Rekao je imam Ibn El-Kajjim rahimehullah:
Jedne prilike dok sam bio sa šejhul-islamom Ibnu Tejmijjom radijellahu anhu, počeo sam da mu navodim razne šubhe, sve jedna za drugom, i tada mi on reče: “Ne dopusti da ti srce spram svakojakih šubhi i sumnji bude poput spužve koja ih upija i ne napaja se osim s time. Već neka bude poput neprobojnog stakla na kojem se samo vanjštinski pojavljuju dok unutra ne ostaju, pa ih tako ono (srce) prepoznaje svojom čistinom a odbija svojom čvrstinom. U suprotnom, ako tvoje srce bude prihvatalo svaku šubhu koja mu se pojavi, postat će prebivalište za šubhe, ili kako je već kazao. I ja ne znam da sam se ikada boljom oporukom okoristio po pitanju odbacivanja šubhi kao što sam se okoristio ovom.” Iz knjige “Miftahu daris-seadeti” (1/140).
Krati komentar na prethodni govor.
Iz govora šejhul-islama izvlačimo to da čovjek koji je spoznao i naučio ispravnu islamsku akidu (akidu selefa), mora biti stabilan i postojan prilikom pojave raznoraznih šubhi i zabludjelih mišljenja, jer on posjeduje ispravan i čvrst temelj, kojeg ne smije poljuljati ništa od sumnji i šubhi. I tako kada god mu neko dođe sa određenom šubhom, on na to gleda kao na maglu koja je došla pa otišla a da pri tom na njemu nije ostavila nikakvog traga. A ovo potvrđuju i sljedeće predaje selefa:
Spominje se da je neki čovjek došao Hasanu El-Basriju, i rekao: ‘Hoću da raspravljam s tobom o vjeri’ te mu Hasan na to odgovori: “Ja sam svoju vjeru spoznao, a ako si ti izgubio svoju, otiđi pa je traži”. Dok u drugim rivajetima stoji: “Bježi od mene, zaista sam ja spoznao moju vjeru. I doista s tobom raspravlja samo onaj ko sumnja u svoju vjeru”.
Ma’n b. Isa prenosi sljedeće: Jednom je imam Malik izišao iz mesdžida, naslonjen na moju ruku, te ga sustiže neki čovjek – nazivao se “Ebul-Džuvejrije” i bio je murdžija – te mu reče: ‘O Ebu Abdullahu, čuj od mene ono o čemu ću s tobom pričati, raspravljati, i obavijestiti te o svom mišljenju’, Malik mu odgovori: ‘I šta će biti ako me nadjačaš (u mišljenju)?’, reče čovjek: ‘Ako te nadjačam, slijedit ćeš me’, te mu Malik opet reče: ‘Pa ako dođe drugi čovjek, i počne raspravljati s nama i nadjača nas, šta ćemo tada!?’ odgovori dotični: ‘Slijedit ćemo ga’, tada reče Malik: “O Allahov robe, Uzvišeni Allah je poslao Muhammeda alejhis-salatu ves-selam s jednom vjerom, a ja tebe vidim kako se premještat iz jedne u drugu vjeru, a doista, je halifa Omer b. Abdul-Aziz radijellahu anhu rekao: ‘Čija vjera bude predmet prepirke i rasprave, taj će mnogo mijenjati (vjere)’”.
Iz knjige “Miftahu daris-seadeti” (1/140)
Priprema: Menhedz.com
