Naslovna Akida Islam kao vjera i državno uređenje

Islam kao vjera i državno uređenje

139
Islam i sekularizam

Danas često čujemo one koji su odgajani na sekularizmu kako tvrde i govore da vjeru treba ograničiti samo na džamiju, tj. na vjerske obrede, a da vlast i državno uređenje treba striktno prepustiti da vode ljudi poput njih! Jer, kako oni kažu, vjera nije došla da uređuje vlast, već da reguliše svijest i savjest!

To da je ovakva tvrdnja krajnja besmislica ukazuju mnoge stvari, a od kojih je i ta da je nemoguće da Allah Uzvišeni šalje vjeru ljudima kako bi ona kod njih izgradila moral i najljepše osobine, a da u isto vrijeme, s druge strane, zanemari sistem i program po kojem će se oni vladati u svojim životima, te da iste prepusti ljudskim manjkavim razumima koji će na osnovu svojih nahođenja i mišljenja izmišljati i donositi sisteme suprotne Allahovoj vjeri!

Pored pomenutog, mi ćemo sada spomenuti kur’ansko-hadiske tekstove i neke od govora učenjaka koji potvrđuju da su svi prijašnji poslanici i vjerovjesnici, kada bi dolazili svojim narodima, vladali i sudili po zakonima koje je Uzvišeni Allah objavio u Svojim Knjigama. A da teorija “Vjera za džamiju, a vladar za državu” nema apsolutno nikakvog temelja u historiji čovječanstva, već da je to plod sekularizma koji je došao francuskom revolucijom.

Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:

„Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.“1

Također, od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Benu Israilćanima su vladali vjerovjesnici. Kad god bi jedan vjerovjesnik umro drugi bi ga naslijedio.“2

U komentaru ovog hadisa šejh Usejmin, rahimehullah, kaže sljedeće:
„Onaj ko bude vjeru izdvajao iz politike, takav je zalutao, i on se nalazi zimeđu dvije stvari:

– Ili je neznalica koja ne poznaje vjeru, i misli da je vjera samo izvršavanje ibadeta kojima čovjek obožava svoga Gospodara, te lično pravo i slično tome; on misli da je samo to vjera.
– Ili je oduševljen i zaprepašten nevjernicima i onim što su oni postigli od materijalne snage, te zbog toga misli da su oni u pravu.

Dok onaj koji je istinski spoznao islam, takav zna da je u islamu i vjerozakon i politika.3

Tumačeći gore spomenuti ajet Sejjid Kutb, rahimehullah, je kazao:

„Svaka vjera je došla od Allaha da bude program života, program realnog života. Vjera je došla da preuzme rukovođenje nad ljudskim životom, da ga organizira, usmjerava i štiti. Vjera nije došla od Allaha da bude puko uvjerenje u svijesti i savjesti, kao ni da bude puki religiozni obred koji će se izvršavati u hramu i mihrabu. Ovo i jedno i drugo – iako je nužno za ljudski život i važno za odgoj ljudske svijesti i savjesti – nije samo po sebi dovoljno da rukovodi ljudskim životom, da ga organizira, usmjerava i štiti, ako se na temelju toga ne uspostavi program, sistem i zakon koji će se praktično primjenjivati u ljudskom životu, koga će ljudi prihvatiti kao zakon i vlast, po kome će ljudi biti kažnjavani ako ga budu kršili i prihvatali izrečene kazne.

Ljudski život se može uspostaviti na pravim osnovama samo ako se vjerovanje, obredoslovlje i zakoni crpe iz jednog izvora koji posjeduje vlast nad savješću i skrivenim stranama ljudske duše kao što posjeduje vlast nad postupcima i ponašanjem, te koji nagrađuje ili kažnjava ljude prema svom zakonu na ovom svijetu kao što će ih prema svedenom računu nagraditi ili kazniti na budućem svijetu.

Medutim, kada se vlast distribuira i raspodijeli, kada ima više izvora odakle se prima i crpi, kada vlast nad savjestima i obredima pripada Allahu dok vlast nad sistemima i zakonima pripada nekom drugom mimo Allaha, kada vlast nad nagradom ili kaznom na budućem svijetu pripada Allahu dok vlast nad kaznama na ovom svijetu pripada nekom drugom mimo Njega, tada dolazi do trganja čovjeka između dvije različite vlasti, između dva različita pravca, između dva različita programa. Tada ljudski život postaje poremećen takvom poremećenošću na koju ukazuju kur'anski ajeti na različitim mjestima i u različitim prigodama:

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se“4,

Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima“5,

A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju.“6

Zbog ovoga je došla svaka vjera od Allaha da bude program za život. Svejedno je da li je ova vjera došla jednom kraju, jednom od naroda ili cijelom čovječanstvu za sve njegove generacije. Ona je došla donoseći utvrđeni zakon koji će vladati životnom stvarnošću, pored vjerovanja koje izgrađuje pravilno poimanje života i pored religioznih obreda koji povezuju srca sa Allahom. Ova tri aspekta su bila temelj Allahove vjere ma gdje dolazila vjera od Allaha, jer ljudski život može biti ispravan može se utemeljiti na pravilnim osnovama samo ako Allahova vjera bude program života.“7

Ovim smo samo htjeli da ukratko ukažemo ne neispravnost te tvrdnje koja je i te kako uzela maha u današnjem vremenu.

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od Njegovih iskrenih robova, koji slijede Njegovu vjeru dosljedno, i da nam omogući lijep završetak koji će biti sa riječima šehadeta.

Priredio: Emir Krčo

Bilješke:

1 El-Maide, 44.
2 Buhari (3455), Muslim (1842).
3 Komentar na Rijadus-salihin (3/637).
4 El-Enbija, 22.
5 El-Mu'minun, 71.
6 El-Džasije, 18.
7 U okrilju Kur'ana (6/185).