Naslovna Edeb Ko poziva istini mora biti blag

Ko poziva istini mora biti blag

255
Priroda more

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Salavat i selam na našeg miljenika, Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe, i sve mumine koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana, a zatim:

Doista, karakteristika koju sva stvorenja vole i uvažavaju jeste lijep moral. Njegova bitnost i vrijednost nije poznata samo vjernicima, već je on pohvaljen i voljen pa čak i kod nemuslimana. Štaviše, i ona stvorenja, kojima Uzvišeni Allah nije podario blagodat ljudskog razuma i govora, vole kada se prema njima iskazuje ljepo ponašanje, a to su sva ostala stvorenja mimo ljudi i džina.

Ovim pisanjem mi nije za cilj da istaknem vrijednosti lijepog morala, jer je to opće poznata i pritvrđena stvar za koju govore mnogi šeriatski tekstovi, već ovim obraćanjem želim ukazati na jednu jako bitnu činjenicu koju malo ko zapaža, a dosta ljudi u nju zapada.

Lijep moral jeste širi pojam, i on obuhvata mnoga svojstva i osobine, a od toga mi ćemo izdvojiti i govoriti o blagosti.

Pa tako, za pozivanje istini nije dovoljno samo pojašnjavanje iste, naprotiv, pored toga onaj ko poziva istini mora to činiti na lijep i blag način. Od svih stvari najpreče je da se pozivanje istini i pozivač okite blagošću, jer se samo time pridobijaju ljudi i postižu pozitivni rezultati. U suprotnom, grubošću se mogu samo rastjerati ljudi od istine i prouzrokovati loše posljedice.

Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:
„S Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, sigurno bi pobjegli na sve strane od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno.“ (Ali-‘Imran: 159)

Imam Ibn Kesir je o ovom ajetu rekao sljedeće:
Allah Uzvišeni obraća se ovdje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ukazujući mu, kao i vjernicima, na blagost i lijepu riječ koju je pokazao prema svojim sljedbenicima, koji slijede njegovu zapovijed, a izbjegavaju ono što zabranjuje:
„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima“, tj. uz milost od Allaha. Hasan el-Basri kaže: Ovo je moral Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, s kojim ga je Allah Uzvišeni poslao, a ovaj časni ajet liči riječima Uzvišenog: („Došao vam je poslanik između vas; teško mu je što ćete na muke udariti, pa brine o vama; prema vjernicima je blag i milostiv!“ (Et-Teuba:128)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: „A da si grub i tvrda srca bio, sigurno bi pobjegli na sve strane od tebe“,  tj. da si ti imao ružnu riječ i grubo srce prema njima, oni bi se razbježali od tebe i napustili te. Međutim, Allah ih je oko tebe sakupio, učinio te blagim prema njima, što je omekšalo i njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kaže: „Ja nalazim svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim knjigama: on nije osoran, niti grub, niti bučan po trgovištima; on na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa!”[1]

Također, imam  El-Kurtubi u svom tefsiru spominje da je ovaj ajet objavljen na dan Uhuda onda kada su se muslimani razbježali iz straha od nevjernika. Nakon što su to učinili, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ih nije korio niti vrijeđao, a kamoli zbog toga kaznio, već je i pored toga blag prema njima bio i njihove greške im halalio.[2]

Kao što vidimo ovdje nije riječ o nevjernicima ili munaficima, naprotiv, riječ je o grupi vjernika koji su se prema sebi ogriješili neizvršavajući naredbu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koja se ogledala u nenapuštanju svojih borbenih položaja. Posljedica njihovih grešaka bila je ta da su mnogi muslimani pobijeni, izgubljena bitka (u materijalnom smislu), a povrh svega toga nanešene su tjelesne povrede i samom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako je iko ikada zaslužio da se prema njemu grubo i oštro ophodi onda su to ovi strijelci zbog čije su greške muslimani pretrpjeli velike gubitke.

