U svakom vremenu ima onih koji istinom uspostavljaju dokaz nad ljudima. Hajr je uvijek prisutan u ovom ummetu. Ako je rana historija sačuvala slavne primjere tih učenjaka – rabbanijjuna – kojima je Allah uzdigao spomen i ovjekovječio njihove biografije, kao što su: Seid ibn el-Musejjib, Hasan el-Basri, Seid ibn Džubejr, Abdurrahman el-Evza’i, Malik ibn Enes, Ahmed ibn Hanbel, Munzir ibn Seid el-Beluti, Izzuddin ibn Abdusselam i Ibn Tejmijje, pa i savremena historija je isto tako sačuvala sjajna imena – zvijezde koje je Allah postavio da osvijetle nebo ovog ummeta.
Oni nisu prodali Allahove ajete za nešto što malo vrijedi. Nisu iskrivili značenje Allahove riječi, niti su ih zamijenili. Bili su strpljivi u izgovaranju gorke istine, i na tom putu podnijeli klevete, narušavanje časti, lišavanje slobode i dostojanstva. Ali, njihove duše ostale su smirene i zadovoljne, znajući da su na putu svojih prethodnika, u skladu s riječima Poslanika ﷺ:
„Zaista će se mlin islama okretati, pa se okrećite s Knjigom gdje god se ona okrene. Zaista će se Knjiga i vlast razići – pa se ne odvajajte od Knjige! Bit će vam vladari koji će sebi dodjeljivati ono što neće vama. Ako im se suprotstavite, ubit će vas; a ako im se pokorite, zalutat ćete.”
Pitali su: “Šta da radimo, Allahov Poslaniče?”
Rekao je: „Postupite poput sljedbenika Isa'a, sina Merjemina: pilama su ih rezali, i na drva razapinjali. Smrt u pokornosti Allahu bolja je od života u nepokornosti Njemu.”
Oni su bolji od pobožnjaka i asketa
Ovi učenjaci, koji su spoznali ono što Allah želi, čuvali Njegove granice i nisu trgovali Njegovim ajetima – na većem su stepenu od pobožnjaka i od asketa. Njihov život je dobitak, a njihova smrt gubitak.
Poslanik ﷺ je rekao:
„Allah neće uzdignuti znanje tako što će ga istrgnuti iz prsa ljudi, nego će ga uzdignuti smrću učenjaka. Kada više ne ostane učenjaka, ljudi će za vođe uzeti neznalice. Oni će biti pitani, pa će davati fetve bez znanja, pa će tako zalutati i druge odvesti u zabludu.”
Sufjan ibn Ujejne je rekao:
„Najuzvišeniji ljudi kod Allaha su oni koji stoje između Njega i Njegovih robova – to su poslanici i učenjaci.”
Oni su se zadovoljili vječnom nagradom – Allahovim zadovoljstvom, jer su nosili Njegov emanet. Bili su, kao što Uzvišeni kaže:
ٱلَّذِینَ یُبَلِّغُونَ رِسَـٰلَـٰتِ ٱللَّهِ وَیَخۡشَوۡنَهُۥ وَلَا یَخۡشَوۡنَ أَحَدًا إِلَّا ٱللَّهَۗ وَكَفَىٰ بِٱللَّهِ حَسِیبࣰا
„Oni koji dostavljaju Allahove poslanice, Njega se boje i nikoga drugog se osim Njega ne boje. A Allah je dovoljan kao obračunavatelj.”
(El-Ahzab: 39)
Žrtvovali su položaje, imetke, titule i funkcije. Nisu marili za ono što ih snađe na Allahovom putu. Bili su zvijezde vodilje na putu – Allah je preko njih očuvao vjeru i uspostavio dokaz.
Naša obaveza prema zarobljenim učenjacima
Uredništvo časopisa “Ansar en-Nebi” – neka ih Allah nagradi – uspostavilo je lijepu praksu, podsjećajući na ove učenjake koji djeluju, prenoseći njihove članke, govore i herojske stavove.
To je uslijedilo nakon što su ih taguti htjeli izbrisati iz pamćenja naroda, da im se izbriše trag i zametne spomen. Istovremeno, mediji ističu lažne učenjake – varalice, koji se kite znanjem koje nemaju, oblače se u odoru učenjaka, a nemaju veze s naukom ni blizu ni daleko. Njima su prepuni kanali i novinske kolumne.
Opisujući njihovo stanje, i njihovo odvraćanje od Allahovog puta slatkim riječima a lošom djelima, Isa ibn Merjem kaže:
„Primjer loših učenjaka je kao stijena koja je pala na ušće rijeke –sama ne pije vodu, niti dozvoljava vodi da dođe do bilja.”
Obaveze koje imamo prema tim znamenitim zatočenim učenjacima su mnogobrojne, a među njima su:
Prvo: Širenje njihovih vrlina, njihovih zasluga i isticanje njihovih vrijednosti; jer mnogi mladi danas ne znaju gotovo ništa o životima tih časnih ljudi, osim veoma malo. Naši prijašnji učenjaci su uvijek pridavali veliku pažnju biografijama onih koji su bili poznati po znanju i pobožnosti.
