U (šejtanove) spletke i lukavstva spada i ono čime on iskušava zaljubljene. To je, tako mi Allaha, velika smutnja i ogromno iskušenje koje čini duše robovima onih koji nisu njihovi stvoritelji, ovladava srcima koja nisu ponižena od njihovih zaljubljenika, izaziva rat između ljubavi i tevhida (vjerovanja da je samo Allah Bog), i poziv na prijateljstvo sa svakim šejtanom prkosnim. Potom srce preobrazi u zaljubljenika strasti koje učini njegovim vladarem i zapovjednikom uvećavajući tako patnju srca, puneći ih smutnjom i isprečavajući se između srca i zrelosti njihove. Onda ih od njihovih nakana udalji, a pozove ih na pijacu ljubaznosti pa ih proda za cijenu ništavnosti, u zamjenu za visoka staništa Dženneta, da mu najniži oblik sreće i najgore potrepštine, a da ne govorimo o onome što je još više, a to je blizina Milostivog. Ta srca utočiste nađu u ništavnim voljenima kojima njihov bol udvostručava zadovoljstvo. Postići ovo znači postići štetu, jer kako samo brzo voljeni postaje neprijatelj kad ga se pokušava otarasiti, isto kao da mu nije bio voljeni. Ko na ovaj način uživa nakon nekog će vremena iskusiti veliku bol, naročito onog dana kada prijatelji jedni drugima postanu neprijatelji, što jedino neće biti slučaj s bogobojaznim.
Žalostan li je zaljubljenik koji za šaku para proda dušu i žudnju nekom drugom, a ne Onome Koga ponajprije treba voljeti. Otići će njena slast, a ostati gorčina, iščeznut će ono što joj koristi, a ostat će ono što joj šteti. Tako će otići njena radost, a ostati žalost, otići će njena sreća, ostat će tuga. On ima dvije tuge: onu što je izgubio Uzvišenog, Koga treba ponajprije voljeti, i vječni užitak i tugu zbog kazne koju će trpjeti u patnji bolnoj. Tek tada će prevareni shvatiti šta je izgubio, i shvatit će da onaj koji je vladao njegovim srcem nije bio nikad njemu na usluzi. A nema veće nesreće od nesreće vladara zbačenog s prijestolja koji je postao rob nekome nedoličnom čije naredbe i zabrane mora trpjeti.
Da pogledaš srce zaljubljenog dok njime vlada osoba koju voli, vidio bi ga:
Poput vrapca u ruci djeteta koje se sprema
ubiti ga, a dijete se njim igra.
Da si svjedok stanja u kojem se nalazi i života kojim živi, rekao bi:
Na svijetu tužnijeg od zaljubljenog nema
pa i kad mu strast gorkog ukusa nema.
Vidiš ga, uvijek je uplakan
iz straha da napušten bude, ili otjeran.
On plače ako je voljena daleko, za njom čeznući,
a plače i kad su tu, plaši se da će ga napustiti.
Kad bi vidio takvog čovjeka, rekao bi da se kod njega san i odmor nikada neće zajedno naći, a kad bi vidio kako lije suze ili plamen ognja u njegovoj utrobi, rekao bi:
Hvaljen neka je Gospodar Arša, Koji ga je satkao,
koji miri suprotnosti da se ne sučeljavaju.
Kap stvorena od plamena u stomaku,
voda i vatra na jednome mjestu.
Kad bi se moglo vidjeti kako ljubav putuje prema srcu i prodire u njega, znalo bi se da ljubav nježnije ulazi u njega nego duša u tijelo.
Da li bi pametan čovjek prodao ovoga Gospodara za onoga koga čeka najgora kazna? Između njega i njegovog prijatelja i zaštitnika od kojeg ne može pobjeći niti se rastati s njim nalazi se najveći zastor. Zaljubljenoga će ubiti onaj koga on voli, a on mu je rob, sluga ponizni. Ako ga ovaj pozove, on će mu se odazvati. Ako bi zaljubljeni upitan bio šta želi, odgovorio bi da je osoba koju voli krajnje što želi, i da se nikome drugome prikloniti ne želi niti smiraj igdje drugo potražiti. On doličnim drži da plemenitost voljenoj osobi poklanja te da je za cijenu nisku ne prodaje.
Autor: Ibnul-Kajjim el-Dževzijje
Iz knjige “Šejtanove zamke”
