Naslovnica Akida Muslimanu je dovoljan Kur’an i nema potrebe za Tevratom ili Indžilom

Muslimanu je dovoljan Kur’an i nema potrebe za Tevratom ili Indžilom

927
kur'an, islamke teme, islamsko znanje

Uzvišeni Allah na više mjesta u Kur’anu potvrđuje da je i prije njega slao knjiga Svojim Poslanicima. Od tih knjiga su i Tevrat i Indžil, kaže Uzvišeni:
“Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishliku, i J’akubu, i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi smo Njemu predani.’”1
Pored toga, mi znamo da su vremenom te knjige izmijenjene, i još odavno nisu više onakve kakve su prvobitno bile, a to nam, također, Uzvišeni potvrđuje u Svojoj Knjizi:
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: ‘Ovo je od Allaha’, da bi to za malu vrijednost prodali. Teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”2

Dakle, iako mi vjerujemo da je Tevrat, Indžil i ostale knjige koje se spominju u Kur’anu, Allah Svevišnji objavio Svojim Poslanicima, mi isto tako vjerujemo i ubijeđeni smo da su te knjige iskrivljene i izmijenjene od strane ljudi, te da musliman nema nikakve potrebe za istima, zato što je Uzvišeni Allah objavio posljednju knjigu, Kur’an, u kojoj se nalazi sve ono što je potrebno i dovoljno jednom muslimanu.

Kaže Uzvišeni:
“A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje: u njoj je, doista, milost i pouka ljudima koji vjeruju.”3

Poznato je da se Vjerovjesnik žestoko naljutio onda kada je vidio Omera kako čita neke listove iz knjiga Ehlul-kitabija, pa je rekao: “Da je Musa živ pa ga vi počeli slijediti a mene napustili, zalutali bi ste.”4

Zbog pomenutog učenjaci kažu da je zabranjeno koristiti ili čitati knjige Ehlul-kitabija, svejedno da li se radilo o Tevratu, Indžilu (Bibliji) ili drugim njihovim vjerskim knjigama.

Rekao je Ibn Abbas, radijellahu anhu:
“Kako to da pitate Ehlul-kitabije (sljedbenike Knjige) o nečemu, a vaša Knjiga, koja je objavljena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posljednja je (objava)?! Slobodno je čitate, jer nije krivotvorena. Upravo vam ona govori da su sljedbenici Knjige krivotvorili Allahovu knjigu i izmijenili je, te da su je oni svojim rukama pisali, govoreći kako je to od Allaha, kako bi za nju dobili ono što malo vrijedi! Zar vas znanje koje je došlo (Kur'an i sunnet) ne spriječava da njih pitate? Ne, tako mi Allaha, mi nismo nikoga od njih vidjeli da pita za ono što je objavljeno vama!”5

U poznatom nahbelijskom djelu “Metalibu ulin-nuha” se spominje sljedeće:
“I nije dozvoljeno gledati (tj. čitati) knjige Ehlul-kitabija, zato što se Vjerovjesnik naljutio onda kada je u ruci Omera video list od Tevrata…
Niti je dozvoljeno čitati knjige koje sadrže i istinu i neistinu, niti prenositi iz njih, zbog toga što to može naškoditi ispravnom vjerovanju.”6

Imam En-Nevevi, rahimehullah, je kazao:
“Tevrat i Indžil su od onih knjiga od kojih je zabranjeno koristiti se, zbog toga što su iskrivljene i izmijenjene.”7

A od savremenih učenjaka koji su zabranili korišćenje knjiga Ehlul-kitabija je i šejh Ibn Baz, rahimehullah:
“Svaki musliman treba vjerovati da su te knjige od Allaha Uzvišenog, a to su: Tevrat, Indžil i Zebur. Znači, treba vjerovati da je Uzvišeni objavio knjige Vjerovjesnicima, i objavio im listove, u kojima se nalaze naredbe i zabrane, vazovi i opomene, vijesti za minule događaje, opisi Dženneta i Vatre i slično tome. Međutim, muslimanu nije dozvoljeno da koristi te knjige, iz razloga što su izvitoperene i izmijenjene, i zato nema pravo da čuva Tevrat, Indžil ili Zebur, ili da ih čita, jer je u tome opasnost. Moguće je da on povjeruje u laž, ili da negira istinu, zato što su te knjige izmijenjene, jer su židovi, kršćani i drugi u tim knjigama dodavali, oduzimali i mijenjali, a Uzvišeni Allah nas je poštedio toga time što nam je objavio Njegovu veličastvenu knjigu, Kur’an.”8

Koristiti i čitati knjige Ehlul-kitabija je dozvoljeno samo u jednoj situaciji, a to je onda kada se želi ukazati na njihove laži i potvore kojima se koriste u borbi protiv Kur’ana i muslimana. I ovo je dozvoljeno samo onima koji su učeni i čvrsti u svojoj vjeri.

Stalna komisija za fetve je upitana o tome kakav je propis čitanja Indžila, pa je odgovorila:
“Priješnje nebeske knjige je zadesilo iskrivljavanje, dodavanjem i izbacivanjem, kao što je to potvrdio Uzvišeni Allah, i stoga nije dozvoljeno muslimanu da ih čita i koristi, osim ako je od onih koji su dobro upućeni u znanju (i čvrsti u vjeri), i time želi da objelodani ono što je izmijenjeno i kontradiktorno u tim knjigama.”9

Napisao: Emir Krčo

Bilješke:

1 El-Bekara, 136.
2 El-Bekara, 79.
3 El-Ankebut, 51.
4 Ahmed (15864), Albani je rekao da je hasen.
5 Buhari (7363).
6 Metalibu ulin-nuha (1/607).
7 Ravdatut-talibin (10/259).
8 Fetava nurun alad-derb (1/9).
9 Fetava el-ledžnetid-daime, el-medžmu'atul-ule (3/311).