– Uzvišeni Allah kaže: “Zaista su vjernici braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala.”
– Šejh Es-Sadi kaže: “Ovo je ugovor kojeg je Allah sklopio između vjernika da kada se kod bilo koje osobe, gdje god ona da se nalazi, nađe vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Knjige, Poslanike i Kijametski dan onda je ta osoba doista brat vjernicima. To je bratstvo koje obavezuje vjernike da vjernici vole njemu ono što vole i sebi i da preziru da mu se desi ono što bi i sami prezirali.”
– Allah i Njegov Poslanik su naredili da vjernici daju i izvršavaju prava jedan spram drugog i da rade ono iz čega će proizaći sloga, ljubav i međusobno pomaganje. Sve ovo se poduzima radi osiguravanja prava jednih kod drugih. Pa čak i ako bi došlo do sukoba treba raditi na smirivanju te razgradnji međusobne mržnje i odbojnosti.
– Allah je naredio bogobojaznost uopšteno, a onaj koji izvršava prava vjernika uz bogobojaznost, Allah mu je obećao milost: “da bi vam se milost ukazala.” Ovo je najveće dobro koje vjernik može postići i na dunjaluku i na ahiretu. Istovremeno je ovo i dokaz da je neizvršavanje prava drugih najveća prepreka da Allah ukaže svoju milost čovjeku.
Islam sprečava sve što bi moglo voditi ka razdoru, mržnji i udaljavanju među muslimanima i upozorio na to te zaprijetio onome ko to čini. Ovdje navodimo još neke razloge rušenja bratskih veza i imanske ljubavi kako bismo sami bili na oprezu i udaljili se od toga.
– Poslanik alejhi selam je rekao:
“Musliman je brat muslimanu, ne čini mu zulum, ne ponižava ga, ne laže ga, ne omalovažava ga.”
– Ibn Redžeb kaže da se ovo odnosi na riječi Uzvišenog: “Zaista su vjernici braća, zato pomirite vaša dva brata.”
– Vjernici su braća, stoga im je naređeno da čine ono što će prouzrokovati slogu i ljubav između srca i njihovo spajanje, a zabranjeno im je da čine ono što prouzrokuje odbojnost srca i razilaženje.
– Zaista je priroda brata da čini ono što je korisno svome bratu i da mu ne nanosi štetu.
– Jedna od najvećih šteta koju je obavezno ukloniti od brata muslimana je zulum. Ovo se ne ograničava samo na muslimana, naprotiv, činjenje zuluma je zabranjeno prema svakome, a govor o zulumu je spomenut sa hadisom kudsi od Ebu Zera: “O robovi Moji, doista sam Ja Sebi zabranio zulum, a učinio sam ga i među vama zabranjenim– zato nemojte međusobno jedni drugima zulum činiti.”
– U zulum spada i to da musliman ostavlja svoga brata na cjedilu. Doista je muslimanu naređeno da pomogne svoga brata, kao što je rekao Poslanik alejhi selam: “Pomozi svoga brata bio on zalim ili mazlum.” (El-Buharij)
– Zulum je i da musliman laže svoga brata, pa nije mu dozvoljeno da razgovara sa njim, a da mu laže. Naprotiv, nije mu dozvoljeno govoriti osim istinu kako se prenosi u “Musnedu” od imama Ahmeda koji bilježi od En-Nevasa bin Semana da je Vjerovjesnik alejhi selam rekao: “Kolika li je samo prevara, da ti kazuješ svome bratu nešto i on ti vjeruje, a ti lažeš!”
– Kada musliman omalovažava svoga brata muslimana je isto tako zulum. Ovo nastaje iz kibura kao što je rekao Poslanik alejhi selam: “Kibur (oholost) je neprihvatanje istine i omalovažavanje ljudi.” (Muslim)
Omalovažavanje ljudi je vrijeđanje i ismijavanje s njima. Uzvišeni Allaha kaže: “O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih.”
– Mutekebir – oholnik vidi sebe potpunim, a druge manjkavim, pa ih zbog toga omalovažava, ismijava se s njima i ne smatra ih da su oni dostojni da on treba izvršavati njihova prava, a niti da od nekog od njih prihvati istinu onda kada mu je on predstavi.
– U zulum spada i gibet (ogovaranje). U dva “Sahiha” se prenosi od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Vjerovjesnik alejhi selam bio upitan o gibetu, pa je odgovorio: “Da spomeneš svoga brata na način na koji on ne voli“ – neko reče: “Šta misliš ako se to što sam rekao zaista nalazi kod njega?” Poslanik alejhi selam odgovori: “Ako se kod njega nalazi to što si rekao onda si ga ogibetio, a ako se kod njega ne nalazi to što si rekao, tada si ga potvorio.”
– Ajeti i hadisi govore o tome da nije dozvoljeno da se muslimanu nanese šteta ili ezijet bespravno u bilo kojem obliku, čak i govorom. Uzvišeni Allah je rekao: “A oni koji vjernike i vjernice ezijete zbog onoga što oni nisu učinili oni tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.”
– Rasprava i prepirka – uistinu rasprava i prepirka čine srce divljim, a posebno onda kada je rasprava postala radi ličnog interesa, a ne radi zastupanja istine.
– Ismijavanje i ponižavanje drugih je također zulum, makar to bilo putem šale.
– U zulum se ubraja pretjerivanje u miješanju s ljudima, tj. sjedenje i druženje bez pozitivnih rezultata. U većini slučajeva ono prouzrokuje gubljenje vremena i upadanje u harame.
– Zulum je voljenje svoje ličnosti i razmišljanje samo o njoj. Na ovaj način se zanemaruju prava brata i lijep edeb.
– Grijesi uopšteno su zulum; oni imaju veliki uticaj na kidanje veza, pa kada uvidiš da su tvoja braća oko tebe hladna, odnosno nezainteresovana, onda je to zbog grijeha kojeg si učinio.
– Jahja bin Muaz Er-Razi kaže: “Neka vjernik kod tebe ima udjela na tri načina:
- Ako mu ne možeš koristiti, onda mu nemoj škoditi
2. Ako ga ne možeš obradovati, onda ga nemoj žalostiti
3. A ako ga ne možeš pohvaliti, onda ga nemoj ni koriti.”
Iz knjige Dersovi odgoja iz hadisa vjerovjesnika
Autor: Halid el-Husejnan
Priprema i naslov: Menhedž
Ostali dersovi iz serijala ovdje
