Naslovna Islam Namaz Ako selefi nisu klanjali teravije čitajući iz Mushafa, zašto bi mi?

Ako selefi nisu klanjali teravije čitajući iz Mushafa, zašto bi mi?

215
Učenje Kur'ana u namazu

U posljednje vrijeme je učestala praksa određenih klanjača da na teravih namazu, dok klanjaju za imamom, drže Mushafe i prate njegovo učenje. Naravno, ima onih koji ovo djelo podržavaju, kao i onih koji se tome protive, ovim povodom mi ćemo nešto malo detaljnije progovoriti o tome.

Što se tiče toga da imam predvodi namaz čitajući iz Mushafa, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ono što je po ovom pitanju ispravnije je stav džumhura, a to da je dozvoljeno onome ko klanja namaz da čita iz Mushafa, klanjao on sam ili predvodio druge, ako za to ima potrebe, poput toga da ne zna cijeli Kur'an napamet, ili da mu je hifz (pamćenje) Kur'ana slab, i slično tome.

Imam Buhari u svom Sahihu bilježi predaju u kojoj stoji da je Aiši, radijellahu anha, imamio njen rob Zekvan čitajući tekst direktno iz Mushafa.[1]

A isto tako se spominje da je imam Ibn Šihab Ez-Zuhri kazao: „Naši najbolji (imami) bi čitali iz Mushafa u Ramazanu.“[2]

Dok imam En-Nevevi spominje sljedeće: „Kada bi čovjek učio Kur'an gledajući u Mushaf namaz mu ne bi bio pokvaren, svejedno znao on to što čita napamet ili ne… I kada bi u svom namazu ponekad okretao listove (Mushafa) namaz mu ne bi bio pokvaren…
Ovo što smo spomenuli, a to da čitanje iz Mushafa ne kvari namaz, je naš (tj. šafijski) stav, i stav imama Malika, Ebu Jusufa i Muhammeda (učenici Ebu Hanife), te Ahmeda b. Hanbela, dok je stav imama Ebu Hanife da to kvari namaz…“[3]

No, nas interesuje druga mesela, a to da li je onom ko klanja teravih namaz za imamom dozvoljeno da prati učenje imama gledajući u Mushaf?

Kao prvo:
Na osnovu navedenih predaja selefa i govora učenjaka vidimo da se ulema razišla kada je imamovo učenje iz Mushafa u pitanju, pa ima onih koji to dozvoljavaju, ima onih koji to smatraju mekruhom, a ima i onih koji to zabranjuju. Dakle, učenjaci raspravljaju oko toga da li je to haram ili mekruh za imama ili nije, a nikako za onoga ko nije imam! Pa ako su se učenjaci ovako postavili spram ove mesele, kako bi se postavili ili šta bi tek kazali za onoga ko klanja teravih namaz gledajući u Mushaf a nije imam?!

Kao drugo:
Sada ćemo navesti stvari zbog kojih musliman ne bi trebao to činiti.

1 Namaz i način njegova klanjanja su ibadeti u koje se ne smije ništa dodati niti iz njih oduzeti, i prema tome osnova je da se u namazu ne čini nikakav pokret osim sa dokazom, a ispravan i direktan šerijatski dokaz za držanje Mushafa u namazu ne postoji.

2 Držanjem Mushafa u namazu čovjek propušta sljedeće sunete: držanje desne šake preko lijeve, skrušenost, gledanje u mjesto sedžde, te upotpunjavanje ruku'a i sedžde.

3 Držanje Mushafa u namazu rezultira dodatne nepotrebne pokrete, kao što su otvaranje, zatvaranje, listanje i držanje Mushafa, te pomjeranje očiju.

4 Obavljanje namaza držeći Mushaf u ruci sliči ehlul-kitabijama (židovima i kršćanima) koji obavljaju molitve tako što svoje knjige drže u rukama.

Od Ibrahima En-Nehaija, rahimehullah, se prenosi da je rekao: „Oni (selefi) su prezirali da ih imam predvodi u namazu čitajući iz Mushafa, jer bi se time poistovijetili sa ehlul-kitabijama.“[4]

Isto tako se prenosi da je El-Hasen El-Basri prezirao da čovjek predvodi u namazu čitajući iz Mushafa, jer tako postupaju kršćani.“[5]

Stoga, ako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se pozdravljamo kao što se židovi i kršćani međusobno pozdravljaju, a to je podizanjem prsta ili šake, pa zar nije preče da se ne poistovijećujemo sa njima u još važnijoj i daleko opasnijoj stvari, a to je namaz?!

5 To nije bila praksa niti Poslanika, niti ashaba a niti selefa, pa zar smo mi bogobojazniji i skrušeniji u namazu od njih?!

6 Neuvažavanje Allahove Knjige, tako što kada idemo na ruku'u ili sedždu a nemamo adekvatno mjesto gdje bi spustili Mushaf, već umjesto toga mi ga cijelo vrijeme držimo u ruci, čime ne upotpunjavamo ruku’ i sedždu, ili ga stavimo ispod pazuha, ili ga spustimo na pod i slično tome, sve to, onda kada nema potrebe za tim, predstavlja jedan vid neuvažavanja Allahove Knjige.

