Što se tiče adaba gostoprimstva u islamu, dijele se na četiri dijela:

  1. Edebi vezani za domaćina kuće
  2. Edebi vezani za gosta
  3. Edebi vezani za pripremanje hrane
  4. Edebi vezani za odlazak

Edebi vezani za domaćina

1 Kada ti dođe gost, dočekaj ga otvorenih vrata, sa dobrodošlicom i veseljem na licu zbog njegova dolaska

Uzvišeni Allah pojašnjava i ukazuje na posljedicu onih koji se boje svoga Gospodara, jer ih dočekuje sa boravištem u kojem su trajni gosti i počasti i Njegovo gostoprimstvo, a to je Džennet: A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu – a kapije njegove već širom otvorene – čuvari njegovi će im reći: „Mir vama, od grijeha ste čisti, zato udite u njega, u njemu ćete vječno boraviti!” (Ez-Zumer, 73)

Znači, oni će zateći vrata otvorenim prije nego dođu do njih iz počasti prema njima. Još je rekao: edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene. (Sad, 50) – pootvarane prije nego su došli do njih što ukazuje na čast koja im se ukazuje.

2 Da u goste pozivaš dobre ljude, a ne grješnike i prijestupnike1

Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Ne druži se osim s vjernikom i nemoj da ti hranu jede osim muttekija (bogobojazan).”2

3 Da ne probireš za goste samo bogataše a ne i siromahe

Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Najgora hrana je hrana na gozbama, pozivaju se bogati, a odbijaju se od nje siromašni.”3

4 Da se ne uznosi i hvališe svojom gostoprimljivošću

Nego se time hoće slijediti sunnet Allahova Poslanika, alejhissalatu vesselam, i vjerovjesnika prije njega, kao što je Ibrahim, alejhissalatu vesselam, koji je imao nadimak Ebuddifan, kao i da time naumiš raspoložiti vjernike i oraspoložiti i uveseliti srca prisutnih.

5 Da se ukaže prednost gostu i počasti

Pogledaj kako Allah hvali one ljude koji su davali prednost drugima nad sobom mada im je i samima bila itekako potrebna. Uzvišeni kaže: I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. (El-Hašr, 9)

U dva Sahiha stoji zabilježeno od Ebu Hurejrea da je rekao: “Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, alejhissalatu vesselam, i rekao: ‘U nevolji sam.’ Poslanik, alejhissalatu vesselam, je nekoga poslao jednoj od svojih žena, a ona je rekla: ‘Tako mi Onoga Ko te s Istinom poslao, nemam išta osim vode.’ Poslanik, alejhissalatu vesselam, ga je poslao drugoj, a ona je rekla kao i prva. Sve su tako odgovorile: ‘Ne, tako mi Onoga Ko te poslao s Istinom, nemam išta osim vode.’ Poslanik, alejhissalatu vesselam, je pitao: ‘Ko će ovoga ugostiti večeras, Allah mu se smilovao?’ Neki čovjek od ensarija je ustao i rekao: ‘Ja, Allahov Poslaniče.’ Otišao je svojoj kući i pitao svoju suprugu: ‘ Imaš li išta u kući?’ Ona je rekla: ‘Nemam, osim ono što sam ostavila za djecu.’ Čovjek je rekao: ‘Zavaraj ih nečim. Kada dođe naš gost, ugasi svijeću i načini se kao da jedeš, pa kada (gost) počne jesti, ti ustani i ugasi svijeću.’ Onda su sjeli i gost je jeo. Kada je svanulo, on (domaćin) je otišao Poslaniku, alejhissalatu vesselam, i Poslanik, alejhissalatu vesselam, mu je rekao: ‘Allah se divi vašem postupku od sinoć sa vašim gostom.'”4

Iz navedenog hadisa se može zaključiti da je čast gosta čast njegova domaćina, a jasno se može vidjeti i značaj davanja prednosti drugom.

Tako ti Allaha, da li na dunjaluku možemo vidjeti danas ovakve ljude? To je veličanstven slučaj davanja prednosti drugom.

6 Da požuri sa posluživanjem hrane gostu

Jer je požuriti s hranom počast gostu, a Šerijat poziva da se gost počasti. Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Onaj svijet, neka počasti gosta.”

