Od tih riječi jesu riječi: zlobna mi je duša ili osjećam zlo. Nego se treba reći: duša mi je naklonjena, odana.[1]
Da se vinova loza nazove plemenitom, nego se treba reći grožđe i loza.[2]
Poslanik, alejhisselam, nije volio da se kaže: Ljudi su upropašteni. Rekao je: „Ko to kaže, on je najupropašteniji od njih.”[3]
U tom značenju je i da se kaže: pokvareni su ljudi, pokvareno je vrijeme i slično tome.
Zabranio je da se kaže: Šta Allah i taj i taj htjednu. Nego se treba reći: “Šta Allah htjedne, a zatim šta htjedne taj i taj.” Neki čovjek mu je rekao: “Šta Allah i ti htjednete”, pa je rekao: “Zar si me izjednačio s Allahom?! Reci: ‘Šta sam Allah htjedne.”‘[4]
Isto značenje ima i kada se kaže: “Da nije bilo Allaha i tog i tog bilo bi to i to.” Ovo je čak odvratnije i gore. Kao i da se kaže: “Ja sam prepušten Allahu i tom i tom.” Ili: “Tražim zaštitu od Allaha i tog i tog. Ja računam na Allaha i tog i tog. Ja se oslanjam na Allaha i tog i tog”, jer ko to kaže učinio je tog i tog ravnim Allahu.
Ili: “Kišu nam je donio zalazak te i te zvijezde”, nego treba reći: “Pala nam je kiša s Allahovom blagodati i Njegovom milosti.”[5]
Također zabranjivao je zaklinjati se s nečim drugim mimo Allaha. Potvrđeno je da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Ko se zakune nečim drugim mimo Allaha počinio je širk.”[6]
Također nije dozvoljavao da se u zakletvama kaže: “Biće židov, kršćanin ili nevjernik ko učini to i to.”[7]
Također, prezirao je da se muslimanu kaže da je nevjernik.[8]
Isto tako zabranjivao je da se vladaru kaže: vladar nad vladarima,[9] a analogno tome i sudac nad sudcima.
Također je zabranjivao da vlasnik kaže svom slugi i služavki: moj rob ili moja robinja, a da sluga kaže svom vlasniku: moj gospodar. Vlasnik treba reći: moj mladić i djevojka, a sluga treba reći: moj gospodin ili gospođa.[10]
Poslanik, alejhisselam, zabranjivao je da se psuje vjetar kada zapuše. Naređivao je da se tada od Allaha traži njegovo dobro i dobro radi kojeg je poslat, a da se utječe Allahu od njegova zla i zla radi kojeg je poslat.[11]
Zabranio je da se psuje vrućica i rekao je: “Ona uklanja čovjekove grijehe kao što mijeh uklanja škart sa željeza.”[12]
Zabranio je da se psuje pijetao. Potvrđeno je da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Nemojte psovati pijetla, jer on budi na namaz.”[13]
Zabranio je da se ponosi i hvali na način kako su to mušrici radili, da se izražava saučešće na njihov način, poput pozivanje na plemena, fanatizam prema plemenu ili porijeklu. Tu se može svrstati i fanatizam prema mezhebima, pravcima, šejhovima, preferiranje na osnovu slobodnih nahođenja i fanatizma među njima, pozivanje da se slijede, udruživanje ili razdruživanje (odricanje) na osnovu te pripadnosti kao i klasifikovanje ljudi na osnovu tih mjerila, itd. Sve su to džahilijetski običaji.
Zabranjivao je da se za jaciju (iša) kaže ateme,[14] tj. da se zbog toga izraza potpuno izgubi izraz iša.
Zabranjivao je da se psuje musliman.[15]
(Zabranio je) da se dvojica sašaptavaju u prisustvu trećeg.[16]
Zabranjivao je da žena opisuje ljepotu druge žene svom suprugu.[17]
Također je zabranjivao da se u dovi kaže: “Bože, oprosti mi ako hoćeš, smiluj mi se ako hoćeš.”[18] (već treba kategorički tražiti, bez „ako hoćeš“, op. Menhedž).
