Naslovnica Islam Rekaik Džihad onoga ko ne prisustvuje džihadu

Džihad onoga ko ne prisustvuje džihadu

210
islamske teme

Svaki musliman koji u svom srcu nosi iskrenost prema Allahu Uzvišenom, a zatim i ljubomoru spram svoje vjere, nastoji da što više bude od koristi vjeri i muslimanima. Najveća korist koju može pružiti vjeri i muslimanima jeste njegovo učestvovanje u džihadu, bilo to svojim tijelom, ili imetkom, ili perom, ili bilo kojom drugom vrstom učestvovanja. Pa ako bude uskraćen svih ovih vrsta učestvovanja, onda on ima druge vrste džihada koje su isto tako bitne i korisne za muslimane, a za čije će učestvovanje imati velike nagrade kod Uzvišenog Allaha.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio da onaj ko se stara o udovicama i miskinima je poput onoga koji se bori na Allahovom putu, ili poput onoga koji dane provodi u postu, a noći u namazu.

Od tih hadisa su sljedeći rivajeti:

«السَّاعِي عَلَى الأَرْمَلَةِ وَالمِسْكِينِ، كَالْمُجَاهِدِ فِي سَبِيلِ اللَّهِ، أَوِ القَائِمِ اللَّيْلَ الصَّائِمِ النَّهَارَ»

„Onaj koji pomaže udovici i bijedniku (miskinu) jest kao borac na Allahovom putu ili kao onaj koji noću klanja, a danju posti.“ (El-Buhari, 5353)

„Onaj koji se brine o udovici i siromahu jest kao borac na Allahovu putu, ili kao onaj koji danju posti, a noć provodi u ibadetu.“ (El-Buhari, 6006)

„Onaj ko se brine za udovice i siromašne je kao mudžahid na Allahovom putu.“ (Muslim, 2982)

„Onaj koji brine o udovicama i bijednicima je poput borca na Allahovom putu, ili poput onoga koji dane posti, a noći provodi u ibadetu.“ (Et-Tirmizi, 1969), i kaže da je hadis hasen-sahih-garib.

Zašto se ovo djelo poredi sa džihadom?

Rekao je Mulla Ali El-Kari, rahimehullah:
„… jest kao borac na Allahovu putu“, tj. nagrada onoga ko se brine za njih, usmjerava ih, troši na njih, je poput nagrade gazije u džihadu, jer, uistinu, imetak je brat (srodan) duši, a u davanju istog je suprotstavljanje duši tražeći zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara.1

Imam Ibn ‘Allan, rahimehullah, je kazao:
Upoređen je sa mudžahidom zato što briga o ženi, i o tome što je popravlja i čuva, ustrajnost na tome nije pojmljiva osim uz ogromno strpljenje, i vođenje borbe protiv svoje duše i šejtana, jer to dvoje i te kako udaljavaju od toga, i predstavljaju ga teškim, te nastoje pokvariti čovjekov nijjet u tome, a zbog toga možda ga čak pozivaju i na zlo; pa je iz tog razloga malo onih koji ustraju na tom vrijednom djelu, a još manje je onih koji u tome budu sačuvani od pomenutih stvari. Zato kada se sprovede to djelo, time se postižu mnoge koristi: otklanjanje nevolja nemoćnih, zadovoljavanje njihovih potreba, čuvanje njihove časti i ugleda, te olakšavanje njihovim životima.2

Šta se cilja pod izrazom „Ermele“

Ovo je što se tiče nagrade onoga koji brine o udovici i miskinu. No, nama je cilj da nešto podrobnije progovorimo o tome šta se cilja pod izrazom „Ermele“, a koji se navodi u svim tim rivajetima?

Kod nas je ustaljeno i poznato da se taj izraz prevodi kao udovica, tj. žena kojoj je preminuo muž; i time se briga o „Ermeli“ ograničava na jednu vrstu žena, što, donekle, može biti štetno za ostale kategorije žena, a ujedno i kao stvar koja odvraća mnoge od onih koji bi da brinu i staraju se za „Ermele“. Pa da vidimo šta učenjaci kažu o izrazu „Ermela“ i kako ga oni tumače.

