Naslovnica Edeb - Odgoj Fetva u vjerovjesničkom medžlisu (sijelu)

Fetva u vjerovjesničkom medžlisu (sijelu)

444
kruzoci zikra

Dopustite nam da zamislimo da smo sada zajedno u medžlisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i došao mu je neki čovjek da ga pita o određenoj meseli, te mu on, alejhis-selam, odgovori: “Uradi to i to”, ili “Nemoj raditi to i to”! Šta mislite, da li bi ovaj pitalac počeo propitivati i detaljisati: ‘O Allahov Poslaniče, da li je to vadžib ili mustehab?”, ili: “O Allahov Poslaniče, da li je to haram ili mekruh?”, ili: “Da li je to veliki ili mali grijeh?”

Kažem uz potpunu sigurnost, nećeš naći da je takvo nešto upamćeno u povijesti pitanja ashaba. Naprotiv, naći ćeš da su njihova pitanja bila eventualno o nepoznatom terminu, a zatim bi odmah prešli na sprovođenje onoga što se traži od njih. Mislim da je najprikladniji primjer za pomenuto slučaj trojice koja su izostala iz bitke na Tebuk, pa je Poslanik svakom od njih naredio da se izoluju od svojih žena, pa je neko od njih upitao: ‘Hoću li je razvesti ili nešto drugo?”, a Poslanik mu reče: “Ne! Već se izoluj od nje, i nikako joj ne prilazi…” do kraja hadisa. Nadam se da ovo kazivanje najjasnije ukazuje na ono što je prethodilo.

I nije ovo jedini slučaj koji se dogodio, naprotiv takvih primjera je na stotine a koji potvrđuju ovu detaljnu istinu, u kojoj su ashabi dali najuzvišeniji i najčudniji primjer kada je u pitanju predanost i pokornost.

Ono što privlači pažnju jeste da se od ashaba, pored njihove različitosti u stepenima znanja i dužini sahabluka, ne prenosi – shodno mom saznanju – takvo detaljisanje koje nalazimo kod naših suvremenika, štaviše oni (ashabi) su odmah to sprovodili u praksu! I ovo je, tako mi Allaha, tajna od tajni njihovog izdvajanja od ostalih, i uzvisenja njihove ličnosti, i podizanja njihovih stepena; pa oni – kada je u pitanju pokornost – ne pitaju pitanjem s kojim se želi i cilja smanjenje i olakišica u djelu, naprotiv, oni pitaju pitanjem onoga koji žudi ka pokornosti i što više dobrih djela.

Doista smo mi – u vremenu kada su se društvene mreže rasprostranile, i kada su fetve i muftije kod ljudi raznolike – u velikoj potrebi za usađivanjem ove veličanstvene osnove, a ona je: poštivanje i veličanje Allahovih obreda, naredba i zabrana, i odgajanje generacija na ovom veličanstvenom značenju, koje skraćuje mnoge puteve i načine za popravljanje srca i njegovo navikavanje na pokornost i ostavljanje grijeha.

I sve ovo – kao što se jasno vidi – nije poziv na ostavljanje učenja i izučavanja šerijatskih propisa! Naprotiv, to je poziv na uvažavanje Allahovih naredbi i zabrana.

Uistinu, pitanje o nekom propisu – iako je pohvalno za pitaoca sa aspekta pritvrđivanja prilikom spoznaje propisa –  je pokuđeno sa aspekta neuvažavanja naredbi i zabrana.

Od veličanja Uzvišenog Allaha i poštivanja Njegovog šerijata je i da čovjek sebe navikava na ostavljanje zabranjenih stvari, bile one haram ili mekruh, i na izvršavanje naredbi koliko je u mogućnosti, bile one vadžib (obaveza) ili mustehab (poželjno, ali ne i obavezno), uvijek imajući na umu riječi Uzvišenog Allaha:
“Ono što vam Poslanik da, to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite.” (El-Hašr, 7)

Gospodaru naš, daj nam da uvažavamo Tvoje naredbe i zabrane, i olakšaj nam pokornost Tebi, i podari nam slast u tome, i hvala Allahu Gospodaru svih svjetova.

horizontalna linija

Napisao: Šejh i dr. Omer El-Mukbil, hafizahullah
Izvor: Medžalisut-tezkir, 48. str.
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra