Naslovnica Akida Zagrobni život (berzah)

Zagrobni život (berzah)

194
akida, islamsko vjerovanje

Znaj da čovjek poslije smrti1 uživa ili pati, i to, kako duhovno, tako i tjelesno. Duša nakon rastanka sa tijelom nastavlja da uživa ili pati. Ona i poslije ima određenu vezu sa tijelom, pa zajedno uživaju ili pate.2

Uzvišeni Allah kaže: I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni skovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutru i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najvišu!” (Kur’an, 40:45-46) U ovom ajetu Uzvišeni Allah je jasno spomenuo patnju i u zagrobnom životu i na budućem svijetu, tako da u to nema nikakve sumnje.

Pored Kur’ana mnogobrojni su i dokazi iz sunneta, prvenstveno vjerodostojni hadisi, koji potvrđuju istinitost kaburske patnje. Od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik صلى الله عليه وسلم naišao pored dva kabura i rekao: “Njih dvojica su izloženi kazni, i to (na prvi pogled) ne zbog velikog grijeha: Jedan od njih se nije čuvao mokraće, a drugi je prenosio tuđe riječi.” (Buhari)

Od Zejda b. Sabita radijallahu anhu se prenosi da je rekao: “Dok je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم na svojoj mazgi, zajedno sa nama, prolazio gradinom Beni en-Nedždžar, ona je potrčala i umalo ga nije zbacila sa sebe, a onda su se iznenada našli ispred šest, pet ili četiri groba, pa je upitao: ‘Ima li ko da zna čiji su ovo grobovi?’ – Pa je jedan čovjek rekao: ‘Znam ja.’ Na to je upitao: ‘Kada su ovi pomrli?’ – Pa je rekao: ‘Umrli su u doba paganstva.’ Na to je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: ‘Ovaj Ummet će biti iskušavan i u svojim grobovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem.’ Zatim se prema nama okrenuo svojim licem i rekao: ‘Zamolite Allaha da vas sačuva džehennemske kazne!’ – Pa smo rekli: ‘Tražimo utočište kod Allaha od džehennemske kazne!’ Zatim je rekao: ‘Zamolite Allaha da vas sačuva od kaburske kazne!’ – Pa smo rekli: ‘Tražimo utočište kod Allaha od kaburske kazne!’ Zatim je rekao: ‘Zamolite Allaha da vas sačuva od vidljivog i nevidljivog iskušenja!’ – Pa smo rekli: ‘Tražimo utočište kod Allaha od vidljivog i nevidljivog iskušenja!’ Zatim je rekao: ‘Zamolite Allaha da vas sačuva od Dedždžalova iskušenja!’ – Pa smo rekli: ‘Tražimo utočište kod Allaha od Dedždžalova iskušenja!'” (Muslim)

Od Ebu Hurejre radijallahu anhu se prenosi da je Vjerovjesnik صلى الله عليه وسلم rekao: “Kada neko od vas završi sa posljednjim sjedenjem na namazu, neka Allaha zamoli da ga sačuva od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, iskušenja u životu i na samrti i iskušenja Dedždžala!” (Buhari)

Od Semure b. Džunduba radijallahu anhu prenosi se da je rekao: “Kada bi Vjerovjesnik صلى الله عليه وسلم klanjao namaz, okrenuo bi nam se svojim licem i rekao: ‘Ko je od vas sinoć sanjao kakav san?’ Ko je šta sanjao, on bi to, i ispričao, a Vjerovjesnik bi rekao: ‘Bit će ono što Allah bude htio!’ Jednog dana nas je opet pitao: ‘Je li neko od vas sanjao kakav san?’ ‘Nije’ – rekli smo. ‘Ali sam ja’, kaže on صلى الله عليه وسلم‘ , sanjao sinoć kako su došla dva čovjeka (meleka), uzela me za ruku i odveli me do u Svetu zemlju (Palestinu).’ ‘Kad tamo sjedi jedan čovjek, a drugi do njega stoji i u ruci mu željezne kuke, koje mu on gura u ugao njegovih usta, dok mu one ne dođu do na zatiok, potom to isto čini kroz drugi ugao njegovih usta. Kada mu rana na vilici zaraste, on mu se povrati i čini mu kao i ranije.’