7 Da domaćin ne gleda, za vrijeme jela, u goste i ne gleda koliko su pojeli

Jer se na takav način gosti mogu postidjeti. Nego treba oboriti pogled i baviti se nečim drugim, osim ako nužda traži da se prati gost.

8 Da domaćin, ako je u stanju, priča neke dogodovštine i anegdote koje će opustiti gosta

Treba voditi računa da na taj način ne povrijedi gosta ili nekoga drugog. Ovo zasigurno unosi raspoloženje kod gosta i smanjuje njegovo ustručavanje i stid.

9 Da bude naročito obziran prema gostu prvu noć i dan

Ostala dva dana koja su pravo gosta neka ga gosti ali koliko je u mogućnosti i neka ne pretjeruje s tim.

10 Ugostiti gosta onim što se ima, a ne opterećivati se dodatno

Fudajl b. Ijad je rekao: “Ljudi se udaljavaju jedni od drugih zbog pretjeranog opterećenja, pa neko zovne sebi gosta, a onda se optereti time da ga ugosti.”

11 Da gostima pokažeš raspoloženje i dobrodošlicu

Autor Mustatref kaže: “Zbog toga su Arapi rekli: ‘Pravo gostoprimstvo je raspoloženost prilikom prvog susreta i dobrodošlica, a onda priča prilikom jela.'”

Bilježi se od Šemsuddina Budejvija da je rekao:

Kada čovjek hoće da ti kuću pohodi,
hoće da te posjeti i kod tebe provede vrijeme,
budi nasmijan i raspoložan,
pokaži mu da je dobrodošao.
Posluži ga onim čime si u stanju,
požuri i ne žali za onim što si mu ponudio
jer su rekli: “Prednost li je onoj kući
koju pohodiše i Zejd i Amr i Malik!”
Ozarenost lica bolja je od čašćenja
a šta je tek s onim ko te dočeka nasmijanf
.
5

12 Da opustiš goste i sa svakom skupinom se ophodiš kako njima dolikuje

Ibn Muflih je rekao: “Pohvalno je da domaćin opusti svoje goste pričom i dogodovštinama koje priliče stanju, ako su oni nečim opterećeni.”…

13 Da naročito vodiš računa o onim gostima koji su došli radi vjere

To su oni koji dolaze da nešto nauče. Ako ti dodje neko od njih, onda vodi računa o tome da ga ugostiš. “Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je vodio naročito računa o ugošćavanju Ehlu-soffe, pa kada bi mu nešto došlo kao poklon, on bi govorio nekom od svojih ashaba: “Idi do Ehlu-soffe i pozovi ih meni.” Ehlu-soffe, kao što je poznato, bili su gosti islama, jer nisu imali ni čeljadi ni imetka niti ikoga svog. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, kada bi mu donijeli sadaku, slao ju je njima.6

Znaj da su ashabi, da je Allah njima zadovoljan, ukazivali naročitu čast učenjacima i učenicima ako bi kod njih odsijedali kao gosti…

14 Prije spavanja domaćin bi trebalo da vodi računa o potrebama svoga gosta

Ako je došao sa puta ili ako ima običaj da ranije legne, neće ga opteretiti sijelom dugo nakon jacije. Nastojat će ga poštediti dječije galame koliko god je to moguće. I jedan i drugi treba da vode računa o tome da ustanu na sabah-namaz. Ovako se musliman ponaša u svakoj situaciji.

pozivaj u goste pobozne i ucene

Ovdje se nameće jedno nužno pitanje:

Da li je dopušteno muslimanu da ugosti nevjernika?

U Muslimovom Sahihu stoji hadis od Ebu Hurejrea da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, ugostio nekog čovjeka koji je bio nevjernik. Naredio je da se pomuze ovca i da mu se donese da pije. Čovjek je popio što mu je doneseno, pa je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao da se još donese. Donijeli su drugu posudu i to je popio, pa treću i tako do sedam posuda. Kada je osvanuo, prihvatio je islam. Poslanik, alejhissalatu vesselam, je naredio da se pomuze ovca i da se donese da čovjek pije. On je popio a onda je naredio da se donese i druga posuda. Čovjek nije mogao ispiti drugu do kraja. Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Vjernik pije u jedno crijevo, a nevjernik pije u sedam crijeva.”7

