Naslovnica Edeb - Odgoj Islamska pravila prilikom traženja dozvole za ulazak u nečiju kuću

Islamska pravila prilikom traženja dozvole za ulazak u nečiju kuću

709
adabi trazenja dozvole

1. Obzirnost u traženju dozvole

Tako što će pokucati na vrata lagahno, ili toliko da ga domaćin može čuti, a da ne uznemiri ni ukućane ni komšiluk.

Bilježi se od Enesa b. Malika: “Na Poslanikova, alejhissalatu vesselam, vrata, kucalo se noktima. “1

Hafiz navodi da su ashabi tako radili iz uvažavanja i poštivanja. Jasno je da učenjacima ne treba kucati na vrata, prilikom traženja dopuštenja, osim lagahno i postepeno, najprije noktima, pa kucanjem, pa onda zvekirom.2

2. Neokretanje prema vratima

Ako je kuća otvorena, ili zatvorena, stat će s desne strane, ili s lijeve strane vrata, kako, kada se vrata otvore, ne bi mogao vidjeti nešto što ne bi trebalo vidjeti.

Buhari bilježi u Edebul-mufredu od Abdullaha b. Bisra, jednog od Poslanikovih, alejhissalatu vesselam, ashaba, da Poslanik, alejhissalatu vesselam, kada bi došao pred vrata nekome i htio da uđe, ne bi stajao direktno pred vrata, nego bi stajao desno ili lijevo od ulaza, pa ako bi mu bilo dopušteno, ulazio bi, inače bi odlazio.3

3. Nazvati selam pa zatražiti dopuštenje

Shodno hadisu Keldeta b. Hanbela, ashaba, koji kaže: “Došao sam do Vjerovjesnika, alejhissalatu vesselam, i ušao kod njega, ne nazivajući selam i ne tražeći dopuštenje, pa mi je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, rekao da se vratim i kažem: ‘Es-selamu alejkum. Da li da uđem?”‘4

Rib'i b. Harraš, cijenjeni tabi'in, kaže: “Pričao nam je jedan čovjek iz Benu Amira da je tražio dopuštenje kod Vjerovjesnika, alejhissalatu vesselam, dok je bio u kući: ‘Da li da upadnem?’ – pa je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, rekao svom slugi: ‘Izađi do ovoga i poduči ga načinu traženja dopuštenja. Reci mu: ‘Es-selamu alejkum. Da li da uđem?” To je čovjek čuo, pa je rekao: ‘Es-selamu alejkum, da li da uđem?’ – pa mu je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, dopustio i on je ušao.”5

Nevevi kaže: “Sunnet je da se nazove selam, a onda zatraži dopuštenje, da stane kod vrata tako da ne gleda u unutrašnjost, a onda da kaže: ‘Esselamu alejkum. Da li da uđem?’ Ako mu niko ne odvrati, neka to kaže i drugi put i treći put. Ako mu niko ne odgovori, neka se vrati. “6 Onda Nevevi, nakon što je naveo hadise koji ukazuju na to da treba najprije nazvati selam, kaže: “Sve ovo što smo naveli o tome da najprije treba nazvati selam pa zatražiti dopuštenje, vjerodostojno je.”

Ibn Kajjim kaže: “Vjerodostojno je od Poslanika, alejhissalatu vesselam, da se nazove selam prije traženja dozvole, postupkom i podučavanjem.” Navodi hadise od kojih su: “Omer b. Hattab je, kada je zatražio od Poslanika, alejhissalatu vesselam, dok je bio sa svojim suprugama, rekao: ‘Es-selamu alejke, Allahov Poslaniče. Da li da Omer uđe?”7

4. Nepodizanje glasa prilikom traženja dozvole

Ovaj edeb je preporučen kako se ne bi pravila pometnja kod ukućana. Treba zatražiti dopuštenje smirenim glasom, blago, na način kojim će se ostvariti opuštenost kod domaćina. Ako čovjek zna da u kući ima spavača, spustit će glas toliko da ga čuje onaj ko je budan, a da ne probudi onoga ko spava. Ovo je jedan od sunneta o kojima treba voditi računa. Bilježi se od Mikdada da je rekao: “Davali smo Poslaniku, alejhissalatu vesselam, njegov dio mlijeka. On bi dolazio noću i nazivao bi selam na takav način da ne probudi spavača, a da ga čuje budan. Jednom nisam mogao zaspati, a moja dvojica prijatelja su zaspala. Poslanik, alejhissalatu vesselam, je došao i nazvao selam kao što mu je bio običaj da poselami. “8

5. Opuštenost, a to je dodatno na traženje dozvole

Zbog ovoga Allah kaže: O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se! (En-Nur, 27)

Istina je traženje opuštenosti uz smirenost srca i duše i izostajanje bilo kakve neprijatnosti. Kažu: “To je obavijest.” Shodno izreci: “Opustio se.” – kada ugleda nešto otkriveno i jasno. U tom značenju je i ajet kada Allah govori o Musau, alejhissalatu vesselam: Kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati. “ (Ta Ha, 10) I ajet o siročadi: I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove. (En-Nisa, 6) Znači (kaže Allah):

“Kada uočite i uvjerite se da su sposobni da čuvaju i vode računa o svojim imecima.” Na osnovu ovoga, značenje ajeta: …dok dopuštenje ne zatražite i nazovete selam jeste – dok se ne uvjerite da li ukućani žele da im se uđe ili ne. A Allah najbolje zna.

