O sektama i šijama

Akida (islamsko vjerovanje) je ona koja upravlja osjećajima, a osjećaji ne upravljaju akidom. Kod većine skupina (sekti, op.M) osjećaji su ti koji upravljaju akidom, a kada nestane osječaja ne ostane ništa nakon toga.

Jevreji i rafidije su najveće kukavice u borbi, a ako posjeduju nešto od snage i pobjede nije tome razlog njihova hrabrost, nego zato što su drugi slabi.

Rafidije (šije) se ne bore protiv jevreja sve dok se Mehdi ne pojavi, ali se zato bore protiv sljedbenika suneta prije dolaska Mehdija, zato što oni vjeruju da su sunije ti koji sprječavaju njegov dolazak.

Ako hoćeš da pojasniš neispravnost nekog zabludjelog pravca ili skupine potrebni su ti dokazi iz Kur'ana i suneta više nego što su ti potrebni razumski dokazi, osim kada je u pitanju mezheb rafidija onda ti je potreban samo razum.

Kada bi razumski gledano bilo ispravno ono što šije rade na dan ubistva Husejna od plakanja i udaranja, ummet bi trebao svakog dana tako postupati, zato što nema dana u godini a da se u njemu nije desilo ubistvo nekog imama.

Nepravedno je ubijen Ali ibn Ebi Talib, pa je njegov sin Husejn nakon njega ostao 21 godinu a za oca nije organizovao nikakav dan žalosti, i šije nisu radile za Aliju stvari koje rade za Husejna i pored toga što je Alija bolji od svoga sina.

Sljedbenici knjige

Kada Zapad kaže: “Mi nismo neprijatelji islama” ili lažu ili, pak, mi nismo sljedbenici ispravnog islama: “Ni jevreji ni kršćani neće s tobom biti zadovoljni sve dok njihovu vjeru ne budeš slijedio”. (El-Bekare, 120)

Mnogi muslimani ne prave razliku između blagosti i ponižavanja u islama, kao što mnogi ne razlikuju između nadmoći nad neprijateljem i pretjerivanja u nepravdi.

Razilaženje je sunnet života (životna praksa), pripadnici jednog ummeta (naroda) se međusobno razilaze i podvajaju ako ne nađu nekoga s vana s kim će voditi bitku. Zapad je vrlo dobro spoznao ovaj sunnet pa su nas podučili kako da se prema njima blago odnosima a kako da se međusobno cijepamo i podvajamo.

Prevod i priprema: Menhedz.com