Nevevi kaže: “Prema medicinarima, svaki čovjek ima sedam crijeva: želudac, tri tanka crijeva vezana za želudac i tri debela. Nevjernik, zbog svoga nevjerstva i nespominjanja Allahova imena, ne može se zasititi osim da napuni svih sedam. Vjernik, zbog svog obzira i umjerenosti i svoga spominjanja Allaha, zasiti se sa jednim.” Kažu: “Hoće se kazati sedam svojstava: pohlepa, proždrljivost, dugoročna nada, požudnost, hrđava narav, zavist i debljina.” Zatim Nevevi kaže: “Učenjaci kažu: ‘Hadisom se želi ukazati na umanjivanje želje za dunjalukom, podsticaj da čovjek prema njemu bude nemaran i zadovoljstvo onim što se ima.'”8

Iz navedenog hadisa se može uvidjeti dozvoljenost da se ugosti nevjernik, nadajući se njegovom primanju islama, kao što je uradio Poslanik, alejhissalatu vesselam.

Edebi vezani za gosta (pravila kako treba da se ponaša gost)

1 Gost ne treba da prednjači

Da ne zauzima najbolje mjesto, jer on ne zna kakav je njegov stepen kod domaćina, ili ko će još doći i prisustvovati, nego će sjesti ondje gdje mu domaćin kaže.

2 Gost neće tražiti određeno jelo

Ibn Dževzi kaže: “Jedan od adaba gosta jeste da ne predlaže određeno jelo, a ako mu se ponude dva jela, izabrat će ono koje je lakše da se napravi, osim ako zna da će obradovati svoga domaćina svojim prijedlogom, ali neće ustrajavati da mu se to i obezbijedi. Treba da mu odazivanje na poziv ne bude isključivo radi jela, nego da mu primarno bude slijeđenje sunneta, da ukaže počast svom bratu muslimanu i da se sačuva od hrđavog mišljenja o sebi, jer se može desiti da, ukoliko odbije poziv, kažu za njega da je ohol. Ne treba ni da često gleda na onu stranu odakle dolazi hrana, jer to je dokaz njegove proždrljivosti, kao i to da ne jede više nego je uobičajeno u vremenu u kojem živi.”

Zbog toga je šejh Tekijjuddin, kada bi ga pozvali negdje, jeo kod svoje kuće da podmiri potrebu, a onda u gostima jeo malo. Bilježi se da je Ibn Abdilberr jeo kod svoje kuće prije nego bi otišao negdje i govorio je: “Hrđav li je čovjek koji pokazuje svoj apetit na hrani drugog.” Ovo se, a Allah najbolje zna, razlikuje od osobe do osobe i od situacije do situacije.9

3 Gost treba da bude svjestan stanja svoga domaćina

Tako što će mu olakšati i neće ga dovesti i navesti na grijeh zbog toga što je on ispustio neku od svojih obaveza prema gostu.

4 Da se gost ne ustručava zato što je postač

Ako bi obradovao svoga domaćina time što će jesti i prekinuti svoj dobrovoljni post, neka prekine post i neka to smatra svojim dobročinstvom prema domaćinu, jer ga je obradovao, i neka smatra da mu je to bolje dobro djelo od dobrovoljnog posta. Ako je to naporno za njega, onda neka nađe neko opravdanje.

Ibn Abbas je rekao: “Jedno od najboljih dobrih djela je počastiti sugovornike iftarom.” Ako je domaćin zapostio dobrovoljni post a došao mu je gost, onda je pohvalno da domaćin prekine post radi gosta.“10

Ata je rekao: “Pitao sam Selmana b. Musaa: ‘Da li je čovjek prekidao dobrovoljni post radi gosta?’ – On je rekao: ‘Jeste.'” Hasan je rekao: “Dozvoljeno je čovjeku koji posti dobrovoljni post da prekine post kada mu dođe gost i da to nadoknadi postom nekog drugog dana.” Nevevi je rekao: “Kada čovjek zaposti dobrovoljni post, lijepo je i da ga dovrši, jer je Allah rekao: I ne ništite djela svoja! (Muhammed, 33) Međutim, ako je njegovom gostu neprijatno zbog toga što on posti, onda je pohvalno da prekine svoj post, jer je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “A i tvoj posjetitelj ima pravo na tebe.” I još je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Onaj svijet neka počasti gosta.” Međutim, ako to ne predstavlja smetnju njegovom gostu, dobrovoljni post domaćina, onda je bolje da isposti do kraja taj dan. A Allah najbolje zna.

