Svi su ljudi u potrazi za imetkom i žude za bogatstvom, ali samo neki od njih uspijevaju to postići, dok drugima to ne polazi za rukom.
Allahovo određenje i potpuna vlast nad obiljem i obskrbom na Zemlji utječu na naš uspjeh u pogledu stjecanja, iako mi to ne osjećamo.
Neki ljudi stoje na stanovištu da je moguće precizno odrediti uspjeh ili neuspjeh nekog projekta na temelju preciznih parametara koje današnji svijet poznaje i priznaje.
Međutim, kako nam mogu objasniti pojavu koja se dešava na svjetskim berzama, gdje usljed pada tržišne vrijednosti kapitala hiljade ljudi izgubi sav svoj novac i kapital?
Pa, gdje su tu, onda, oni precizni parametri i matematska tačnost u pogledu predviđanja ishoda nekog projekta? Ta, zar bi bilo ko od njih propao da je znao šta će se desiti s berzom? Ali, mi svakodnevno čitamo vijesti o propadanju velikih kompanija, te o njihovom potpunom gašenju za samo par mjeseci.
Naravno, to nikako ne znači da se čovjek ne treba potruditi da zaradi svoju opskrbu, i uzeti u obzir sve životne okolnosti koje će mu pomoći da dođe do što bolje zarade.
Međutim, mi moramo biti zadovoljni s okolnostima u kojima stječemo opskrbu, i količinom opskrbe koja nam je dosuđena. Također, neki su ljudi pogrešnog uvjerenja da je opskrba ono što čovjek posjeduje, a to je u potpunosti pogrešno.
Naime, opskrba je ono što čovjek koristi i upotrebljava u svom životu, jer imamo mnogo primjera ljudi koji imaju milione, koje brižljivo čuvaju, trošeći jako malo i na hranu i na odjeću, i na sve drugo, a uopće ne uživaju u tome što imaju.
Prema tome, ti milioni koje oni imaju nisu njihova opskrba, već je to plod njihovoga rada. U njihovu opskrbu spada samo ono što direktno koriste u svom životu, svejedno da li se radilo o onome što potroše na jelo, odijelo, ili pak, što udijele kao milodar, pa to ostane kao trajno dobro za onaj svijet?
Upravo zato Poslanik, a.s., u hadisu ističe: “Svaki potomak Ademov govori: ‘Moj imetak, moj imetak.’ Da li ti, sine Ademov, imaš od svoga imetka išta osim onoga što pojedeš i potrošiš, ili onoga što oblačiš i iznosiš, ili pak onoga što udijeliš, pa ostaviš za ahiret?”
Eto, to je ispravno razumijevanje opskrbe, i to uistinu pripada čovjeku, a sve mimo toga, iako u njegovom posjedu, nafaka je drugih ljudi.
Naravno, čovjek i ne primjećuje kako je on povod da ta nafaka dospije u ruke drugih ljudi. Ti vidiš škrta čovjeka, koji iako posjeduje mnogo imetka i veliko bogatstvo, njegova je nafaka ipak veoma mala. Njegova je nafaka isključivo ono što on direktno koristi u svom životu, dok ostatak imetka, koji on brižljivo čuva, pripada drugim ljudima, iako on to ne primjećuje. Njegovo brižljivo čuvanje tog ostatka imetka jeste Božija odredba, pa smo svjedoci da on ni jedan fening ne potroši uzalud, a to sve radi, mada nesvjesno, osiguravajući da taj novac dođe u ruke drugih ljudi, koji će ga iskoristiti kao svoju opskrbu.
Ukratko, zaključak bi bio taj da čovjek, i pored postojanja kompjutera i preciznih proračuna, nije u stanju kontrolisati tokove nafake, jer da je to u stanju, ne bi se događao nagli pad cijena na berzama diljem svijeta, a što rezultira propadanjem i zatvaranjem brojnih kompanija. Također, da je čovjek u stanju kontrolisati nafaku, ne bi se u svijetu događale ekonomske krize, koje nijedna zemlja nije u stanju spriječiti.
Autor: Muhammed Šaravi
Iz knjige „Nevidljivi svijet“
Priprema: Menhedz.com