Kaže imam En-Nevevi, rahimehullah:
„Ermele“ je žena koja nema muža, svejedno bila udavana ili ne; a rečeno je i da to znači ona koja se razvela od muža. Rekao je Ibn Kutejbe: nazvana je tim imenom zbog toga što je zadesio „Irmal“, a to znači siromaštvo i gubljenje opskrbe gubitkom muža.“3

Rekao je imam Ibn Hadžer el-Kastilani, rahimehullah:
„Ermele“ je žena koja ne posjeduje supruga, bilo da je prije toga udavana ili ne, ili je to žena koju je razveo muž…“4

Isto tako šejh i muhaddis Muhammed es-Siddiki el-Fetteni, rahimehullah, veli:
„Ermele“ je žena bez muža, bilo da joj je prethodila udaja ili ne. A rečeno je: to je udovica…
Isto tako, „ermele“ označava siromašnu ženu, koja uz to i nema muža.5

Ne negiramo da se „ermelom“ prvenstveno cilja na udovicu, i to je ono što je poznato i najpreče kada se spomene ovaj izraz. Međutim, treba imati na umu da to isto tako može značiti i ono što smo do sada navodili; pa da na taj način ne budu uskraćene te pomoći ni ostale muslimanke koje su u potrebi a nisu udovice.

Rekao je poznati muhaddis Ibnul-Esir, rahimehullah:
„Eramil“ (množina od ermel) su miskini, kako od muškaraca tako i od žena. Iako je specifičnije i češće upotrebe za žene. Za mušku jedninu se kaže „ermel“, a za žensku „ermele“, i ovi izrazi se u više hadisa navode. Dakle, „ermel“ je onaj čija je žena preminula, a „ermele“ je žena čiji je muž preminuo.6

Šta postižemo zbrinjavanjem „ermele“

Rekao je šejh Muhammed El-Hauli, rahimehullah:
Mudžahid na Allahovom putu koji služi svojoj vjeri svojim tijelom i imetkom, ili ugledom i pozicijom, ili znanjem i perom, za takvog nema druge nagrade osim Dženneta i lijepog pomena na dunjaluku, te visokog položaja u dušama.
Istu takvu nagradu zaslužuje onaj koji se brine i stara o ermeli i miskinu, pa se umara, naporno radi i na tome ustrajava, samo kako bi udovoljio potrebama te ermele, nakon što je izgubila muža koji se brinuo o njoj i izdržavao je. On time umanjuje njenu bol zbog gubitka, daje joj podršku, čuva njenu ruku od pružanja (tj. prošenja), te njeno lice od izlaganja. Isto tako treba postupati i prema muslimanu koji je ostao bez imetka, i nije u mogućnosti da zarađuje, ili ima mogućnost ali ne može naći posao; pa takav zarađuje i sakuplja imetak svojim znojem, ne kako bi on i njegova porodica uživali, ili kako bi ga trošio u udovoljavanju strasti, već kako bi time utolio glad miskina i učinio ga neovisnim, i time sačuvao njegov ugled od sramote; pa ovakav je najpreči stepenima mudžahida, i deredžama el-mukarrabina (onih bliskih). Stoga nastoj da svojim imetkom, vremenom, i snagom pomažeš bespomoćnima i potrebnima, time ćeš postići visoke deredže i u Džennetu vječno uživanje.7

Nakon ove spoznaje svi mi znamo da ermela i miskina danas ima na pretek, pa nam to daje posebnu priliku da steknemo tako vrijedne i velike nagrade a da nismo ni kročili u džihad. Uz to, time ćemo sačuvati ove bespomoćne muslimane od sramote, poniženja i zabranjenih stvari. Nakon Uzvišenog Allaha oni ne posjeduju nikoga drugog mimo svoje braće muslimana, a to smo upravo mi, i oni trebaju i čekaju našu pomoći potporu, pa im se odazovimo.

Jedan od velikih i poznatih muhaddisa u prvim generacijama, a to je imam Ibn Bettal, rahimehullah, je kazao:
„Ko ne može učestvovati u džihadu na Allahovom putu, niti je u stanju da klanja noću i posti danju, onda neka radi po ovom hadisu, tako što će se starati o ermelama i miskinima, kako bi na Sudnjeme danu bio proživljen zajedno sa mudžahidima koji su se borili na Allahovom putu, a bez da je napravio ijedan korak, ili udijelio jedan dirhem, ili se uplašio od neprijatelja kojeg je susreo; ili kako bi bio proživljen zajedno sa postačima i klanjačima i postigao njihove deredže, a on je jeo danju i spavao noću u svom životu.
Prema tome, svaki vjernik bi trebao žuditi za ovom trgovinom koja ne propada, i brinuti se o ermeli i miskinu radi lica Allaha Uzvišenog, pa da time postigne stepene mudžahida, postača i klanjača, bez umora i tjeskoba, a to je blagodat koju Allah, džele šanuhu, daje onome kome On Uzvišeni hoće.“8

