kada je to doprije do Vjerovjesnika, on je ustao želeći se obratiti ljudima, te je rekao sljedeće: „Do mene je došlo da su neki rekli to i to; pa što se mene tiče, ja konzumiram meso, klanjam noću i spavam, i stupam u brakove sa ženama. A ko bude izbjegavao moj sunnet, tražeći nešto drugo, taj mi ne pripada.“7 Ovaj njegov, sallallahu alejhi ve sellem, veličanstveni izraz obuhvata kako jednu, tako i više žena.“8
O ovoj meseli je upitan i šejh Salih b. Feuzan el-Feuzan, hafizahullah, pa je odgovorio:
„Shodno onom što sam pročitao od govora mufessira nisam video da neko takvo nešto navodi. A plemeniti ajet ukazuje na to da onaj ko je spreman na ispunjavanje prava prema više žena u potpunosti, takvom je dozvoljeno višeženstvo do četiri žena, dok onaj ko nije spreman na to, onda se on treba zadržati na jednoj ženi, ili onoj koja je u njegovom posjedu, a Allah najbolje zna.“9
Iz knjige: „Su'alat fi te'addudiz-zevdžat“ (17–21. str.)
Autor: Muhammed b. S'ad Eš-Šehrani
Prijevod i obrada: Menhedž
Ostali tekstovi iz istog serijala ovdje.
Bilješke:
1 El-Ahzab, 50.
2 Tefsir Ibn Kesir (1/450).
3 Tefsir El-Kurtubi (6/173).
4 Fethul-Bari (9/173).
5 En-Nisa, 3.
6 El-Ahzab, 21.
7 Fethul-Bari (5063), Muslim (1401).
8 Iz magazina „El-Belag“ broj 1015, datuma: 19 Rabi'ul-evvel 1410 h.g, što odgovara: 29/8/1989.
9 Fetava el-mer'etil-muslimeh (2/690), fetve sabrao Ešref b. Abdul-maksud.
