Razmišljao sam jednog dana i vidio da smo mi u kući trgovine, zarade i vrlina (cilja na dunjaluk). Naš primjer je poput njive: ko dobro posije svoje sjeme, brine se o njemu, a zemlja je plodna i voda dostupna – veliki će biti urod. A kada nešto od toga nedostaje, to se odrazi na dan žetve. Tako su i djela na dunjaluku: neka su farz (obavezna), a u njima je kod mnogih ljudi mnogo nemara; a neka su vrlina (nafila, dobrovoljna djela), a većina ljudi je lijena da te vrline traži.
Ljudi su dvije vrste: učen čovjek, ali ga njegovi prohtjevi savladaju pa se ulijeni u djelima; i neznalica, koji misli da je na ispravnom putu – a to je stanje većine stvorenja. Pa tako vladar pazi na svoju vlast i ne mari za suprotstavljanje Šerijatu, ili iz svog neznanja smatra dozvoljenim ono što čini. Fakihova briga je da dobro raspoređuje pitanja kako bi pobijedio protivnika. Propovjednikova briga je da uljepšava riječi kako bi zadivio slušaoce. Zahidov (asketin) cilj je da ukrasi svoj vanjski izgled skrušenošću kako bi mu se ruka ljubila i da bi se ljudi bereketom vezivali za njega. Trgovac troši svoj život u sakupljanju imetka kako god stigne, pa mu misao odlazi na to, a ne na ispravnost ugovora. Onaj zaljubljen u strasti – sav se predaje postizanju svoga cilja, čas u jelu, čas u spolnom uživanju i drugim stvarima.
Pa kada život prođe u ovakvim poslovima, a srce bude zaokupljeno mislima kako ih postići – kada ćeš se onda pozabaviti odstranjivanjem neiskrenost od lijepih i dobrih namjera, obračunavanjem svoje duše za njena djela, otklanjanjem lošeg iz svojih prsa, sakupljanjem opskrbe za neizbježna putovanja, te žurbom za sticanje vrlina i visokih stepena?
Očito je da će većina ljudi doći na Sudnji dan s velikim žaljenjem: bilo zbog nemara u izvršavanju farzova, bilo zbog žalosti za propuštenim vrlinama. Zato – Allaha radi, Allaha radi, o ljudi od razuma! – uklonite prepreke sa puta ka onome što je najbitnije, prije nego što iznenadno dođe otimačina (smrt), a srce se rasprši i stvar propadne.
El-Adab eš-šer'ijje (1/671) od Ibn Mufliha