5 Domaćin je preči od gosta da predvodi namaz

Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je odvraćao od toga. Bilježi se od Ibn Mesuda da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “I neka ne osigurava čovjek čovjeka u njegovoj oblasti, i neka ne sjedi u njegovoj kući počasno osim uz njegovu dozvolu.”11

Nevevi je rekao: “Onaj ko je sjedio na nekom mjestu, najprječi je tom mjestu, pa ako hoće da istupi da predvodi namaz, a ako hoće dat će prednost nekom drugom kome želi, makar taj kome se nudi bio i nižeg položaja od ostalih prisutnih, jer to je njegova nadležnost i on se tu ponaša kako hoće.” Onda je rekao: “Rekli su: ‘Pohvalno je da domaćin dopusti onom ko je bolji od njega.'”12

6 Gost ne treba ispitivati domaćina o kućnim stvarima

Osim da ga pita za pravac kible i WC. Ne bi trebalo da gleda u pravcu ženskih prostorija i da mu se opire kada ga domaćin stavi na neko mjesto, ukazujući mu čast time, niti da odbije pranje ruku.13

7 Da ne puši u kući domaćina

Jer to šteti i zdravstveno i odgojno porodici domaćina. Također ni domaćin neće pušiti pred gostima, jer to je hrđava i štetna navika.

Dragi gostu, ukoliko nisi kod rođaka ili prijatelja, budi obziran i nagodan. Vodi računa o onom čije si vrijeme okupirao i nastoj da što kraće budeš u gostima. Svaki čovjek ima svoje odgovornosti i obaveze, vidljive i nevidljive, i nastoj da svom domaćinu budeš olakšica a ne teret.

Edebi vezani za posluživanje hrane

voce

1 Požurivanje s hranom

Ovakav postupak predstavlja počast gostu. Ako je pozvano više gostiju, pa većina od njih dođe u zakazano vrijeme, a okasne jedan ili dvojica, preče je da se usluže ti koji su došli na vrijeme nego da se čekaju oni koji kasne, shodno riječima Uzvišenog: Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim? (Ez-Zarijat, 24) Njih su počastili tako što su požurili s hranom pred njih. Na to ukazuju i riječi Uzvišenog: I ubrzo im donese pečeno tele. (Hud, 69) I riječi: I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele. (Ez-Zarijat, 26)

Hatim Esamm je rekao: “Žurba je šejtanska, osim u pet situacija, u kojima je sunnet Poslanika, alejhissalatu vesselam: požuriti s hranom gostu, požuriti s opremanjem umrlog, udati djevojku, izmiriti dug i pokajati se od grijeha.”

2 Redoslijed hrane tako da se najprije posluži voće

Tako je u skladu s medicinom, jer ju je lakše svariti i treba da dođe na dno želuca. U Kur'anu imamo ukaz na davanje prednosti voću u riječima Uzvišenog: …i voćem koje će sami birati. (El-Vaki’ a, 20), a onda kaže: …i mesom ptičijim kakvo budu željeli. (El-Vaki'a, 21)

Ibn Dževzi kaže: “Jedan od edeba pripravljanja hrane je da se požuri s njom i da se najprije ponudi voće, jer je to bolje za organizam.” A kao dokaz za to navodi citirani ajet. Ebu Sulejman Darani kaže: “Jedenje voća uzrokuje zadovoljstvo Allahom, a ovo se završava sa pijenjem hladne vode i polijevanje vode na ruke, prilikom pranja.”

Memun je rekao: “Popiti hladne vode iščišćava zahvalu.” Neko je rekao: “Slast nakon hrane bolja je nego mnoge vrste jela.”

3 Da se ne požuri s uklanjanjem jela prije nego se gosti zadovolje njime

Sve dok se ne izmaknu od posluženog jela. Moguće je da se nekom od njih više sviđa to jelo nego ostala, ili još se nije nahranio pa će biti nezadovoljan ako se požuri s uklanjanjem jela.