6. Potrebno je da se predstavi prilikom traženja dozvole

Ako domaćin upita ko je na vratima, posjetilac neće reći “ja” – jer takvo što je pokuđeno. Time što će dati takav odgovor ne postiže se ništa, niti se zna o kome se radi.9

A i zbog hadisa koji se prenosi od Džabira da je rekao: “Došao sam Vjerovjesniku, alejhissalatu vesselam, zbog duga koji je imao moj otac, pa sam pokucao na vrata i on je pitao: ‘Ko je?’ Ja sam rekao: ‘Ja.’ A on je rekao: ‘Ja! Ja!’ – na način kao da to osuđuje.”10

Bilježi se od Enesa, u poznatom hadisu o Israu, da je rekao: “Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: ‘A onda smo krenuli i stigli do neba koje je bilo najbliže zemlji. Džibril je zatražio da se otvori kapija, pa je upitan: ‘Ko je to?’ On je rekao: ‘Džibril.’ Upitan je: ‘A ko je s tobom?’ ‘ Muhammed, alejhissalatu vesselam’ – odgovorio je, a onda se uzdigao do drugog neba, trećeg, četvrtog i ostalih nebesa, a na vratima svakog neba je bio upitan: ‘Ko je to?’ I odgovarao je: ‘Džibril.”‘11

Bilježi se od Ebu Musaa da je rekao: “Kada je Poslanik, alejhissalatu vesselam, sjeo u bašču Birul-bustan, došao je Ebu Bekr i zatražio dozvolu. Poslanik je pitao: ‘Ko je?’ Ebu Bekr je rekao: ‘Ebu Bekr.’ Onda je došao Omer i zatražio dopuštenje, pa je Poslanik, alejhissalatu vesselam, pitao: ‘Ko je?’ Omer je rekao: ‘Omer.’ Onda je došao Osman i bilo je isto…”12

Nije sporno ako onaj ko traži dozvolu o sebi kaže neko svojstvo po kojem je prepoznatljiv, ako ga domaćin ne zna drugačije i ne zna ga po imenu, ili ako to ima formu isticanja, pa da za sebe kaže: “Ja sam taj i taj muftija.” Ili: “Taj i taj kadija.”, ili slične stvari.13

Dokaz za to je u hadisu od Ummu Hani u kojem stoji: “Otišla sam Allahovu Poslaniku, alejhissalatu vesselam, u godini Oslobođenja i našla ga da se kupa, a Fatima ga je zastirala, pa je pitao: ‘Ko je to?’ Ja sam rekla: ‘Ummu Hani.”‘14

Bilježi se od Ebu Katadea Harisa b. Rib'ija u hadisu o abdestu, a koji ističe mnoge mudžize Poslanika, alejhissalatu vesselam, i mnoge znanosti, u kojem Ebu Katade kaže: “Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je podigao glavu i rekao: ‘Ko je to?’ Ja sam rekao: ‘Ebu Katade.”‘ Na osnovu ovoga je onom ko traži dozvolu dozvoljeno da domaćinu kaže svoj nadimak ili titulu, ako za to ima potrebe, i ako to nije zbog uzdizanja i oholosti. Slično ovome je predaja koju bilježi Muslim od Ebu Hurejre da je rekao: “Rekao sam: ‘Allahov Poslani če, zamoli Allaha da uputi na Pravi put majku Ebu Hurejrea…’ pa navodi hadis do riječi: ‘I vratio sam se pa rekao: ‘Allahov Poslaniče, Allah je primio tvoju dovu i uputio Ebu Hurejreovu majku.'”15

7. Obaranje pogleda prilikom traženja dozvole

Uzvišeni Allah je rekao: Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. (En-Nur, 30)

Gledati u nečiju kuću prije nego se zatraži dozvola za ulazak je vrsta prevare. Uzvišeni Allah je rekao: On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju. (El-Mu’ min, 19)

Bilježi se od Sehla b. Sa'da da je neki čovjek provirivao kroz vrata u Poslanikovu, alejhissalatu vesselam, odaju. Poslanik, alejhissalatu vesselam, imao je šnalu16 kojom se češljao. Kada ga je Poslanik, alejhissalatu vesselam, uočio, rekao je: “Kada bih znao da si došao radi nečega drugog, a ne da mene gledaš, ubo bih te u oko. Dozvola je propisana radi pogleda. “17

8. Ako mu se kaže da se vrati, neka se vrati bez ikakve srdžbe

I da ne osjeti nikakve neugode zbog toga, jer je to Allahova odredba i mudrost. Uzvišeni je rekao: A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: “Vratite se!” – vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite. (En-Nur, 28)

Znači: Nisu vam dopustili zbog neke svoje aktivnosti i potrebe, jer kuće su tajne, pa se vratite. Također je od edeba da osoba zatraži dozvolu tri puta i ako mu se ne dopusti, da se vrati, jer je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, to naredio. A Allah najbolje zna.

Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”, naslov poglavlja: Edebi traženja dozvole za ulazak u kuću
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž

Bilješke:

1. Šerhu sahihil-edebil-mufredi, Buhari, 3/1080.
2. Isto, 3/207.
3. Isto, 3/513, br. 1078.
4. Ebu Davud, 5176; Tirmizi, 2710, i kaže da je dobar, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
5. Ebu Davud, 5177; Nevevi kaže da je lanac prenosilaca vjerodostojan, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Essahihu, 819.
6. El-ezkar, Nevevi, 292.
7. Buhari, 4913; Muslim, 2/1111, br. 34.
8. Muslim, 255.
9. El-fikhul-vadihu, dr. Muhammed Bekr Ismail.
10. Buhari, 6250; Muslim, 2155.
11. Buhari, 3887; Muslim, 162.
12. Buhari, 369; Muslim, 2403.
13. El-ezkar, 294.
14. Buhari, 280; Muslim, 336.
15. Muslim, 2491.
16. Drveni štapić kojim žene stežu kosu i povezuju ju međusobno.
17. Buhari, 19; Muslim, 38.