Kao treće:
Oni koji taj postupak odobravaju, oni to opravdavaju sljedećim razlozima:

1 „Time sam skrušeniji u namazu!“.
Ovo je neispravno, zbog toga što se skrušenost u namazu postiže nekretanjem i nepravljenjem pokreta, a čitanje iz Mushafa znamo šta sve zahtjeva od pokreta. Također, poznato je da ashabi ne bi čuli za neki hajr a da ga ne bi odmah primjenili, a još kada su u pitanju stvari koje povećavaju nagradu, iman, bogobojaznost ili skrušenost u namazu, onda bi oni bili prvi u tome. Međutim, u ovom slučaju vidimo da niko od ashaba nije to činio, iako je, bez imalo sumnje, veliki broj njih imao potrebe za tim zbog nepamćenja cijelog Kur'ana napamet.

2 „Ako imam pogriješi mogu ga ispraviti!“.
I ovo je neprihvatljivo, zbog toga što se to uzima u obzir samo onda kada imam nekoga od klanjača zaduži time. Međutim, ako i sam imam čita iz Mushafa onda više niko nema potrebe za tim.

3 „Ako je Poslanik držao svoju unuku dok je klanjao, zašto bi bio problem da i mi držimo Mushaf dok klanjamo, u čemu je razlika?“.
Razlika je u tome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupio samo jednom, i postoji mogućnost da je to bilo zbog potrebe ili nekog drugog razloga, kao što to spominju učenjaci. Dok oni koji klanjaju za imamom nemaju nikakve potrebe niti razloga da gledaju u Mushaf dok klanjaju za imamom.
Ovo potvrđuju i drugi hadisi u kojima se spominje da bi Poslanik, zbog potrebe, u namazu napravio par pokreta koji nisu od namaza, poput toga da je pomjerio Aišina, radijellahu anha, stopala kako bi učinio sedždu, ili onda kada je šejtan htio da prođe ispred njega pa ga je on uhvatio, ili kada je napravio par koraka kako bi Aiši otvorio vrata itd..
Dakle ovi i slični hadisi ukazuju da je Poslanik pravio pokrete koji nisu od namaza onda kada bi se za to pojavila stvarna potreba ili zbog nekog drugog razloga, a ne zbog toga što je to od djela namaza, ili što je to dozvoljeno bez da za tim ima ikakve potrebe. Jer namaz je ibadet u kome čovjek treba pristupiti potpuno iskreno i skrušeno, i u kome se ne smije ničim drugo baviti osim djelima namaza, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu:
„U namazu je zauzetost (klanjača učenjem).“[6]

Kao četvrto:
Od savremenih učenjaka koji smatraju da to ne treba činiti zato što ni selef to nije radio, i zbog onoga što smo prethodno naveli, su i: šejh Ibn Baz, Ibn El-Usejmin, Salih El-Fevzan, Salih El-Munedždžid, Muhammed El-Hassan, Abdul-Aziz Et-Tarifi, Halid El-Muslih i drugi. Štaviše, šejh Muhammed El-Hassan kaže da je to bidat (novotarija).

Kao peto:
Od pokuđenih stvari u namazu, a oko čega su svi učenjaci složni, je i pravljenje određenih pokreta bez da za tim ima potrebe, kao što je to čačkanje brade, namještanje odjeće, pucketanje prstiju, okretanje lica u stranu, zatvaranje očiju isl.[7]

Mi smo još na samom početku spomenuli da držanje Mushafa zahtjeva više radnji i pokreta, bez da za tim klanjač ima stvarnu potrebu, i odgovorili smo na tvrdnju da se time povećava skrušenost kod klanjača. Pa na osnovu toga, držanje Mushafa u namazu od strane muktedije je u najmanju ruku mekruh kojeg ne treba činiti, zbog pravljenja pokreta za koje klanjač nema istinsku potrebu.

Za kraj, htio bih spomenuti dvije stvari oko kojih se svi slažemo.

Prva stvar: svi se slažemo oko toga da je zabranjeno ezijetiti drugoga, bilo to činjenjem određenog ibadeta kao što je namaz ili ne, a ezijet je ezijet bio on mali ili veliki.
Pa ako su učenjaci rekli da je čovjeku zabranjeno da uči Kur'an na glas ako neko pored njega klanja, zbog toga što klanjaču to smeta, remeti namaz, i time ga ezijeti, šta tek reći za onoga koji pored tebe vadi i drži Mushaf u ruci, zatim prelistava stranice pa ga ponovo vraća u džep, i tako tokom cijele teravije, da li možeši biti skrušen pored njega?!

Ako smatraš da ti je dozvoljeno da držiš Mushaf u ruke tokom namaza, onda znaj da ti je zabranjeno da na bilo koji način ezijetiš klanjača pored sebe.

