Kur’an je knjiga koju je Allah učinio berićetnom i koju je opisao kao mubarek (blagoslovljenu), te je zbog toga traženje berićeta putem Kur’ana ispravno.

Međutim, traženje tog berićeta mora biti na Šerijatom propisan način, tj. putem njegovog učenja i praktikovanja njegovih poruka, a ne potiranjem Kur’ana ili njegovih korica.

Ako uzmemo da je berićet, po definiciji, postojanje dobra, njegovo mnoštvo i trajanje, onda sve to možemo naći u Kur’anu, za što postoje mnogobrojni argumenti.

Cijeli Kur’an je dobro i korist, i onaj ko uradi nešto od toga dobra, postiže berićet i blagoslov, a jedna od najvećih koristi jeste što upućuje na Pravi put i što vodi ka Džennetu, što je cilj svakog muslimana.

Onaj ko u njega vjeruje i po njemu radi dobija najveću korsit i berićet, a to je sreća na ovome i Onome svijetu.

Uzvišeni Allah kaže:

A onima koji su se Allaha bojali reći se: “Šta je objavljivao Gospodar vaš?” “Dobro!”- odgovorit će. (En- Nahl, 30)

Ibn Kesir veli: “Objavio je dobro, tj. milost, berićet i blagodat za onoga ko to dobro slijedi i vjeruje u Njega.” (Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/568)

Ibnul Kajjim veli: “Kur’an ima najveće pravo od svega što postoji, da bude blagoslovljen, zbog mnoštva dobra i koristi koje u sebi sadrži, te raznovrsnih vidova berićeta koje nosi.” (Dželaul-efham, str. 432)

Šejh Šenkiti kaže: “Kur’an je pun blagoslova i raznovrsnih dobara, jer se u njemu nalazi svako dobro i ovoga i Onoga svijeta.” (Edvaul-bejan, 4/161)

Kur’an je opisan kao mubarek ili blagoslovljen u više ajeta:

“A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je (mubarek), ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u Onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brgu brinu.” (El-En’am, 92)

“A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.” (El-En’am, 155)

“A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?” (El-Enbija, 50)

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad, 29)

Ovi ajeti kao i drugi svojom formom ukazuju da se berićet putem Kur’ana traži na slijedeći način:
• vjerovanjem u njega (Kur’an)
• sprovođenjem njegovih naredbi,
• ostavljanjem njegovih zabrana,
• razmišljanjem o njemu,
• učenjem-čitanjem Njegovih ajeta,
• liječenjem Kur’anom (rukja)

Uzvišeni Allah kaže:

“A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su radili.” (El-E’araf, 96)

“Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30)

Traženje berićeta učenjem/čitanjem Kur’ana se ogleda u tome što učač sa malo truda postiže veliku nagradu, što nije slučaj sa ostalim knjigama.

Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, veli: “Ko prouči jedan harf (slovo) iz Allahove Knjige, imaće nagradu, a nagrada se desetostruko uvećava. Ne kažem da je Elif-Lam-Mim harf, nego Elif je harf, Lam je harf i Mim je harf.” (Bilježi ga Tirimizi, br. 2910, str. 651, i kaže da je hasen-sahih. Bilježe ga i Ebu Nuajm, 6/263, i Abdurrezzak, 3/375)

I Kaže: “Učite suru Bekare: bereket i blagoslov je ustrajati u njenom učenju, a ne učiti ovu suru je žalost i kajanje. Njoj sihirbazi ne mogu ništa.” (Bilježi ga Muslim, br. 252, str. 323)

Traženje berićeta putem rukje

Traženje berićeta putem rukje, ogleda se u tome što se Kur’an ili određene sure ili ajeti uče nad bolesnikom. A Kur’an je lijek za sve vrste bolesti.

Cijeli Kur’an je lijek, kao što Uzvišeni veli:

“O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i upustvo i milost vjernicima.” (Junus, 57)

Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44)

Međutim, za rukju i liječenje neki ajeti i sure imaju posebnu vrijednost, poput sure Fatihe, Felek, Nas, Ajetul-kursijje i sl.

Da se Fatiha koristi kao rukja dokaz je hadis iz dva Sahiha prenesen od Ebu Seida el Hudrija koji veli: ”Neki Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi we sellem, ashabi naišli su pored nekog arapskog plemena, ali ih ovi nisu primili niti ugostili.

I dok su oni bili u neizvjesnosti, vođu tog plemena ujeo je akrep, pa su ih upitali: ‘Imate li kakva lijeka ili liječnika?’ ‘Niste nas ugostili, pa vam nećemo pomoći dok nam ne date nagradu!’ – rekoše oni.

Dali su im stado ovaca, pa je neki od njih učio suru Ummul’ Kur’an (Fatihu), skupljajući pljuvačku i pušući na ujedenoga, i on je ozdravio.

Poveli su sa sobom ovce, rekavši: ‘Nećemo ih uzimati (niti koristiti) dok ne upitamo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem.‘ Pitali su ga, pa se on nasmijao i rekao: ‘Kako si znao da je ona (Fatiha) rukja? Uzmite ih (ovce) i meni ostavite dio.”’ (Bilježi ga Buhari, br. 5736, str. 1083, i Muslim, br. 65, str. 973)

U Muslimovom Sahihu navodi se: “Kada bi se neko razbolio iz njegove Porodice, Allahov Poslanik bi nad njim proučio mua’vvizat (Sure Felek i Nas).” (Bilježi ga Muslim, br. 50, str. 970)

Ibnul -Kajjim veli:

“Kur’an je savršen lijek za sve bolesti srca, tijela i uma i univerzalni je lijek i tretman za sve nedaće na ovom svijetu i branik protiv kazne za grijehe na Budućem svijetu.”

Ipak, nije svako kvalificiran ili podoban da se okoristi u potpunosti ovakvim savršenim lijekom i svako ne posjeduje uzvišene standarde izvrsnosti koji se traže za dobivanje savršenog lijeka.

Prema tome, kada pacijent ima istinsku vjeru, kada on nanosi lijek na njegovu tačno određenu bolest sa vjerom, istinitošću i iskrenošću, vjerodostojnošću, povjerenjem u njegovog Gospodara, bespogovornim prihvatanjem, pristankom i nepromjenjivim svjedočenjem i povjerenjem u djelotvornosti lijeka, kada se on složi sa svim uvjetima uzvišenog recepta, onda, Allahovom voljom, nijedna ga bolest ne može savladati.” (Et-Tibbun-nebevijje, str. 272)

Iz knjige “Teberruk – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”,
Autor: mr. Jakuba Alagića
Priprema i naslov: Menhedž