‘Ko je to?’ – upitao sam. ‘Idi dalje!’ – rekli su mi oni. Potom smo išli i došli do jednog čovjeka naslonjenog na svoj zatiok, a jedan čovjek mu stoji više glave i kamenom odnosno stijenom mu razbija glavu. Kada ga god udari, kamen se odvaja, a on ode da ga uzme, ali se ne vraća dok mu glava ne zaraste i ne povrati kao što je bila prije. ‘Ko je to?’ – upitao sam. ‘Idi dalje!’ – rekla su obojica. Potom smo došli do jedne uvale poput peći, gornji joj je dio tijesan, a donji širok. Ispod nje se loži vatra i kada se ona (plamenom) približi, svijet koji je u njoj, podigne se kao da će skoro izaći, a kada se malo ugasi (splahne), oni se opet u nju povrate (naniže). U njoj su i ljudi i žene goli. ‘Ko su ovi?’ – upitao sam. ‘Idi dalje!’ – rekli su. Tako smo išli dok nismo došli do na jednu rijeku od same krvi. Jedan čovjek je stajao na sredini te rijeke, a drugi čovjek na obali, i pred njim jedan kamen. Utom se ovaj čovjek u rijeci okrenuo i kada je htio izaći, onaj drugi ga je pogodio kamenom u usta i vratio ga onamo, gdje je ranije bio. ‘Šta je ovo?’ – upitao sam. ‘Idi dalje!’ – rekli su. Tako smo išli dok nismo došli do jedne zelene bašče u kojoj bijaše jedno veliko drvo i u njegovoj blizini bijaše jedan starac s djecom, a blizu toga stabla jedan čovjek ispred koga bijaše vatra koju on stalno ložaše. Oni me, potom, na to stablo i uvedoše u dvor od kojeg nikada nisam ljepšeg vidio. U njemu je bilo ljudi, staraca, mladića, žena i djece. Zatim su me iz njega izveli, popeli više na stablo i uveli u dvor, koji bijaše još ljepši i vrjedniji i u njemu opet starci i mladići. Tada sam rekao: ‘Sa mnom ste, eto, obilazili cijelu noć, pa obavijestite me sada o onom što sam vidio!’ ‘Dobro’ – rekoše obojica.

‘Onaj koga si vidio da mu se probija vilica je lažov koji izmišlja laži pa se od njega svuda naokolo prenose, i ono što si vidio, činit će se s njim sve do Sudnjeg dana.’ ‘Onaj što mu se razbija glava, to je čovjek kome je Allah dao, pa je naučio Kur’an, i on ga noću prespava, a danju ne radi po njemu. S njim će se onako postupati do Sudnjeg dana.’ ‘One koje si vidio u onoj uvali su bludnici. Onaj u onoj rijeci je čovjek koji je jeo kamate, onaj starac u blizini onog drveta je Ibrahim alejhisselam a ona dječica oko njega su djeca svijeta, onaj pak što ložaše vatru je čuvar džehennemske vatre.’ ‘Prvi dvorac u koji si ušao je opći dvor pravovjernika, a što se tiče ovoga dvora, to je dvor šehida. Ja sam Džibril, a ovo je Mikail. Sada podigni svoju glavu!’ Ja sam potom podigao glavu, kad iznad mene nešto poput oblaka! ‘To je’, rekla su obojica, ‘tvoja kuća.’ ‘Pa, pustite me’, rekao sam, ‘da uđem u svoj stan.’ ‘Tebi je’, odgovorili su, ‘ostalo još života koji nisi dovršio, a da si ga dovršio, ti bi došao u svoj stan.'” (Buhari)

(Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”)

Bilješke:

1 Berzah jezički označava pregradu, a znači život ili stanje nakon smrti pa sve do proživljenja na Sudnjem danu. Ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullah, je rekao sljedeće: “Allah je stvorio ljude radi ostanka, a ne radi nestanka. On je učinio da nakon stvaranja, ljudi prelaze iz jedne u drugu kuću. Nastanio ih je u dunjalučkoj kući da bi provjerio ko će od njih bolje postupati i raditi, zatim ih nastanjuje u svijetu berzeha i zadržava do Sudnjeg dana kada će ih ponovo okupiti i kada će im sviđati račun kako bi svako dobio ono što je zaradio. No, prije toga, oni i u kući berzeha osjećaju posljedice svojih djela.” Kaburovi se stalno vežu za berzah, jer su oni jedan aspekat berzahskoga života. Berzah je širi pojam koji ima širi smisao nego kabur, jer će svako biti u berzahu, iako neki ne budu ukopani u kaburove.

2 Prebivališta ima tri: ovosvjetsko, zagrobno (berzah) i trajno (ahiretsko). Za svako od njih Allah je dao posebne propise. Čovjeka je sačinio od tijela i duše. Ovosvjetske propise vezao je za tijela, i tu se duše povode za tijelima, dok je propise zagrobnoga života vezao za duše, i tu se tijela povode za dušama, a kada dođe dan proživljavanja tijela i ljudi se dignu iz svojih kaburova, tada će se propisi, nagrade i kazne odnositi i na duše i na tijela podjednako.