Nakon što su joj se vratili njeni izaslanici sa onim što im rekao je Sulejman, ona reče: “Tako mi Allaha znala sam, ovo nije kralj. Mi nemamo snage protiv njega i mi se ne možemo porediti sa njime u veličini”, pa mu je odgovorila: “Dolazim ti sa velikašima svoga naroda da vidim šta naređuješ i kakvoj nas to svojoj vjeri pozivaš.”
Zatim je naredila da se njen prijesto na kojem je ona sjedila, a koji je inače bio od zlata, bisera i topaza čuva. A lično je zatim krenula Sulejmanu sa dvanaest hiljada svojih velikaša iz Jemena. A džin je dolazio Sulejmanu svakog jutra i večeri da ga izvještava o kraljici Belkis. Kada se ona približila, okupile su se Sulejmanove vojske sastavljene od ljudi i džina, i on reče:
“O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani”, nije želio da ga uzme nakon što oni prime Islam većprije nego što mu budu zabranjeni njihovi životi i njihovi imeci.
‘Ja ću ga donijeti’, reče Ifrit, jedan od džina”, tj. Onaj Koji se vratio od njih “prije nego sa svog mjesta ustaneš”, tj. sa svog prijestola, tj. donijet ću ti ga u periodu od izlaska do zalaska sunca.
“Ja sam za to snažan i pouzdan”, tj. dovoljno sam jak da ga sigurno donesem sa svim onim draguljima koji su na njemu. Sulejman je to želio kako bi time pokazao svoju veličinu koju mu je darovao Allah, dž.š., vlast, kao i vojske koje mu je potčinio, a koje nije dao nikome prije njega, a niti će kome dati poslije njega. Time je želio da mu to bude dokaz njegovog poslanstva kod Belkis i njenog naroda, pa je naredio da se donese njen prijesto onakav u kakvom je stanju ostao u njenoj zemlji, i to prije nego što mu oni dođu. Donošenje njenog prijestola onakvog kakav je prije nego dođu je čudno, iako je njen prijesto bio skriven i dobro čuvan od jake straže.
Izvor: Dnevni.podsjetnik