Drugo: Pobijanje sumnji i kleveta koje protiv njih šire trube taguta, nazivajući ih pogrdnim imenima i optužujući ih da su haridžije, teroristi, izazivači fitne, zagovornici nazadnosti i slično. To su riječi zla koje licemjeri u svako doba izgovaraju protiv vjernika, optužujući ih da su bezumni:
وَإِذَا قِیلَ لَهُمۡ ءَامِنُوا۟ كَمَاۤ ءَامَنَ ٱلنَّاسُ قَالُوۤا۟ أَنُؤۡمِنُ كَمَاۤ ءَامَنَ ٱلسُّفَهَاۤءُۗ أَلَاۤ إِنَّهُمۡ هُمُ ٱلسُّفَهَاۤءُ وَلَـٰكِن لَّا یَعۡلَمُونَ
“A kada im se kaže: ‘Vjerujte kao što su ljudi vjerovali’, odgovaraju: ‘Zar da vjerujemo kao što bezumnici vjeruju?’ A oni su bezumnici ali ne znaju.” (El-Bekare, 13)
Treće: Širenje onoga što možemo od njihovih knjiga, članaka, govora i predavanja, podsjećanje ljudi na njihove poznate izreke i mudrosti, kao i oživljavanje riječi pohvale velikih učenjaka koji su ih hvalili zbog njihovog korisnog znanja i ispravnog djelovanja.
Četvrto: Briga o njihovim porodicama, snabdijevanje njihovih domaćinstava i ispunjavanje njihovih potreba, kao i zaštita njihove časti. To je najmanja dužnost koju bi ummet trebao izvršavati, jer su ti učenjaci borci na Allahovom putu. A Poslanik ﷺ je rekao:
“Ko se pobrine za porodicu borca na Allahovom putu, kao da je i sam učestvovao u borbi.”
Peto: Odgoj nove generacije mladih da ove velikane uzmu za svoje uzore, te ih podučavati da se pobjeda Allahove vjere stiče žrtvom na Njegovom putu. Blagostanje se ne može ostvariti blagostanjem, i da nije bilo žrtava prethodnika, vjera ne bi stigla do nas.
Šesto: Razotkrivanje zulumćara koji su pokorili zemlju i šire fesad po njoj, okomivši se na najbolje ljude, vrijeđajući ih i zatvarajući, sprječavajući ih da koriste narodu, a zatim se pred narodom prikazuju kao oni koji žele dobro, kao što su njihovi prethodnici govorili:
ذَرُونِیۤ أَقۡتُلۡ مُوسَىٰ وَلۡیَدۡعُ رَبَّهُۥۤ إِنِّیۤ أَخَافُ أَن یُبَدِّلَ دِینَكُمۡ أَوۡ أَن یُظۡهِرَ فِی ٱلۡأَرۡضِ ٱلۡفَسَادَ
“Pustite me da ubijem Musaa, neka on pozove svoga Gospodara; ja se bojim da će promijeniti vašu vjeru ili da će na Zemlji napraviti nered.” (Gafir, 26)
Sedmo: Oni koji rade na polju medija trebaju se bojati svoga Gospodara i znati da je riječ (tj. ono što čovjek govori i piše) emanet, i da će ih Allah pitati za ono što izgovore ili napišu. Ne smiju ostaviti na cjedilu te potlačene učenjake. Poslanik ﷺ je rekao:
“Ko ostavi muslimana na cjedilu u trenutku kada se kalja njegova čast i skrnavi njegova svetost, Allah će i njega ostaviti na cjedilu kada mu bude najpotrebnija pomoć. A ko pomogne muslimana kada se kalja njegova čast i skrnavi njegova svetost, Allah će mu pomoći kada mu bude najpotrebnije.”
Osmo: Borci za ljudska prava među muslimanima trebaju znati da ovi vrijedni učenjaci nemaju koga da ih brani, i da se crkvene i zapadne organizacije za ljudska prava neće ni osvrnuti na njihovu patnju. Musliman je brat muslimanu – ne smije ga iznevjeriti, ostaviti ili poniziti. Ko otkloni neku nevolju od muslimana na dunjaluku, Allah će mu otkloniti nevolju na Sudnjem danu. Njihova je obaveza da učine sve što mogu kako bi ih oslobodili – otkrivanjem nepravde koja im se čini i pozivanjem na njihovo oslobađanje.
Deveto: Što se tiče onih „službenih“ učenjaka koji su se zadovoljili onim što malo vrijedi i pohlepno uzeli mrvice dunjaluka, te pružili ruke tagutima, zanemarivši sudbinu potlačenih učenjaka s kojima ih veže bratstvo znanja – njihova je obaveza da se pokaju Allahu zbog svog lošeg postupanja, i da se prisjete riječi Allahovog Poslanika ﷺ:
“Utječem ti se Allahom, o Ka’be b. Udžre, od vladara koji će doći poslije mene. Ko im bude išao na vrata i povjerovao njihovim lažima i pomagao ih u njihovoj nepravdi, nije od mene i ja nisam od njega, i on neće piti s mog Havda. A ko ne ode njima, ne povjeruje njihovim lažima i ne pomogne ih u njihovoj nepravdi, on je od mene i ja sam od njega, i on će piti s mog Havda.”
Deseto: Obaveza običnog naroda je da ne prestaju moliti za ove zatočene učenjake, da ih spominju u dovama, ili u najmanju ruku na vitr-namazu, da Allah požuri njihovo oslobađanje, te da se njihova stvar ne zaboravi.
Molim Allaha Uzvišenog, Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima, kao i Njegovim najvećim imenom, kojim kada Ga se zamoli – On odgovara, a kada se nešto zatraži – On daje, da im podari lijep izlaz, ubrza njihovo oslobađanje, da ih oslobodi iz zatočeništva i da se osveti onima koji su ih nepravedno tlačili. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Autor: Abdul Hajj Jusuf
Izvor: nasehoon.org
Naslov: Menhedž
