Naslovna Akida Liječim se od sihra već četiri godine, ali nema nikakvog pomaka!

Liječim se od sihra već četiri godine, ali nema nikakvog pomaka!

368
sihr magija

PitanjeEs-selamu alejkum, imam par pitanja ako možete da mi odgovorite?
Liječim se od sihra već četiri godine, ali nema nikakvog pomaka. U kući se vjera praktikuje, jutarnji zikrovi, maslinovo ulje, učena voda, hidžama sve

što je po sunetu. A rezultati ništa posebno. Bila sam kod različitih učača rukije al’ ništa. Napade imam non-stop. Tako, borim se uz Allahovu pomoć. Ako možete da mi pomognete, šta da radim dalje? Da nastavim da idem kod učača rukije ili?
Barak Allah fik.

Odgovor:

Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berakatuhu.
Ve fikum berake.

Najprije trebamo se podsjetiti na to da je ovaj dunjaluk kuća iskušenja, i da čovjek neće biti ostavljen bez da bude iskušavan, svejedno bio on vjernik ili nevjernik. Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:

„Uzvišen i blagoslovljen je Onaj u Čijoj je ruci vlast i On nad svime ima moć, Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha.“ (sura El-Mulk, 1. i 2. ajet)

I rekao je:

„Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi. Mi mu na Pravi put ukazujemo, pa ili je zahvalan ili nezahvalan.“ (sura El-Insan, 2. i 3. ajet)

Prema tome, svaki vjernik će biti iskušavan shodno jačini njegova imana, pa ako bude jakog imana onda će mu i iskušenja biti jaka, međutim ako bude slabog imana onda će i iskušenja biti shodno tome, kao što se to spominje u sahih hadisu.

Od Mus'aba b. S'ada, a on od svoga oca, radijellahu anhuma, prenosi da je kazao:
„Upitao sam: Allahov Poslaniče, koji će ljudi imati najteža iskušenja? On reče:
Vjerovjesnici, potom najuzorniji i najbolji. Čovjek će biti stavljan u iskušenje shodno njegovu imanu (vjerovanju). Ako je čvrst u svojoj vjeri, njegovo će iskušenje biti teško, a ako je slab u svojoj vjeri, biće kušan shodno čvrstini njegova imana. Iskušenje će neprestano biti uz roba sve dotle dok on ne bude hodio po zemlji bez grijeha.“ (Bilježi ga Tirmizi (2398), Albani kaže da je hasen-sahih)

Iskušenja će neprestano pogađati vjernika dokle god je na dunjaluku. I ta iskušenja će biti raznorazna, u obliku neimaštine, gubitka voljenih, gubljenja imetka, džinskih napada, sihra, bolesti itd., a to upravno nalazimo potvrđenim u riječima Uzvišenog:

„Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive.“ (sura El-Bekara, 155. ajet)

Dakle, sve su to iskušenja koja će pogađati vjernika kako bi se pokazalo da li je on iskren u svom vjerovanju ili nije, te kako bi se odgojio, očistio od grijeha i pripremio za susret sa svojim Gospodarom.

Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:

„Zar misle ljudi da će ako govore: ‘Mi vjerujemo!’ biti ostavljeni a da iskušavani neće biti?! A mi smo iskušavali i one prije njih, pa će Allah, sigurno, znati one koji govore istinu i one koji lažu.“ (sura El-Ankebut, 2. i 3. ajet)

Problemi sa sihrom ili napadima džina su danas i te kako prisutni i rasprostranjeni. A razlog njihove raširenosti u svijetu jeste upravo neznanje kod ljudi, i njihova udaljenost od vjere.

Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi potvrđuje postojanje i utjecaj sihra kod ljudi. Međutim, On Uzvišeni o tome govori kao o jednom od iskušenja koje pogađa ljude, i da sihr ili džini jedino mogu uticati na ljude samo onda kada im Uzvišeni Allah dopusti, kao iskušenje za Njegove robove.

Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:

„A Sulejman nije bio nevjernik, nego šejtani, Harut i Marot, nisu vjerovali, podučavajući vradžbini ljude u Babilonu. A to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove dozvole nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi u zamjenu za vjerovanje kupi, na ahiretu nikakvog udjela neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali!“ (sura El-Bekara, 102. ajet)

Što se tiče rukje, najbolje je da čovjek sam sebu uči rukju, ili, pak, da mu uči neko iz njegove porodice ako ima mogućnost za to, jer dova u kojoj čovjek traži izliječenje za sebe ili svog bližnjeg je daleko iskrenija i bliže da bude uslišana negoli dova čovjeka za nekog stranca, pa makar tu dovu upućivao i učač rukje! Stoga, potrudi se da sama sebi učiš rukju koliko god možeš, a ako nisi u stanju, onda neka ti uči neko iz tvoje porodice kao što je muž, sin, otac, brat, majka, sestra itd. Tekst šerijatske rukje možeš naći na ovom linku.

