Pokajnik treba, ako hoće da se pokaje, da čini ona dobra djela koja su suprotna prijestupima koje je počinio, kako bi ih pobrisao i poništio. Ta dobra djela treba da budu i srcem i jezikom i tijelom, shodno prijestupima.
Ono što je činio srcem treba da poništi ustrajnim dovama i poniznošću. Ono što je bilo jezikom treba da poništi priznanjem da je počinio grijeh i traženjem oprosta, kao da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar. Ogriješio sam se prema sebi, pa mi oprosti.
Od Ebu Bekra, radijallahu anhu, se bilježi da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Nema čovjeka koji počini grijeh, uzme abdest i uljepša ga, pa klanja dva rekata1, i zamoli Allaha da mu oprosti, a da mu Allah neće oprostiti.”2
Što se tiče onih prijestupa koje je počinio organima, to poništava tjelesnim ibadetima, sadakom i raznim dobročinstvima.”3
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema: Menhedž
1 Mis'ar kaže: “i klanja”, a Sufjan kaže: “a onda klanja dva rekata”.
2 Ebu Davud, 1521; Tirmizi, 306; i drugi i kaže da je dobar.
3 Muhtesaru minhadžil-kasidine, Ibn Kudame, 24.
