Vrlo često neko od nas prolazi kroz situacije radosti ili žalosti, shodno tome se kreću i naši osjećaji onda kada se treba donijeti odluka za određenu stvar, pa nam oni pokazuju kroz kakve smo osjećaje sve prolazili u tim momentima, te kada splasne jačina tih osjećaja čovjek počne da preispitiva svoje račune o toj odluci koju je donio, ili riječi koju je izgovorio.

Možda ta riječ bude neki težak zavjet kojeg je sebi obavezao! Ili odluka o talaku (razvodu braka) koji nije prethodno promotren, ili prihvaćanje nekog posla koji nije dobro prostudiran, ili pristajanje na povezivanje sa životnim saputnikom (tj. bračnim drugom), u raznim bojama i  oblicima od odluka koje se ponavljaju u našim životima!

Nekad se dogodi da se dva druga raspravljaju oko određenog pitanja; pa se glasovi podignu i galama poveća, te jedan od njih donese odluku o napuštanju svoga druga i njegovom bojkotiranju, te ukopavanju njihovog prijateljstva u mezarluk rasprave i prepirke!

Dok na polju posla i rada: nekad se dogodi da dođe do razmirice između radnika i gazde, ili između uposlenog i direktora, pa se povisi ton, i preovlada jezik srdžbe, te istog trenutka jedan od njih donosi sljedeću odluku: ili da se radnik otpusti, ili da uposleni traži otkaz ili premještanje na drugo radno mjesto, a zatim kada se glave ohlade i utihne vatra šejtanske srdžbe, neminovno se jedan od njih pokaje zbog svoje nepromišljene odluke!

Kada je u pitanju radost: nekada određena osoba se zakune ili zavjetuje da će učiniti to i to a što je za nju jako teško ili haman skoro nemoguće. Pa kada opijenosti nestane i zdravo razmišljanje krene, počne da kuca na vrata muftije kako bi našao sebi izlaz iz obaveze zavjeta kojim se zavjetovao u trenutcima radosti; a kadkad se dogodi da se zavjetuje dok je u stanju očaja gdje je izgubio svaku nadu za ozdravljenje od svoje bolesti, ili nestanak tegobe koja ga tišti!

Još davno su Arapi ukorili žurbu i smatrali je pokuđenom, i nadjenuli su joj nadimak Ummun-nedamat (Majka svih kajanja), “stoga polahko i nemoj žuriti, jer doista lakše ti je da učiniš ono što želiš nego li da nakon što nešto učiniš to povučeš!”1

Također, navodi se i sljedeći primjer: “Postojnog haman niko ne prestigne, dok brzopletog haman niko ne stigne! Onaj ko je brzoplet govori prije negoli nauči, i odgovara prije negoli razumije, i zahvaljuje prije negoli isproba, i kudi nakon što pohvali, i donosi odluke prije negoli promisli, i kreće prije negoli odluči; također, brzopletog uvijek prati kajanje, a kloni ga se rahatluk!”2

Sve pomenuto važi onda kada nije u pitanju brzo donošenje odluke koje se ne može odgoditi, naravno uz prethodno savjetovanje i klanjanje istihare koje je itekako važno i poželjno u svim situacijama.

Ako je insan postojan i stabilan, uz to analizira i dobro proučava svoje odluke, zatim se savjetuje sa drugima i klanjanjem istihare namaza traži uspjeh od Allaha Uzvišenog, nema sumnje da se takav neće kajati niti tugovati u budućnosti, kakvi god bili rezultati njegove prethodne odluke, zato što je on učinio ono što je traženo od njega i što je bio u mogućnosti, a Uzvišeni Allah je Taj Koji daje uspjeh.

Autor: Šejh dr. Omer El-Mukbil
Izvor: Medžalisut-tezkir (24. str)
Prevod: Menhedž


1 Ovo spominje El-Džahiz u „Er-Rasailul-edebijje“ (334 str).
2 Raudatul-‘ukala ve nuzhetul-fudala (216 str).