Ali i pored svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio blag prema njima i nije ih korio niti vrijeđao, štaviše, on im se na lijep način obraćao i umanjivao njihovu bol i tugu zbog onoga što su rezultirali njihovi postupci.

Stoga, mi imamo najljepši uzor u našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i trebamo slijediti njegove upute i smjernice ako želimo imati uspjeha na oba svijeta.
A od tih važnih smjernica jesu i sljedeći hadisi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

Džerir, radijellahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, kada je rekao: „Ko bude uskraćen od blagosti uskraćen je od svakog dobra.“[3]

‘Aiša, radijellahu anha, Poslanikova supruga, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U čemu se nađe blagost, ona to uljepša, a odakle se ona ukloni, unakazi ga.“[4]

Također, ‘Aiša, radijellahu anha, Poslanikova supruga, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. rekao: „Aiša, Allah je, uistinu, blag i voli blagost i daje za blagost ono što ne daje za surovost, niti za bilo šta drugo.“[5]

I za kraj, kako bi još bolje dočarali ono o čemu govorimo, spomenut ćemo slučaj koji se dogodio za života Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji najljepše prikazuje ovu osobinu.

Naime, prenosi se od Aiše, radijallahu ahna, majke vjernika, da je kazivala: „Jedna grupa Židova ušla je kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su rekli: ‘Es-samu alejkum!’ (Smrt vama!).“ Aiša dalje kaže: „Razumjela sam šta su kazali, pa sam i ja rekla: ‘Neka je na vas otrov i prokletstvo!’ Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Aiša, polahko! Allah, zaista, u svemu voli blagost!’ ‘Allahov Poslaniče’, rekla sam, ‘Zar nisi čuo šta su rekli?’ ‘(Jesam i) već sam rekao: ‘I vama!’, odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.“[6]

A u drugom rivajetu kod Buharije stoji:
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da su Židovi došli Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: „Es-samu alejkum!“ (Smrt vama!), pa je Aiša rekla: „Na vas! Allah vas prokleo i rasrdio se na vas!“ Tada je (Poslanik) rekao: „Aiša, polahko! Budi blaga i čuvaj se grubosti i nepristojnosti!“ „Zar nisi čuo šta su rekli?“, upitala je. „A zar ti nisi čula šta sam ja rekao? Odgovorio sam im, pa će meni biti uslišano ono što sam im rekao, a njima neće ono što su oni meni (rekli)“, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.[7]

Za prvi hadis imam Buharija je naslovio poglavlje pod imenom „Blagost u svemu“, dok je za drugi naslovio „Vjerovjesnik nije bio ni nepristojan ni bestidan“.

Dakle, vidimo da se u svim ovim hadisima koje smo naveli, a koji govore o blagosti, nalazi općenitost, što znači da blagost nije ograničena na osobu, mjesto ili vrijeme, naprotiv, blagost je pohvalna i poželjna bilo kad i bilo gdje, osim kada postoji ispravan šeriatski dokaz koji to ograničava na određene osobe ili situacije.

Na osnovu toga, neka niko svoju grubost i nepristojnost ne pravda riječima: „Ali ja govorim istinu i pozivam istoj!“, naprotiv, ti si najpreči da tu istinu prikažeš na najbolji i najljepši način, onako kako je to činio najblaži i najpristojniji čovjek koji je ikada kročio ovom Zemljom, a to je naš Vjerovjesnik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Molim Uzvišnog Allaha da nas okiti lijepim moralom i dobrim djelima, i da nas učini od Njegovih iskrenih robova koji daju sve od sebe kako bi stekli Njegovo zadovoljstvo.

I hvala Allahu Gospodaru svih svijetova.

Napisao: Emir Krčo

Bilješke:

[1] Tefsir Ibn Kesir (2/148).
[2] Tefsir El-Kurtubi (4/248).
[3] Muslim (2592), Ebu Davud (4809).
[4] Muslim (2594).
[5] Muslim (2593), Ibn Madže (3688), Ebu Davud (4807).
[6] Buhari (6024).
[7] Buhari (6030).