Briga selefa o ermelema i miskinima

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

1- „Ko ukloni neku dunjalučku poteškoću vjerniku, Allah će njemu ukloniti neku ahiretsku poteškoću“

Ovo je podsticaj vjernicima da otklanjaju nevolje jedni drugima, a zauzvrat im se obećava uklanjanje ahiretskih nevolja. Nevolje na dunjaluku mizerne su u odnosu na one kakve će biti na Sudnjem danu. Zato, ove Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi mogu itekako da podstaknu ljude da drugima otklanjaju dunjalučke nedaće u zamjenu za otklanjanje još većih nedaća na onom svijetu.

2 – „Allah je u pomoći Svome robu, dok je on u pomoći svome bratu.9

Kako divno Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče vjernike da činjenje dobra drugima!? Otuda je prva generacija muslimana, znajući za ovaj islamski princip, tražila način da pomogne drugima, znajući da će i njima Allah pomoći, kada im pomoć bude potrebna.
Tako je Ebu Bekr, radijellahu anhu, muzao stoku iznemoglim staricama, pa kada je postao halifa, jedna od starica se zabrinula da on sada, nakon preuzetih obaveza, neće imati priliku pomagati im u tome, ali ih je Ebu Bekr, radijellahu anhu, smirio riječima: ‘Naporitv! Ja se, uistinu, nadam da ove obaveze koje sam preuzeo neće ništa uticati na moju dosadašnju naviku!’

Omer, radijellahu anhu, je, također, bio na raspolaganju potrebnima. Brinuo se o udovicama (tj. ermelama) i nemoćnima: noću je za njih crpio vodu iz bunara, a ujutro bi im nabavljao potrepštine i odnosio smeće!

Jednom prilikom poznati ashab Talha, radijellahu anhu, primijeti kako Omer ulazi jednoj ženi. Sutradan je Talha ušao toj ženi u kuću i tamo zatekao slijepu i paraliziranu staricu. Na pitanje: ‘Šta radi onaj čovjek kod tebe?’, ona je odgovorila: ‘On već dugo vremena dolazi kod mene. Nabavlja mi sve što mi je potrebno i odnosi smeće! Čuvši to, Talha, radijellahu anhu, reče: ‘Majka te rodila, Talha! Zar ćeš ti Omeru tražiti mahane?!

Jedan od selefa, Ebu Vail, bi svakog dana u svom kvartu obilazio žene koje su bile u potrebi i starice, te bi im kupovao ono za čim su imale potrebe.’10

Takav je bio hal naših dobrih selefa, Allah im se smilovao. Jer su oni istinski primjenjivali hadis kojeg su dobro poznavali:

„Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i suosjećanju je kao primjer jednog tijela. Kada neki njegov dio oboli, i ostali dijelovi su uznemireni nesanicom i vrućicom.“11

Molim Uzvišenog Allaha da nam omogući ova dobra i vrijedna djela, ta da nas učini od Njegovih iskrenih i bogobojaznih robova koji uvijek brinu za islam i ostale muslimane. I hvala Allahu Gospodaru svih svijetova.

P.S. Ovim nikako ne želimo odvraćati od učestvovanja u džihadu na bilo koji način, ne, nikako. Već ovim želimo da podstaknemo nas same i ostale muslimane koji nemaju udjela u džihadu da ovim djelima steknu te visoke stepene i ogromne nagrade, i time što je više moguće ublaže nedaće i musibete ostalim muslimanima. Jer ako ne možemo, iz određenih razloga, učestvovati u džihadu, onda možemo učestvovati u ovim isto tako važnim i korisnim djelima za islamski ummet.

dekorativna linija

Napisao: Emir Krčo


Bilješke:

1 Mirkatul-mefatih (7/3101).
2 Delilul-felihin (3/84).
3 Šerh ala muslim (18/112).
4 Iršadus-sari (9/22).
5 Medžme'u biharil-envar (1/49).
6 En-Nihaje fi garibil-hadis (2/266).
7 El-Edebun-nebevijj (117 str.).
8 Šerh sahihil-Buhari (9/218).
9 Muslim (2699).
10 Džami'ul-ulumi vel-hikem (2/258).
11] Muslim (2586).