Prezirao je da se mnogo zaklinje.[19]
Nije volio da se za dugu kaže Kuzahov[20] luk, za dugu koja se vidi na nebu.[21]
Nije volio da se iko moli s Allahovim licem (osim Dženneta, op. M).[22]
Također nije volio da se Medina naziva Jesribom.[23]
Isto tako, zabranio je da se čovjek pita zbog čega je udario svoju ženu[24] osim ako to iziskuje neka potreba.
Također, prezirao je da se kaže: Postio sam cijeli ramazan, ili Klanjao sam cijelu noć.[25]
Iz knjige Ahiretska opskrba, Poglavlje o riječima koje Poslanik nije volio da se kažu
Autor: Ibnul Kajjim
Bilješke:
[1] Bilježe ga Buhari (10/465), Muslim (2250) i Ebu Davud (4978, 4979) od Aiše, r.a.
[2] Bilježe ga Muslim (2248) u Izrazima, poglavlje: Pokuđeno je nazivati vinovu lozu plemenitom, Darimi u svom Sunenu (2/118), u Piću, poglavlje: Zabranjeno je da se vinova loza naziva plemenitom, od Vaila b. Hidžra. Bilježe ga i Buhari (10/465, 467) i Muslim (2247) od Ebu Hurejre.
[3] Bilježi ga Muslim (2623) u Dobročinstvu i rodbinskoj vezi, poglavlje: Zabranjeno je reći: propali su ljudi.
[4] Bilježi ga Ahmed u(1/214, 224, 283) od Ibn Abbasa. Lanac prenosilaca mu je ispravan. Hadis ima i druge dvije verzije. Jedna verzija od Huzejfe nalazi se kod Ahmeda (5/384, 394, 398) i Ebu Davuda (4980). Lanac prenosilaca mu je ispravan. A drugu od Tufejla b. Sahbere također kod Ahmeda (5/72).
[5] Bilježi ga Buhari (2/433, 434) i Muslim (71) od Zejda b. Halida el-Džuhenija. Šafi, Allah mu se smilovao, je rekao u El-u: “Ko kaže: ‘Kišu nam je donio zalazak te i te zvijezde’ kao što su govorili neki mušrici i tako pripisivali kišu nekoj zvijezdi, smatrat će se nevjerstvom, kao što je i Poslanik, s.a.v.s., rekao, jer je en-nev’ vrijeme, a vrijeme je stvorenje koji ne može ni sebi niti drugome učiniti bilo šta. A ko kaže: ‘Pala nam je kiša s vremenom’, tj. u to i to vrijeme neće počiniti nevjerstvo. Također postoje i druge riječi koje su mi draže od tih.”
[6] Bilježe ga Ahmed u (2/34, 67, 69, 87, 98, 125) i Tirmizi (1535) u Zavjetima, poglavlje: Šta se prenosi od pokuđenosti zaklinjanja nečim drugim mimo Allaha. Lanac prenosilaca mu je ispravan. Hakim ( 4/297) veli da je ovaj hadis sahih, a u toj ocjeni s njim se slaže i Zehebi.
[7] Bilježe ga Ebu Davud (3258), Nesai (7/6) i Ibn Madža (2100) od Burejde da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se zakune i kaže: ‘Ja se odričem islama’, pa ako u tome ne bude iskren bit će kako misli, a ako u tome bude iskren, neće se vratiti u islam zdrav.” Lanac prenosilaca mu je ispravan.
[8] Bilježe ga Buhari (10/428) i Muslim (60) od Ibn Omera. O ovom poglavlju se prenosi i od Ebu Zerra, a bilježe ga Buhari (1/388) i Muslim (61).