Ako, pak, odabereš da nastaviš sa odlaskom kod učača rukje, onda gledaj da to bude samo onda kada je baš potrebno i nužno. I gledaj da učač rukje bude od onih koji imaju ispravnu akidu i menhedž, i koji su poznati po bogobojaznosti, povjerljivosti, i iskrenosti, te da to bude uz prisustvo tvog mahrema, jer je danas mnogo onih koji se bave rukjom, ali je malo onih sa karakteristikama koje smo naveli.

Problemi sa sihrom ili džinskim napadima nisu od zanemarujućih problema, naprotiv oni su i te kako veliki i ozbiljni problemi, a što se, ujedno, može zaključiti iz postupaka i stanja onih koji su time iskušani. Međutim, problem nastaje onda kada osoba koja je iskušana time, ili nekim drugim velikim i dugotrajnim iskušenjem, počne gubiti sabur i stvarati neispravnu sliku o svom iskušenju, i time kod sebe prouzrokuje klonulost i gubljenje nade u Allahovu pomoć i milost.

Iz tog razloga onda kada govorimo o iskušenjima najbitnije za jednog muslimana jeste da spozna i razumije prirodu i poentu istih, te će na taj način olakšati sebi i omogućiti da što jednostavnije i sa manje bola podnositi ta iskušenja.

Stoga, zašto ne bi smo na ovo iskušenje sa sihrom gledali kao na jednu veliku blagodat koju je Allah Uzvišeni ukazao osobi koja je time iskušana?! Na primjer: imamo osobu koja se bori sa sihrom već pet godina, i za taj period ona je stalno u dobrim djelima i ibadetu, od upućivanje dove, radovnog zikra, mnoštvo dobrovoljnog namaza i posta, učenja Kur'ana, udjeljivanje sadake itd. Zamislite samo koju će nagradu imati za ta djela koje je činila za tih pet godina?! E, sada da pretpostavimo drugu situaciju.
Zamisli da ta ista osoba nije iskušana sihrom ili nekim drugim velikim iskušenjem, te se nalazi u potpunom rahatluku, ali zato ne zna kada je zadnju put klanjala dobrovoljni namaz, štaviše, da nije farzova ne bi ni to klanjala. Također, ne sjeća se kada je zadnji put dovila Allahu Uzivšenom i molila za oprost! Čak je počela da zaboravlja sure koje je znala napamet, zbog nečitanja i zapostavljanja Kur'ana, i još mnogo drugih dobrih djela koje je zapostavila upravo zbog toga što je bila u rahatluku i blagostanju, te je to rezultiralo da postane od nemarnih spram svog Gospodara.

Dok na drugu stranu, osoba koja je iskušana velikim iskušenjem, i to iskušenje bude razlogom da ona poveća svoja dobra djela, i tako nastavi svoju borbu sa iskušenjem i dobrim djelima iščekujući izlaz od Svemogućeg Allaha. Pa i ako bi to dosta dugo potrajalo, a možda čak i ne prestane do kraja njenog života, to može biti samo dobro za nju, jer će time steći velike nagrade i visoke deredže kod Allaha Uzvišenog, i nikako ne može ispasti loše po nju, ako se bude strpila na tim iskušenjima iščekujući nagradu za to od Allaha Uzvišenog.

Dakle, musliman treba da gleda na iskušenje kao na veliku blagodat od Allaha, koja će mu pomoći da se odgoji čineći dobra djela, da se očisti od grijeha, i da stekne velike nagrade kod Uzvišenog Stvoritelja, i da time bude zadovoljan, pa makar to iskušenje trajalo do kraja života.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Muslimana neće pogoditi klonulost, bolest, briga, žalost, neprijatnost, jad, pa čak ni trn koji ga ubode, a da mu Allah time neće pobrisati dio grijeha.“ Buhari (5641).

I rekao je:
„Veličina nagrade ovisi o težini iskušenja. Kada Allah zavoli jedan narod, On ga stavlja na kušnju, pa ko bude zadovoljan, biće nagrađen, a ko se bude srdio (zbog toga), biće kažnjen.“ Ibn Madže (4031), Albani kaže da je hasen.

I rekao je:
„Neprestano će vjernik i vjernica imati iskušenja u sebi, djeci i imetku, i to sve dok se ne sretnu sa Allahom a na sebi nemaju nijednog grijeha.“ Bilježi Tirmizi (2399) i kaže da je hasen-sahih.

I ne treba dopustiti šejtanu da ga zamara time što će mu došaptavati svoje vesvese: „Dokle će trajati ova iskušenja?!“, ili: „Hoće li ikada ova iskušenja prestati?!“, već će se strpiti i biti zadovoljan time, te će od Allaha Uzvišenog moliti za pomoć i snagu da izdrži ta iskušenja i Od Njega Uzvišenog će za to iščekivati nagradu.

A Allah Uzvišeni najbolje zna.

Molimo našeg Gospodara, Allaha Svevišnjeg i Svemoćnog, da olakša tvoja iskušenja, da ti podari sabura u tome, da ti podari ono što je najbolje za tebe na oba svijeta, i da te učini od Njegovih iskrenih robova i uvede u Džennet i njegove ljepote.

Ves-selamu alejkum ve rahmetullah.

(www.menhedz.com)