Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri su (osnovna) uzroka spasa, kao što su tri (osnovna) uzroka propasti… A kada je riječ o uzrocima propasti, to su: potčinjenost škrtosti, slijeđenje strasti i samoljublje i umišljenost, a to je najopasnije.“
Samoljublje i oholost1 ubrajaju se u najveće uzroke propasti neke osobe; zato je Uzvišeni Allah o ovome rekao:
“Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.” (el-Kasas, 83)
Allah, dž.š., rekao je: “I iz oholosti ne okreći lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Lukman, 18)
I rekao je: “Karun2 je iz Musaovog naroda bio pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi: ‘Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni’, govorili su mu ljudi iz naroda njegova. ‘I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.’ ‘Ovo što imam stekao sam znanjem svojim. Tako ja mislim’, govorio je on.3 A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I izađe on pred narod svoj u svom sjaju. ‘Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!’, govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, ‘on je uistinu, presretan.’ ‘Teško vama!’, govorili su učeni, ‘onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.’ “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.” (el-Kasas, 76-82)
Dakle, ono što je Karuna uništilo jesu samoljublje i oholost nad drugima, pa je Allah njime zemlju poravnao da bi bio pouka drugima sve do Sudnjega dana. Zato vidimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako pojašnjava: “U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude koliko trun oholosti.” (Prenosi ga Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu.) U hadisi-kudsiju Allah, dž.š., rekao je: ”Veličina je Moj gornji ogrtač, a visost je Moj donji ogrtač, pa ko se bude natjecao sa Mnom u ovome, kaznit ću ga.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dok je neki čovjek išao u svom nakitu samoljubiv, začešljan, vukao se u svom hodu, Allah dade da se pod njim prolomi zemlja i da kroz nju sve do Sudnjeg dana propada.” (Prenose ga el-Buhari i Muslim)
Takav je, dakle, kraj onog ko je ohol, mutekebbir, jer je oholost jedan od najgorih uzroka propasti, kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A ona (oholost) je najgora.”
Da nas Allah sačuva od samoljublja, oholosti i da nam olakša skromnost koju nam je preporučivao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neće se niko skromno ponašati radi Allaha, a da ga On ne uzdigne.”4 (Prenosi Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)
Ve ahiru da'vana enil-hamdu lillahi Rabbil- alemin!”
A poslijednja naša dove jeste: “Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”
Iz knjige “Vasijjeti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem”, ostali dijelovi ovdje
Autor: muhaddis Abdul-Kadir el-Arnaut
Obrada i naslov: Menhedž
Bilješke:
1 Učenjaci obično porede oholog čovjeka s onim ko se popne na neku uzvišicu ili planinu, pa on odozgo vidi sve ljude da su manji od njega, a i ljudi sa zemlje njega vide kao nešto sićušno i malo. (op. prev.)
2 Ibn Kesir u svom tefsiru navodi izjavu Ibn Džurejdža o pitanju preciziranja ličnosti Karuna da je rekao: Većina učenjaka smatra da je on – Karun – bio amidžić Musaa, alejhisselam. A Allah najbolje zna. (op. prev.)
3 Kutb veli: ”To je izjava uobraženog slijepca koji zaboravlja izvor blagodati i njezinu svrhu, koga obmanjuje imetak i zasljepljuje bogatstvo. Koliko je samo ljudi koji misle da je samo njegovo znanje i njegov trud razlog njegova bogatstva, te on onda ne odgovara za njegovo trošenje i ne trošenje. Islam cijeni individualni napor koji je uložen u stjecanje imetka. Ne umanjuje vrijednost ličnog truda niti je anulira, ali istodobno nameće poseban program raspolaganja individualnim vlasništvom, kao što propisuje program njegovog stjecanja i unapređivanja.
4 El-Munavi u Fejdu kaže za značenje riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah ga uzdigne.” Ovo uzdignuće manifestira se kroz to da čovjek sebe vidi malenim i skromnim, dok će u očima drugih izgledati veliki i moćan. (op. prev.)