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Niko nema pravo da naglas uči Kur'an, bilo to u ili van namaza, ako će to njegovo (naglas) učenje ezijetiti onoga ko klanja pored njega, zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike u Ramazanu zatekao ljude da klanjaju i da naglas uče Kur'an, pa je rekao:  ‘Zar ne možete tiho komunicirati sa svojim Gospodarem? Ne uznemiravajte jedni druge i ne podižite glas prilikom učenja.'“[8]

I druga stvar: želim da ovu našu raspravu zaključim citiranjem jednog poznatog hadisa, a koji je ujedno i osnova po pitanju mesele namaza i svega što se veže za isti.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „I klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.“[9]

Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli sljedeće: “Poslanik im je naredio da klanjaju onako kako su njega vidjeli da klanja. I ovo ukazuje da je imamu obaveza da klanja i predvodi ljude onako kako je Vjerovjesnik klanjao i predvodio ljude.”[10]

Imam Ibn Dekik El-I'id je kazao:
„I klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.“ Ovo je obraćanje Maliku (ashabu koji prenosi ovaj hadis) i njegovim drugovima (a koji su zajedno s njim bili kao delegacija kod Poslanika) da uspostavljaju namaz na način kako su vidjeli Poslanika da klanja. A ovo obraćanje se, također, odnosi i na ostatak ummeta u tome da mora obavljati namaz na pomenuti način.“[11]

Prema tome, jesmo li mi pročitali ili čuli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, makar jednom klanjao teravih namaz gledajući u Mushaf?!
Ako mi nismo pročitali niti čuli da je Poslanik to radio, s kojim to pravom i na osnovu kakvog dokaza mi klanjamo teravih namaz gledajući u Mushaf, a već nam je poznato da je Poslanik naredio da klanjamo onako kako je on klanjao?!

Sada bilo bi lijepo navesti i poznato usulsko pravilo, a koje glasi: „Mefhumul-muhalefe“ (suprotno razumijevanje). Pa ako nam je Poslanik naredio da klanjamo onako kao što je on klanjao, ono što se suprotno razumije iz ovoga jeste to da nam je zabranjeno da klanjamo onako kako on nije klanjao, a Poslanik nije klanjao gledajući u Mushaf, što znači da nam je zabranjeno da klanjamo gledajući u mushaf.

Nakon ovog temeljnog i detaljnog izlaganja, slobodno možemo kazati da konstatacija kako je po ovom pitanju proritetnije mišljenje da nema smetnje ako čovjek klanja za imamom gledajući u Mushaf, i da je to mesela odobrenog razilaženja u kojem ima mjesta za suprotno mišljenje, potpuno neispravna zbog što se u tome ogleda neispravno poimanje ove mesele, i zbog toga što su argumenti – mišljenja da čovjek ne smije čitati iz Mushafa dok klanja za imamom – ispravniji, precizniji i jači.

A Uzvišeni Allah najbolje zna.

Molim Allaha da nam istinu pokaže istinom i omogući njeno slijeđenje, i da nam neistinu pokaže neistinom i omogući njeno napuštanje. I molim Uzvišenog da nas učini od Njegovih iskrenih robova koji kada spoznaju istinu odmah je prihvate i slijede istu, a ostavljaju sve drugo od strasti, šubhi i mišljenja ljudi.

I hvala Allahu Gospodaru svih svijetova.

Ovdje ću postaviti linkove za video klipove na kojima neki od pomenutih šejhova govore o ovoj meseli. Pa ko poznaje arapski može da posluša i lično se uvjeri.

Fetva šejha Ibn Baza, rahimehullah:
https://islamqa.info/ar/answers/52876/

Fetva šejha Ibn El-Usejmina:
https://ar.islamway.net/fatwa/17046/
https://www.youtube.com/watch?v=xazgKHvI8Dk

Fetva šejha El-Fevzana:
https://www.youtube.com/watch?v=VVqq0mNs08w

Fetva šejha Muhammeda El-Munedždžida:
https://www.youtube.com/watch?v=_i7XG0w4gKA

Fetva šejha Abdul-Aziza Et-Tarifija:
https://www.youtube.com/watch?v=Oa2gbilrvIE

Fetva šejha Muhammeda El-Hassana:
https://www.youtube.com/watch?v=wD1BwCyR6_s

Fetva šejha Halida El-Musliha:
https://www.youtube.com/watch?v=O_oMA34klF0

Napisao: Emir Krčo

Bilješke:

[1] Poglavlje: Imam roba i oslobođenog roba.
[2] El-Mudevvene (1/224).
[3] El-Medžmu’a šerh el-muhezzeb (4/95).
[4] Abdur-Rezzak u El-Musannefu (3927), Ibn Ebi Šejbe u El-Musannefu (7226), i Ibn Ebi Davud u El-Mesahif (451 str.).
[5] El-Mesahif (454 str.).
[6] Buhari (1216).
[7] El-Mevsuatul-fikhijje (27/102).
[8] Medžmu'ul-fetava (23/64).
[9] Buhari (6008).
[10] Medžmu'ul-fetava (22/568).
[11] Ihkamul-ahkam šerh ‘umdetil-ahkam (1/233).