[9] Bilježe ga Buhari (10/486), Muslim (2143), Ebu Davud (4961) i Tirmizi (2829) od Ebu Hurejre.
[10] Bilježe ga Buhari (5/131) i Muslim (2249) od Ebu Hurejre.
[11] Bilježi ga Tirmizi (2253) od Ubejj b. Ka'ba i veli da je ovaj hadis hasen-sahih. Bilježe ga Ahmed (2/250, 268, 409, 437), Ebu Davud (5097) i Buhari u EI-Edebul-mufredu (906) od Ebu Hurejre. Lanac prenosilaca mu je ispravan.
[12] Bilježi ga Muslim (2575) u Dovama, poglavlje: Nagrada muslimanu kada ga zadesi bolest ili tuga, od Džabira, r.a.
[13] Bilježe ga Ahmed u (5/193), Ebu Davud (5101) u Edebu, poglavlje: Šta se prenosi o pijetlu i životinjama, od Zejda b. Halida el-Džuhenija. Lanac prenosilaca mu je dobar.
[14] Bilježi ga Muslim (644) od Ibn Omera.
[15] Bilježi ga Buhari (1/103) od Ibn Mesuda.
[16] Bilježe ga Buhari (11/68, 69) i Muslim (2183) od Ibn Omera.
[17] Bilježi ga Buhari (9/269) od Ibn Mesuda.
[18] Bilježe ga Buhari (11/118) i Muslim (2679) od Ebu Hurejre.
[19] Bilježi ga Muslim (1607) od Ebu Katade el-Ensarija da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Čuvajte se mnogog zaklinjanja u kupoprodaji, jer ono smanjuje nafaku i uništava imetak.”
[20] Kuzah je bilo arapsko božanstvo gromova i plodnosti. Muftić, Bosansko-arapski rječnik (1193).
[21] Bilježi ga Ebu Nua'jm u Hil'jetul-evlija (21309) od Ibn Abbasa u sljedećoj verziji: “Ne govorite: Kuzahov luk, jer je Kuzah šejtan, nego recite: Luk Uzvišenog Allaha, Zaštitnika stanovnika zemlje.” U lancu prenosilaca mu je Zekerija b. Hakim el-Habeti el-Basri, on je slab i otpao prenosilac.
[22] Bilježi ga Ebu Davud (1671) od Džabira u merfu formi u sljedećoj verziji: “Neka niko ništa ne traži s Allahovim licem, osim Dženneta.” U lancu prenosilaca mu je Sulejman b. Muaz et-Temimi kojeg su mnogi kritikovali.
[23] Bilježi ga Buhari (4/75) od Ebu Hurejre u merfu formi: “Naređeno mi je da se iselim u grad koji će da osvoji ostala naselja, a naziva se Jesrib a to je Medina …. ” Hafiz je rekao: “Neki munafici su je nazivali Jesribom, a ime koje joj dolikuje jeste Medina. Neki učenjaci su razumjeli iz hadisa da ju je pokuđeno nazivati Jesribom i rekli da se Jesrib ne spominje u Kur'anu, i da je tim imenom nazivaju oni koji nisu vjernici.” Bilježi Ahmed od Bera b. Aziba u merfu formi da je rekao: “Ko Medinu nazove Jesribom neka zatraži oprosta od Allaha. Ona je Taba, ona je Taba.”
[24] Bilježe ga Ebu Davud (2147), Ahmed (122), Tajalisi (10) i Ibn Madža (1968) od Omera. U lancu prenosilaca mu je Davud b. Jezid el-Evdi, slab prenosilac, a njegov šejh Abdurrahman el-Musli nema zamjerki.
[25] Bilježi ga Ebu Davud (2415) u Postu, poglavlje: Ko kaže: “Postio sam cijeli ramazan”, od Ebi Bekreta. Prenosioci su mu povjerljivi, ali u lancu mu je an'ana od Hasana.
