Obaveza je čovjeku izdržavanje svoje žene, a u to spada: hrana, odjeća i mjesto stanovanja.
Rekao je Allah: “Neka imućan prema bogatsvu svome troši” (sura Et–Talak, 7. ajet) i rekao je Uzvišeni: “One imaju onoliko prava koliko i obaveza.”
Rekao je Allahov Poslanik alejhi selam: “One imaju kod vas pravo opskrbe i odjeće.” (prenosi ga Muslim i Ebu Davud)
Rekao je Ibn Tejmije rahimehullahu: “U značenje ajeta one imaju onoliko prava koliko i obaveza ulaze sva prava koja pripadaju ženi i ona koja su njoj obavezna, a to se vraća na običaj ljudi koji je poznat među njima i koji se ponavlja i kojeg tačno poznaju.”
Obaveza muža o izdržavanju žene počinje od trenutka kada mu se ona preda, tj. kada se osami sa njim nakon bračnog ugovora. Ako se desi da muž nije u stanju da izdržava ženu, u tom slučaju ona ima pravo da traži prekid bračnog ugovora, zbog hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre u kome stoji da neki čovjek nije imao ono sa čim bi izdržavao svoju ženu, pa je Poslanik rekao: “Razdvojite ih.” (hadis prenosi Darekutni)
Obaveza je na muža isto takođe kupovanje odjeće svojoj ženi jednom na početku svake godine tako što će joj kupiti i dati odjeću za cijelu godinu. Ako se desi da muž bude odsutan ili ne bude joj ostavio onoliko imetka koliko joj pripada za trošak ili bude prisutan, ali joj ne da, obaveza mu je da joj isplati za svo vreme koje je prošlo, jer je to njeno lično pravo svejedno muž bio u mogućnosti ili ne i zbog toga što se to njeno pravo ne gubi sa prolaskom vremena.
Ako muž ode od svoje žene i ne ostavi joj za trošak onoloko koliko joj pripada, a uz to bude nemoguće da ona uzme od njegovog imetka ono što joj pripada, u ovom slučaju žena ima pravo da potraži raskid bračnog ugovora kod kadije tog mjesta u kome živi. A ako je u stanju da uzme od njegovog imetka onoliko koliko joj je dovoljno – uzeće, zbog hadisa u kome je Poslanik rekao ženi po imenu Hind: “Uzmi od imetka tvog muža ono što je dovoljno tebi i tvom djetetu.”
Iz ovg sažetka ovih propisa vidi se potpunost šerijata i davanje svakome njegovo pravo koje mu pripada, pa neka Allah ponizi narod koji skreće sa Njegovog šerijata ka nekom drugom nevjerničkom zakonu, a Uzvišeni je rekao: “Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi!? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?!” (sura El-Maide, 50. ajet)
Izvor: Iz knjige El-Mulehasu el-fikhijj sa malim izmjenama
Autor: šejh Salih ibn Fevza el-Fevzan
Prevod: Menhedž