4 Domaćin treba da pomogne svom gostu u jelu

Indijski kraljevi su jeli zajedno s gostima, a perzijski kraljevi su jeli nakon gostiju.

Rekli su:

Kada čovjek jede s svojim gostom poručuje
da se gost opusti i da mu je drago što je tu.
Ako ne jede s njima,
to ukazuje gostu da je on škrtica.14

Edebi vezani za odlazak i opraštanje

1 Gost ne bi trebalo napuštati kuću domaćina prije nego mu on dozvoli

2 Domaćin treba da izađe s gostom do ulaznih vrata

Ako je u mogućnosti, inače treba doći makar do sobnih vrata. Potpuna čast je pokazati raspoloženje i lijepo razgovarati prilikom dočeka, jela i ispraćaja.

3 Da gost ode zadovoljan

Ako je i bilo nekih propusta, neka to opravda svom domaćinu i neka mu ne zamjeri, jer plemenit je onaj ko oprosti.

4 Da moli za njega u odsustvu

Tražeći od Allaha da mu poveća opskrbu i da mu pruženo gostoprimstvo učini na vagi njegovih dobrih djela.

Bilježi se od Abdullaha b. Bisra da je rekao: “Poslanik, alejhissalatu vesselam, je bio gost kod mog oca i poslužili smo ga hranom i posudom. Jeo je iz nje, a onda mu je izneseno hurmi. Jeo je od njih, a košpice je odbacivao s dva prsta. Onda mu je izneseno piće, pa je pio. Onda je uzeo ono što mu je s desne strane i otac je ustao i uzeo za uzde njegovu jahalicu i rekao: ‘Zamoli Allaha za nas.’ Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: ‘Allahu, blagoslovi ih u onome čime si ih opskrbio i oprosti im i smiluj im se.’15

Nevevi kaže: “U ovom je podsticaj gostu da traži od Allaha povećanje opskrbe domaćinu, oprost i milost za njih.”16

Bilježi se od Enesa da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, došao Sa'du b. Ubadetu i ovaj mu je iznio hljeba i maslinova ulja. On je jeo, a onda je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Neka kod vas iftare postači i vašu hranu neka jedu čestiti i neka na vas meleki salavat donose.”17

Njegove riječi želje podrazumijevaju da je to dova i podsticaj svima koji jedu kod njega da mole za njega. Također se prenosi od Poslanika, alejhissalatu vesselam, da je rekao: “Ko vam učini dobro, uzvratite mu, a ako nemate čime, onda molite za njega.”18


Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž

Bilješke:

1 Osim ako se od toga poziva nadaš da ćeš ih pridobiti i da će se oni popraviti i pokajati.
2 Darimi, 3/103.
3 Muslim, 108-109.
4  Buhari, 3798; Muslim, 2054.
5 El-mustatref fi kulli fennin mustazref, 202.
6 Pogledaj ovaj slučaj u Sahihul-Buhari.
7 Muslim, 2063; Malik, 1648; Tirmizi, 1819, i drugi.
8 Nevevi šerhu Muslim, 253.
9 El-adabuššer'ijjetu, Ibn Muflih, 3/1193, i pogledaj: Mev'izatul-muminin, iz lhja ulumiddina, od Kasimija, 153.
10 Mev'izatul-muminine, Kasimi, 152.
11 Muslim, 673.
12 Nevevi šerhu Muslim, 3/183.
13 El-mustatref fi kulli fennin mustazref, 205.
14 Muhadaratul-udebai ve muhaveretuššu'arai vel-bulegai, 2/585.
15 Muslim, 2042.
16 Nevevi šerhu Muslim, 7/227.
17 Ebu Davud, 3854; Ibn Madže, 1747, i drugi, a Albani kaže da je vjerodostojan.
18 Ovako se bilježi, od Esedija, u lhja ulumiddinu, 1/312, a hafiz Iraki komentariše riječima: “Bilježe Ebu Davud, Nesai od Ibn Omera sa vjerodostojnim lancem prenosilaca sljedeći sadržaj: ‘Ko vam napravi dobro…’ Hadis je i u izrazu: ko vam dođe s dobrim, ko vam obavi dobro, ko vam učini dobro. l hadis je vjerodostojan.”